Petak, 18 lipnja, 2021

Parangall / Standing In The Doorway: Chrissie Hynde pjeva Boba Dylana

Da nije željela samo snimiti još jedan 'dylanesque' album s tko zna po koji put pročitanim općim mjestima, Chrissie je pokazala izborom skladbi mahom iz osamdesetih. Uostalom čak je pet brojeva pozajmila sa 'Shot Of Love' i 'Infidels', dvaju albuma koji sigurno nisu među Top 10 Bobove diskografije

 

CHRISSIE HYNDE

Standing In The Doorway: Chrissie Hynde Sings Bob Dylan

BMG

****

Kad je već toliko njih snimilo cijele albume s Dylanovim skladbama ili pak na njegovim coverima gradilo karijeru (poput Manfred Manna s ‘Mighty Quinn’, The Byrdsa ili Hendrixa s ‘All Along The Watchtower’) zašto to ne bio uradila i Chrisie Hynde.

Tim prije što je odavno s Dylanom ‘na ti’ nastupajući s Bobom u duetu na prigodnim koncertima te uvrstivši ‘Property Of Jesus’ i ‘Forever Young’ na svoju koncertnu set listu. Ovog puta je prisilnu pauzu zbog pandemije iskoristila da – zajedno s kolegom iz Pretendersa Jamesom Walbourneom – snimi album s devet Dylanovih posvojenica naslovljen ‘Standing In The Doorway: Chrissie Hynde Sings Bob Dylan’.

Sugestivan vokal uz minimalističku glazbenu pratnju

Album u kojem je njen sugestivan (ali i dylanovski pričljiv) vokal sjajno legao uz minimalističku glazbenu pratnju gitare, orgulja, mandoline, harmonija i perkusija. Da nije željela samo snimiti još jedan ‘dylanesque’ album s tko zna po koji put pročitanim općim mjestima, Chrissie je pokazala izborom skladbi mahom iz osamdesetih. Uostalom čak je pet brojeva pozajmila sa ‘Shot Of Love’ i ‘Infidels’, dvaju albuma koji sigurno nisu među Top 10 Bobove diskografije. 

Album tako otvara ‘In The Summertime’, biser sa ‘Shot Of Love – svojevrsnog povratničkog albuma nakon Bobove born-again faze; albuma koji je dao i remek djelo ‘Every Grain Of Sand’ ali prošao prilično loše kod kritike. Novo čitanje obje skladbe odaje i duboko poštovanje prema izvorniku ali i dubinsko razumijevanje Dylanove poetike uz opuštenu ničim opterećenu minimalističku glazbenu pratnju koja u prvi plan smješta sjajan vokal.
Riječ je u pravom smislu riječ o uspješnom posvajanju tuđe skladbe kao da je vlastita.

Dva su razloga tome: Chrisie je još sa davnašnjim ‘Stop Your Sobbing’ Kinksa pokazala da zna u tuđim skladbama pronaći i svoje emocije a drugi, naravno, da odabir skladbi nije kalkulantski već izbor vlastitih favorita bez obzira na njihov izvorni doseg do široke publike.
‘You’re A Big Girl Now’ sa sjajnog ‘Blood On The Trucks’ iz 1975. besprijekorni je cover blizak Dylanu (umjesto usne harmonike Wilbourne svira crkvene orgulje što daje dodatni začin) u kojem Chrissie savršeno locira sebe (s dozom sarkazma) u dijelom ispovjednoj a dijelom ‘alegoričnoj’ temi tako tipičnoj za cijeli album. 

ybcnyxbvnbyxnyxn

‘Standing In The Doorway’ sa čudesnog Dylanovog povratničkog ‘Time Out Of Mind’ je možda i najbolji broj albuma, pretvorena u emocijama natopljenu dramatičnu klavirsku baladu. Ona je kao i ‘Blind Willie McTell’ (u kojoj Walbourne svira gitaru, mandolinu i harmonij) bliska originalu sa Dylanovog sessiona koji je dao ‘Infidels’.
Na istom je dylanovskom aranžerskom tragu i ‘Sweetheart Like You’ koja je – u ženskoj izvedbi – i svojevrsni odgovor izvornim kritikama upućenim Dylanu zbog ‘seksističkog’ teksta. No, u ‘Don’t Fall Apart On Me’ Chrissie i Walbourne skladbu dižu u nebesa sjajnom countryjem okađenom gitarom i tekstom koji u ovoj ženskoj izvedbi ima neko novo značenje ispovijedajući i žensku samosvijest i ponos.
‘Love Minus Zero/ No Limit’ – s Wilbourneovom akustičnom gitarom i harmonijem – sa ‘Bringing It All Back Home’ svakako je najpoznatija Dylanova skladba s popisa odabranih. Zaključuje ga ‘Tommorow Is A Long Time’ akustičarski folky broj znan sa ‘Bob Dylan’s Greatest Hits Vol. II’. I on s upečatljivim harmonijem i akustičnom gitarom. 

Na podužem popisu albuma koji su se hrvali s Dylanovim opusom, Chrissie i Wilbourne su vrijedni svake pažnje izašavši iz izazovne situacije uzdignutog čela i čista obraza. 

Pročitajte još...

EKSKLUZIVNO Zlatko Gall prvi je preslušao novi Gibonnijev singl ‘Kiša – Zinabi’

Osunčana melodija s himničkim refrenom koji zove na zborno pjevanje, zaraznim beatom te skockana kao 'organski' srastao kompaktni broj u kojem nema solo dionica, 'Kiša – Zinabi' je apsolutni zgoditak

Parangall: Bob Dylan, 1970 (box sa 3 CD-a) – Zapisi iz čudne Dylanove 1970.

Mada box '1970' spada u kategoriju obavezne glazbe samo za okorjele dylanofile, on ipak daje dodatne odgovore na 'misterij' dvostrukog 'Self Portraita' te je svjedočanstvo o jednoj ipak bitnoj epizodi u dugovječnoj karijeri Boba Dylana

Kuhača & telecaster: Vino, klopa i gitare

Vino ne ide samo uz gitare – kako su u skladbi 'Vino i gitare' nekoć pjevali Dragan Stojnić i Gabi Novak – već i uz gastronomiju. Zacijelo nema vinoljupca ili izjelice koji nema svoj popis omiljenog vina koje se pijucka uz omiljena jela

‘Slučaj’ Bob Dylan: Ulaganja u autorska prava bolja nego ulaganja u zlato ili naftu!

Iako uvjeti sporazuma nisu objavljeni, opseg i popularnost 79-godišnjaka daju naslutiti kako se radi o najunosnijoj prodaji autorskih prava ikad, a New York Times izvještava kako je 'posao' vrijedan više od 300 milijuna dolara

Povezano

Parangall / The Black Keys, Delta Kream – Vječno nadahnuće bluesom

Za sve ljubitelje bluesa ali i ljubopitljivu publiku koja želi više znati o izvornim nadahnućima bezbrojnih prvoligaških imena rocka, deseti album The Black Keys zaslužuje punu preporuku

Parangall / Billy Gubbons, Hardware – Moćni trikovi ‘starog psa’

Album koji je posveta preminulom prijatelju i ko-producentu Joeu Hardyju ima dijelom veze i sa prethodnim solo projektom 'Big Bad Blues' na kojem se našlo dosta covera no još više s klasičnim 'rokanjem' ZZ Topa

Parangall / Paul Weller, Fat Pop (vol 1) – Još jedan veliki Wellerov album

Radoholičar kojeg ni pandemija niti odsustvo koncerata nisu nimalo usporili, izdao je 16. samostalni album, odnosno čak peti studijski album objavljen tijekom šest godina. Naravno, tome treba dodati još i live album

Pop Gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Yes – Reci ‘da’ za prog-rock

Yes su trolistom albuma iz početka sedamdesetih utjelovili sve temeljne postulate progresivnog rocka – poliritmiju, formu suite, kompleksne aranžmane, klasičnu glazbu (baroka) i folkom ozračene pastoralne teme kombinirane s čvrstim rock dionicama, mahom mistične i SF-teme…, koji postaju žanrovski kliše

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime