ZORAN PREDIN
Gastarbajter trubadur/ Takšnih več ne delajo
Croatia records
*****
Naslov je vraški točan jer on je doista i gastarbajter – koji “šljaka” po svim državama nekoć zajedničke domovine – i trubadur. Bez obzira na to u kojem formatu nastupa: sam s gitarom, u pratnji uglednih glazbenika poput Damira Kukuruzovića i Matije Dedića ili pak sa svojim gypsy ili rockerskim bandom i novom mladom inkarnacijom Lačnog Franza. Ili, kako sam to kaže “mjesto gdje izvadim gitaru i zapjevam postaje moj privremeni dom, a ja gastarbajter“.
Tekstovi su jednako važni kao i glazba
Album “Gastarbajter Trubadur / Takšnih več ne delajo” predstavljen u ekskluzivnom vinilnom izdanju je, naravno, dvojezično izdanje i na hrvatskom i na slovenskom što je itekako važno jer Zoranu su – kao i svakom kantautoru/trubaduru od formata – tekstovi jednako važni kao i glazba.
Album otvara “Bez tragova i sjene” – već ranije prisutna kao singl – kao još jedan broj s ispovjednim emocionalnim tonom koji je odavno postao Zoranova “tajna vještina”, no također i zaraznim refrenom koji se lijepi za uho. Aranžman koji (na cijelom albumu) također potpisuje Predin, skladbu smješta u “bendovski” prostor pop-rock stilizacija s upečatljivom funkoidnom gitarom koja diskretno “štekće” u pozadinskom planu i gitarskim akcentima bliskim Chrisu Reai.
“Žene su ga voljele” nastavlja u istom stilu lijenog pop-rocka s gitarskim solom i duhovitim – možda dijelom čak i autoironičnim – tekstom kao i “autobiografska” naslovna terma – i ona već znana kao singl. No refren je ovog puta “rokerskiji” iako ga ne bi bilo teško zamisliti i u akustičarskoj ili gypsy swingom nadahnutoj verziji. Još jedan duhoviti baš predinovski tekst nudi vrckave stihove koji se mogu usporediti i sa znanom Arsenovom doskočicom “najbolje su one koje daju odmah“.
Nježna balada “Na otoku sreće” je, pak, obdarena zanimljivim gitarskim akcentima “twanga” a la Calexico koji odlično prianja uz lijeni ritam i atmosferu broja, a “Lud ko puška” zgodna kombinacija minimalističkog akustičarskog uvoda i žestokog raspleta teme. Stih “nisam ja za suvremene lovce, član sam nestajućeg plemena” svojevrsna je crvena nit koja se provlači kroz mnoge Predinove tekstove.
Novi biser u već impresivnoj ogrlici
No, nije to plačljiva nostalgija već prije simbolična kopča između bolje prošlosti i vremena sadašnjeg u kojem si “gastarbajter trubadur” – ne niječući žal minulim vremenima – “lud ko puška” čiju ludost “čuva čista duša” ipak nalazi svoje mjesto. “Pjesma o novoj zvijezdi” rasna je sfumatozna laganica (s posebnim pečatom melankolije koju podcrtavaju kontrabas, violina i akustična gitara ) kao oproštaj od prijatelja. A Zoranu su otišli mnogi od “drugova, prijatelja i braće njegove duše”: Darko Glavan, Andrej Pintarič, Arsen, Damir Kukuruzović…
“Kad je srce naš šofer” pravi je komad countryja kao još jedan dokaz da Zoran poput univerzalne gume prianja uz svaku glazbenu iliti žanrovsku podlogu dok je “Život se voli našaliti s nama” bliski rođak Arsenovim temama (što je naravno kompliment) kao duhoviti pop broj s elementima Predinu tako bliske ironije i autoironije te gitarskog sitnoveza. Takve su i znane “Čarape ispod sandala” koja se može shvatiti i kao svojevrsna parodija na šlageraške teme i rime. Zaključna minijatura “To ću biti ja” novi je biser u već impresivnoj ogrlici Predinovih zgoditaka drsko dugačke i plodne kantautorske karijere te savršena zavjesa za kraj još jednog veoma dobrog albuma.