Nedjelja, 26 rujna, 2021

Pop Gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Van Morrison (1. dio)

Od 1968. i albuma 'Astral Weeks' pa do 1974. - Van Morrison je objavio zapanjujući niz fascinantnih albuma u kojima se bavi 'dubinskim emocijama'. Točnije, temama smrti, beznađa, seksualne čežnje, nježnosti, nostalgije...

Od keltskog folka i R’n’B-ja do soula i natrag

Uz bok albumu ‘Astral Weeks’ iz 1968. koji ga je pretvorio u kultnu figuru, Vanov ‘Moondance’ kojim otvara plodnu dekadu sedamddsetih je projekt na kojem ostaje u prostoru intimnog pa i duhovnog no s komunikativnijim brojevima: rezultatom mekog srastanja soula, irskog folka, jazza i popa.

Ujedno riječ je o prvom albumu kojeg je prodao u platinastoj nakladi svjedočeći ne samo o iznimnom skladateljskom i izvođačkom talentu već i o umijeću pisanja skladbi koje se – lišivši se improvizacija no ne gubeći baš ništa na kvaliteti izoštravanjem fokusa – mogu dobaciti i do mnogo šire publike od one koja ga je prigrlila nakon ‘Astral Weeks’.

Morrisonov karizmatični vokal

Album je naime za razliku od ‘isposničko’ akustičarskog prethodnika s gotovo apstraktnim folky-jazz brojevima bio bogatije aranžiran s puhačima, gudačima i klavijaturama te u Vanovu priču uveo nove glazbenike poput gitariste Johna Platania, multiinstrumentaliste / saksofoniste Jacka Shroera te klavijaturiste Jeffa Labesa s kojima će i kasnije surađivati. Morrisonov karizmatični vokal bljesnuo je u temama poput pastoralne i nostalgične ‘And It Stoned Me’, naslovnog broja s aromom jazza, ‘Brand New Day’ ili u sjajnoj ‘Caravan’ i meditativnoj baladi ‘Into The Mystic’ – doslovno izvanvremenim skladbama.

Album je zaključen trima neospornim zgodicima: ‘Brand New Day’, ‘Everyone’ i ‘Glad Tidings’ imale su u sebi jaku dozu optimizma i životne radosti no i one s Morrisonu tako omiljenim ‘podtekstom’ koji je onima koji su to htjeli čuti govorio o ozbiljnim pa i traumatičnim temama (sukobi u Sjevernoj Irskoj, odnosima u glazbenoj industriji…).  

I drugi album iz 1970. ‘His Band And The Street Choir’ objavljen 15. studenog pokazao je vrhunsku autorsku i izvođačku formu na tragu prethodniku. Zajedno sa sekstetom glazbenika među kojima je bila i trojka koja je s njim snimila ‘Moondance’ (saksofonist Jack Schroer, gitarist John Platania i basist John Klingberg), nadahnuće je potražio u rhythm and bluesu New Orleansa.

Kritika je album nahvalila naglasivši ležernost izvedbe 

Izvorna ideja bila je album snimiti a capella uz podršku samo pet vokalista no i brojevi koji su zadržali vokalna višeglasja u konačnici su dobili instrumentalnu pratnju. Kritika je album nahvalila naglasivši ležernost izvedbe i gotovo svečarsku atmosferu no Morrison je bio nezadovoljan zbog naknadnog dodavanja vokala izvornoj četvorki nazvanoj The Street Choir. Na albumu su se našle i ponovno snimljene skladbe s ranijih albuma u novim aranžmanima poput ‘I’ve Been Working’ koja datira još iz vremena snimanja ‘Astral Weeksa’ (kasnije se našla na ‘Moondanceu’) odnosno u glazbenom ruhu nadahnutom soulom Jamesa Browna i funkom Metersa.

Album je otvorio ‘Domino’ posvećen Fatsu Dominu. I ova je skladba – veliki hit koji je dospio na Billboardov Top 10 – doživjela mnoge preinake prije konačne verzije s funky gitarom, puhačima inspiriranim soulom Memphisa, pumpajućim basom i tipičnim klavirom na tragu Dominoa i rhythm and blues ‘škole’ New Orleansa. Utjecaj ove skladbe protegnuo se i godinama kasnije kod protagonista ‘blue eyed soula’ pa i Dexy’s Midnight Runnersa u osamdesetima.
‘Crazy Face’ koja je slijedila za njom bila je balada (i ona nastala još 1968.) s diskretnim začinima folka (akustična gitara, mandolina, klavir) ali i u tradiciji rhythm and blues/soul laganica sa blues saksofonom i ‘šaputavim’ Hammondom B3 u podlozi. Živahna ‘Give Me A Kiss’ je iskoračila prema rockabillyju s doo-wop vokalima, R&B puhačima i klavirom na tragu Fatsa Dominoa. ‘Call Me Up In Dreamland’ donosi pak balans gospela (s pozadinskim vokalima) i rhythm and bluesa a la New Orleans uz Vanov solo tenor saksofona a A stranu albuma zaključuje nježna akustična balada ‘I’ll Be Your Lover Too’ s korijenima u ‘Astral Weeksu’.    

Srastanje rhythm and bluesa s jazzy-blues atmosferom i pitkom melodijom

‘Blue Money’ – uz ‘Domino’ još jedan hit singl s albuma – otvara B stranu. Baš kao i ‘Domino’ donijela je srastanje rhythm and bluesa s jazzy-blues atmosferom i pitkom melodijom. Nježna ‘Virgo Clowns’ je broj s folky akustičnom gitarom ‘dvanaesticom’ i zanimljivim ‘bojanjem’ teme bas klarinetom, ‘Gypsy Queen’ ljubavna soul laganica otpjevana falsettom a ‘Sweet Jannie’ blues boogie stilizacija. ‘If I Ever Needed Someone’ te zaključna ‘Street Choir’ su zgoditak Vanovog ‘blue eyed soula’ s tako tipičnim keltskim timbrom te podebljane pozadinskim vokalima. Potonja i s usnom harmonikom koja daje dašak countryja.

U listopadu 1971. izlazi peti studijski album ‘Tupelo Honey’. Zamišljen je i odrađen kao iznimna zbirka romantičnih i opuštenih te countryjem i rhythm and bluesom nadahnutih tema koje slave obiteljski život u ruralnoj idili. No zbog selidbe iz Woodstocka u Kaliforniju Morrison se morao odreći suradnika s prethodnih albuma (od stare ekipe ostao je samo saksofonist Schroer i njegova supruga kao pozadinski vokal) ali i ovog puta album je dao nove bisere poput ‘You Are My Woman’, ‘Wild Night’ ili nostalgične ‘Old Old Woodstock’ te naslovnog broja.
Uvodna ‘Wild Night’ – snimljena uživo u studiju te objavljena i kao hit singl – bila je rasni rhythm and blues brzac s puhačima na tragu produkcije Staxa i upečatljivom gitarom Ronniea Montrosea. ‘(Straight To Your Heart) Like A Cannonball’ bila je tipična ‘blue eyed soul’ tema oplemenjena Montroseovim gitarskim riffom i pozadinskim vokalima a ‘Old Old Woodstock’ – s klavirskim uvodom – iznimna balada s elementima folka i jazza koja slavi bivši dom u Woodstocku i obitelj. Na nju se tematski logično nadovezuje country stilizacija ‘Starting A New Life’ s akustičnim gitarama i usnom harmonikom. ‘You’re My Woman’ je pak nježna blues laganica te, kao i naslovna tema ‘Tupelo Honey’ koja otvara B stranu albuma, ljubavna balada. Potonja jedna od vječnih klasika u Morrisonovoj pjesmarici s mekim srastanjima soul vokala, folka, i diskretnih jazzy začina u čudesnoj glazbenoj tkanici koju vezu gitare, saksofon, pedal-steel gitara, vibrafon…

‘Tupelo Honey’ i danas zaslužuje veoma visoku ocjenu

‘I Wanna Ruu You’ je pak country valcer, ‘When That Evening Sun Goes Down’ zgodan honky-tonk broj a zaključna ‘Moonshine Whiskey’ treći country/folkom okađen broj na tragu The Banda no sa saksofonom i gospel/soul ženskim pozadinskim vokalima. 

Iako Morrison, po običaju, nije bio posve zadovoljan albumom držeći da je bio kompromis između željenog klasičnog country albuma i soula, ‘Tupelo Honey’ i danas zaslužuje veoma visoku ocjenu. Moglo bi se čak reći da je zapravo nazivnik za ‘šestoljetku’ u kojoj je – od 1968. i albuma ‘Astral Weeks’ pa do 1974. – Van Morrison objavio zapanjujući niz fascinantnih albuma u kojima se bavi ‘dubinskim emocijama’. Točnije, temama smrti, beznađa, seksualne čežnje, nježnosti, nostalgije…

Pročitajte još...

Pop Gallaksija: Zlatne sedamdesete Grateful Deada

Grateful Dead su u 1970. godinu ušli kao perjanici psihodeličnog eksperimenta i improvizacije koji je kulminaciju imao na studijskom 'Aoxomoxoa' i višesatnim koncertnim jam sessionima

Pop Gallaksija: Najbolji albumi rocka 70-ih – Karizmatični Lynott i Thin Lizzy

Tek singlovima 'Whiskey In A Jar' te 'Vagabonds Of The Western Front' iz rujna 1973. ova je grupa navijestila potencijal koji će ih u drugoj polovini desetljeća gurnuti u prvoligaško društvo među miljenike hard rock i heavy metal publike

Pop Gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: The Who, između hard rocka i art-rocka 

Najbolji koncertni rock album šezdesetih i ranih sedamdesetih? Do danas odgovor je uglavnom samo jedan: 'Live At Leeds' grupe The Who

Pop Gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Free i Bad Company – od hard rocka do AOR-a

Engleski rock sastav Free ostat će zapamćen po pjesmi iz 1970. "All Right Now", a nakon raspada grupe 1973. glavni pjevač Paul Rodgers postao je frontmen benda Bad Company koja je nastavila svirati blues boogie/hard rock s upečatljivim vokalom, pitkim melodijama ubojitom ritam sekcijom i efektnim riffom te zaključnim bluesy solom

Povezano

Pop gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Joni Mitchell (1.) – Prva petoljetka

Ako je odličan 'Ladies From A Canyon' koji se uspeo na vrhove rang lista te dao hit singlove 'Woodstock' i 'Big Yellow Taxi' bio uspjeli projekt tranzicije, slijedeći 'Blue' bio je pravo remek djelo. Objavljen 30. lipnja 1971. do danas stoji kao zacijelo najbolji album u njenom diskografskom opusu

Pop Gallaksija/Najbolji albumi 70-ih: David Bowie (6.) Heroes i Lodger

Mada se na 'Heroes' susreću tipičan bowievski art-rock te eksperimentalni 'ambijentalni' brojevi, album je nakon prvotnih mlakih kritika prigrljen kao jedan od ključnih i iznimno utjecajnih Bowievih albuma. No, slijedio je 'Lodger' - ništa slabiji projekt i zaključni dio 'berlinske trilogije'

Parangall: Elvis Castello & Attractions, Spanish model – Costellova uspješna ‘latinica’

Ako je želio pokazati da skladbe s njegovog sjajnog albuma iz 1978. i danas imaju snagu i uvjerljivost kao nekad te da s novim vokalima i novim miksom mogu proći kao komadi aktualne – i to vraški dobre – glazbe, Costello je u cijelosti uspio

Parangall: Šimun Matišić Quintet, Tribute to B.P.

'Tribut To B.P.' je album u kojem se ponizno klanja ostavštini izvornika svjestan njene vrijednosti i izvanvremenosti, no ne libeći se dati svoje viđenje. Formula je to koja bezgrješno prolazi kad god se originalima pristupa otvorena srca ali i otvorenih čakri kao kreativnih vrtloga vlastitih glazbenih nadahnuća

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime