Utorak, 19 listopada, 2021

POP GALLAKSIJA | Najbolji albumi iz 1970. – Trostruko čudo Georgea Harrisona

Harrison je "All Thing Must Pass" okupio sjajnu ekipu - uz Claptona, Radlea, Whitlocka, Gordona sudjelovali su i njegovi stari prijatelji Klaus Voormann, Gary Wright, Billy Preston, ali i Ringo Starr pa je album bio i svojevrsni "who is who" tadašnje kreme rocka

Albumi koji u 2020. slave 50. rođendan! 

Diskografski gledano, godina 1970. bila je iznimno plodna sjajnim glazbenim albuma. Neki od njih obilježili su povijest glazbe, neki su postali kultni, dok se s druge strane za neke smatra da nisu bili dovoljno zamijećeni. Pet desetljeća nakon, u 2020. godini obilježavaju se jubilarne obljetnice značajnih albuma te Zlatko Gall u sklopu kolumne POP GALLAKSIJA donosi niz osvrta o odabranim izdanjima koje ove godine slave 50. rođendan!

Je li objavljivanje prvog post-Beatles samostalnog albuma Georgea Harrisona kao (čak) trostrukog albuma bila svojevrsna poruka Lennonu i McCartneyu da je “silent Beatle” čije su se pjesme na kapaljku dozirale albumima Beatlesa bio podcijenjen kao autor koji ima – i može – napisati hrpetinu sjajnih skladbi?

Ako i nije, Georgeov “All Things Must Pass” objavljen 27. studenog 1970. godine bio je pravo remek djelo sastavljeno od duhovnošću ozračenih, no tipičnih harrisonovskih zaraznih i pitkih skladbi nastalih za posljednjih godina života Beatlesa.

Naslovnica albuma

Doduše, Harrison se s dva albuma oglasio već ranije objavivši najprije 1968. godine mahom instrumentalni soundtrack-album “Wanderwall”, a godinu kasnije i eksperimentalni “Electronic Sound”. “All Things Must Pass” došao je kao logični nastavak sjajnih autorskih priloga poput “While My Guitar Gentlu Wheeps” ili skladbi s albuma “Abbey Road”: “Something” i “Here Comes The Sun”.

Album snimljen u produkciji Phila Spectora (daleko boljoj od posla odrađenog na “Let It Be” albumu Beatlesa) dao je moćnu gomilicu izvanvremenih brojeva poput hitova “My Sweet Lord” i “What Is Life”, naslovnog broja, “Awaiting On You All”, “Isn’t It A Pity”, “I’d Have You Anytime”, “Art Of Dying”, “I Dig Love”, “Beware of Darkness”…, ali i čudesno “đemanje” s Claptonom i družinom koja je postala Derek & The Dominos (Carl Radle, Bobby Whitlock, Jim Gordon)…

“All Things Must Pass” donio je meka srastanja Harrisonovih već prepoznatih melodija i tekstova ozračenih hinduističkom duhovnošću (“My Sweet Lord”, “Awaiting On You All”, “Beware Of Darness”…) te nadahnuća glazbom Erica Claptona nakon razlaza Blind Faitha, Dylana (najočitije u skladbi “Apple Scruffs”), The Banda, osebujne southern-rock americane društva okupljenog oko Delaney & Bonnie s kojima je bio i na turneji ali i Georgeovu novu fascinaciju slide gitarom nakon trogodišnjeg učenja sitara.

Zapravo, kao stari fan Carla Perkinsa, Harrison je ponovo “otkrio” i gitaru i Ameriku za podužih boravaka nakon snimanja dvostrukog “Bijelog albuma” te prijateljevanja s Dylanom, Leonom Russellom, Billyjem Prestonom (koji ga je navukao na soul i gospel) i članovima The Banda.

Skladba “I Dig Love” je primjerice nastala nakon što je kao član pratećeg benda na koncertima Delaney & Bonnie svirao slide gitaru zamijenivši odsutnog Davea Masona te se “zapalio” i za slide, ali i južnjački blues-rock. Album je također donio i filtrirane utjecaje hard rocka, countryja ali i soula Motowna kojem su i Lennon i McCartney bili itekako skloni, a u želji da spaja indijsku i zapadnjačku duhovnost Harrison je – zahvaljujući možda najviše Prestonu – prigrlio i gospel.

Za snimanja započetog u studijima Abbey Roada George je okupio sjajnu ekipu jer su osim Claptona, Radlea, Whitlocka, Gordona još sudjelovali Harrisonovi stari prijatelji Klaus Voormann, Gary Wright, Billy Preston, ali i Ringo Starr pa je album bio i svojevrsni “who is who” tadašnje kreme rocka.

“All Things Must Pass” je bio dočekan panegiricima kritike i pohvalama maestralnoj “wall of sound” Spectorovoj produkciji no, uvjeren sam, da je do danas Harrisonovo “đemanje” ostalo podcijenjeno.

Kao i mnogi sjajni albumi s početka sedamdesetih “All Things Must Pass” je promjenom ukusa publike i fokusiranjem kritike na punk i novi val bio gurnut u drugi plan. Stvari su se ipak promijenile u kasnijim godinama posebice nakon 2014. godine kad je album uvršten u Grammyjev Hall Of Fame.

Danas pak ovaj trostruki album u cjelini – pa kako god ga vagali – djeluje jednako svježe i očaravajuće kao prije pedeset godina.

Pročitajte još...

Što veći to glasniji? Ali, TKO je najglasniji bend ikad?

Najglasniji bend ove liste istodobno drži i Guinnessov svjetski rekord za, a što drugo nego - najglasniju izvedbu

PARANGALL | Bruce Springsteen, Letter To You – Veličanstveni The Boss i njegov E-Street Band

Moćno kao u dane "Rivera" - "Letter To You" je još jedno Bossovo veličanstveno glazbeno "pismo" u kojem ovog puta u post scriptumu stoji da se i u očajnim vremenima i u vječnoj borbi s osobnim demonima može pobijediti i mora preživjeti ako spoznaš i sebe samoga i ljekovitu moć glazbe. A Springsteenova to sigurno jest. I kao terapija za samoiscjeljenje i kao univerzalni medikament

Koje pjesme biste pustili drugim stanarima Mliječne staze?

Uz pitanje ide i zamišljeni scenarij: "Godina je 2053., napokon imamo leteće automobile, gradovi sad izgledaju poput onih iz Blade Runner filma, ljudi već desetljećima žive i na Marsu, a tvoja teta Susie je na svoj odmor za samce otišla na "krstarenje" od planeta do planeta"

KUHAČA & TELECASTER | Roštiljanje s Hladnim pivom

"Hladno pivo zacijelo je od svih domaćih izvođača najsklonije spomenu jela u svojim tekstovima." - Zašto je to tako istražio je Zlatko Gall u prvoj od dvije kolumne posvećenu roštilju. U najnovijem tekstu donosi, naravno, i ukusne recepte te glazbene prijedloge: za slušanje vikend provodite s društvom ili dok u privatnosti doma pripravljanje mesne specijalitete

Povezano

Parangall / Kensington Lima, Southbound – Ništa manje od blistave petice!

Josip Radić i družina, ovaj put povećana gostovanjem viđenih faca s domaće scene, i drugim su albumom pokazali da je Radić jedan od najintrigantnijih (i najsvestranijih) autora i izvođača (pjevač i multiinstrumentalist) na domaćoj sceni

Najbolji albumi 70-ih: Joni Mitchell (2.) – Jonin sav taj jazz

Do kraja sedamdesetih Joni je objavila dvostruki 'Don Juan's Reckless Daughter' (1977.) te album 'Mingus' (1979.) u suradnji s Charlesom Mingusom no ni jedan ni drugi nisu dosegli ni umjetničku razinu niti komercijalni učinak prethodnih albuma iz iste dekade

Parangall: Tony Bennett & Lady Gaga, Love for sale – Lady pjeva jazz

Nitko, dakako, nije očekivao da album bude uz bok albumu Porterovih standarda u izvedbi Ellae Fitzgerald, no 'Love For Sale' je odličan komad easy listeninga i, ako baš hoćete, album na čast i Lady Gagi i velikom Bennettu

Parangall: Bob Dylan – Springtime in New York: The Bootleg Series, Vol. 16, 1980-1985 

Za dylanofile koji imaju i studijske albume i prethodna izdanja 'bootleg' serijala, bit će itekako zanimljivo usporediti neke od studijskih ili pak alternativnih verzija objavljenih na njima s brojevima dostupnim na 'šesnaestici'. Kao trajni dokaz silnih Dylanovih mijena i kolaboracija s prepunom galerijom vrhunskih glazbenika

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime