Utorak, 28 ožujka, 2023

POP GALLAKSIJA | Najbolji albumi iz 1970. – Trostruko čudo Georgea Harrisona

Harrison je "All Thing Must Pass" okupio sjajnu ekipu - uz Claptona, Radlea, Whitlocka, Gordona sudjelovali su i njegovi stari prijatelji Klaus Voormann, Gary Wright, Billy Preston, ali i Ringo Starr pa je album bio i svojevrsni "who is who" tadašnje kreme rocka

Albumi koji u 2020. slave 50. rođendan! 



Diskografski gledano, godina 1970. bila je iznimno plodna sjajnim glazbenim albuma. Neki od njih obilježili su povijest glazbe, neki su postali kultni, dok se s druge strane za neke smatra da nisu bili dovoljno zamijećeni. Pet desetljeća nakon, u 2020. godini obilježavaju se jubilarne obljetnice značajnih albuma te Zlatko Gall u sklopu kolumne POP GALLAKSIJA donosi niz osvrta o odabranim izdanjima koje ove godine slave 50. rođendan!

Je li objavljivanje prvog post-Beatles samostalnog albuma Georgea Harrisona kao (čak) trostrukog albuma bila svojevrsna poruka Lennonu i McCartneyu da je “silent Beatle” čije su se pjesme na kapaljku dozirale albumima Beatlesa bio podcijenjen kao autor koji ima – i može – napisati hrpetinu sjajnih skladbi?

Ako i nije, Georgeov “All Things Must Pass” objavljen 27. studenog 1970. godine bio je pravo remek djelo sastavljeno od duhovnošću ozračenih, no tipičnih harrisonovskih zaraznih i pitkih skladbi nastalih za posljednjih godina života Beatlesa.

Naslovnica albuma

Doduše, Harrison se s dva albuma oglasio već ranije objavivši najprije 1968. godine mahom instrumentalni soundtrack-album “Wanderwall”, a godinu kasnije i eksperimentalni “Electronic Sound”. “All Things Must Pass” došao je kao logični nastavak sjajnih autorskih priloga poput “While My Guitar Gentlu Wheeps” ili skladbi s albuma “Abbey Road”: “Something” i “Here Comes The Sun”.

Album snimljen u produkciji Phila Spectora (daleko boljoj od posla odrađenog na “Let It Be” albumu Beatlesa) dao je moćnu gomilicu izvanvremenih brojeva poput hitova “My Sweet Lord” i “What Is Life”, naslovnog broja, “Awaiting On You All”, “Isn’t It A Pity”, “I’d Have You Anytime”, “Art Of Dying”, “I Dig Love”, “Beware of Darkness”…, ali i čudesno “đemanje” s Claptonom i družinom koja je postala Derek & The Dominos (Carl Radle, Bobby Whitlock, Jim Gordon)…

“All Things Must Pass” donio je meka srastanja Harrisonovih već prepoznatih melodija i tekstova ozračenih hinduističkom duhovnošću (“My Sweet Lord”, “Awaiting On You All”, “Beware Of Darness”…) te nadahnuća glazbom Erica Claptona nakon razlaza Blind Faitha, Dylana (najočitije u skladbi “Apple Scruffs”), The Banda, osebujne southern-rock americane društva okupljenog oko Delaney & Bonnie s kojima je bio i na turneji ali i Georgeovu novu fascinaciju slide gitarom nakon trogodišnjeg učenja sitara.

Zapravo, kao stari fan Carla Perkinsa, Harrison je ponovo “otkrio” i gitaru i Ameriku za podužih boravaka nakon snimanja dvostrukog “Bijelog albuma” te prijateljevanja s Dylanom, Leonom Russellom, Billyjem Prestonom (koji ga je navukao na soul i gospel) i članovima The Banda.

Skladba “I Dig Love” je primjerice nastala nakon što je kao član pratećeg benda na koncertima Delaney & Bonnie svirao slide gitaru zamijenivši odsutnog Davea Masona te se “zapalio” i za slide, ali i južnjački blues-rock. Album je također donio i filtrirane utjecaje hard rocka, countryja ali i soula Motowna kojem su i Lennon i McCartney bili itekako skloni, a u želji da spaja indijsku i zapadnjačku duhovnost Harrison je – zahvaljujući možda najviše Prestonu – prigrlio i gospel.

Za snimanja započetog u studijima Abbey Roada George je okupio sjajnu ekipu jer su osim Claptona, Radlea, Whitlocka, Gordona još sudjelovali Harrisonovi stari prijatelji Klaus Voormann, Gary Wright, Billy Preston, ali i Ringo Starr pa je album bio i svojevrsni “who is who” tadašnje kreme rocka.

“All Things Must Pass” je bio dočekan panegiricima kritike i pohvalama maestralnoj “wall of sound” Spectorovoj produkciji no, uvjeren sam, da je do danas Harrisonovo “đemanje” ostalo podcijenjeno.

Kao i mnogi sjajni albumi s početka sedamdesetih “All Things Must Pass” je promjenom ukusa publike i fokusiranjem kritike na punk i novi val bio gurnut u drugi plan. Stvari su se ipak promijenile u kasnijim godinama posebice nakon 2014. godine kad je album uvršten u Grammyjev Hall Of Fame.

Danas pak ovaj trostruki album u cjelini – pa kako god ga vagali – djeluje jednako svježe i očaravajuće kao prije pedeset godina.

Pročitajte još...

Što veći to glasniji: Znate li tko je najglasniji bend ikad?

 Prema istraživanju, glasnoća prosječnog rock benda iznosi oko 110 dB. Deep Purpleu izmjereno je 117 dB, KISSovcima 136 db, a najglasnije izmjerena točka iznosi 139 dB

PARANGALL | Bruce Springsteen, Letter To You – Veličanstveni The Boss i njegov E-Street Band

Moćno kao u dane "Rivera" - "Letter To You" je još jedno Bossovo veličanstveno glazbeno "pismo" u kojem ovog puta u post scriptumu stoji da se i u očajnim vremenima i u vječnoj borbi s osobnim demonima može pobijediti i mora preživjeti ako spoznaš i sebe samoga i ljekovitu moć glazbe. A Springsteenova to sigurno jest. I kao terapija za samoiscjeljenje i kao univerzalni medikament

Koje pjesme biste pustili drugim stanarima Mliječne staze?

U velikom broju raznovrsnih predloženih pjesama, bilo je očekivanih klasika dok neke od odabranih pjesama niti sami autori upitnika nisu mogli zamisliti kao opciju, a našlo se i onih prijedloga za koje drugi čitatelji smatraju da su navedeni iz šale

KUHAČA & TELECASTER | Roštiljanje s Hladnim pivom

"Hladno pivo zacijelo je od svih domaćih izvođača najsklonije spomenu jela u svojim tekstovima." - Zašto je to tako istražio je Zlatko Gall u prvoj od dvije kolumne posvećenu roštilju. U najnovijem tekstu donosi, naravno, i ukusne recepte te glazbene prijedloge: za slušanje vikend provodite s društvom ili dok u privatnosti doma pripravljanje mesne specijalitete

Povezano

Kritika pjesme: DEPECHE MODE: My Cosmos Is Mine

Dave Gahan i Martin Gore se mogu dalje upuštati u otkrivanje stvari s albuma, kao onih s kojima neće razvaljivati top ljestvice, ali će zasigurno zadržavati ne samo ortodoksne fanove

PARANGALL: DEPECHE MODE – Veći od života i smrti

'Memento Mori' je pokazao da je bend itekako dobro svjestan svih faza i zvučnih pečata koji su obilježili dugovječnu karijeru te da  vraški  dobro zna što s njima uraditi i danas. A – dao bih se kladiti – i u budućnosti

Kritika pjesme: Parni Valjak feat Igor Drvenkar – Moja glava, moja pravila

Akijeva sjena je previše nadvijena nad Husov autorski rad s Valjkom da bi mu itko osim eventualno sina Kikija Rahimovskog mogao sjesti u stolicu, zato su pri odluci nastavka s novim pjevačem, kao i Queen u post Mercury pojavama odvajali novi vokal od benda

Kritika videospota: Nika Turković- Sam(a)

Odabir balade 'Sam(a)' kao spot/singla za aktualni album ovog joj, odraslog, dijela karijere, čini se više nego dobro izvedenim postavljanjem na pozicije prve linije nekih novih imena hrvatskog urbanog popa

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime