U kolumni “KUHAČA & TELECASTER” Zlatko Gall tematski povezuje glazbu i hranu, donosi sezonske ili prigodne recepte te preporuke za slušanje – dok kuhate i blagujete!
Kuha, fotografira i piše: Zlatko Gall
Nema to nikakve veze sa Zdravkom Čolićem i njegovim negdašnjim hitom “Gori vatra”, jer ovdje nije riječ o ljubavnom žaru ni erotskoj ognjici, već o – roštilju. Koji se baš ljubi s hladnim pivom. Pisanim malim ili velikim slovom.
Hladno pivo je neupitni hrvatski glazbeni brand. Iz godine u godinu, iz albuma u album te iz Porina u Porin većina kritičara se slaže da su u usporedbi sa šugavom konkurencijom “dom kulture s vodoskokom i zlatnim ribicama” te jedna od uzdanica rock scene ogrezle u osrednjosti. Ugodna pozicija? Možda, no ima i svojih mana.
Nije samo problem u golemim očekivanjima koja valja potvrditi baš svakim sljedećim albumom ili u ostvarenju nemoguće misije da stalno sviraš gdje god te pozovu a ne srozaš kriterije na improviziranim pozornicama u mračnim vukojebinama, već u odgovoru na temeljni problem svog zvjezdanog statusa: kako biti a ne dopizditi? Kako već na prvu biti svoj i prepoznatljiv a da pri tome ne otkližeš u rutinu, manirizam, dosadnu predvidljivost i stare klišeje? Jedan od odgovora na ta pitanja daje poetika Mile Kekina, njegovi slikoviti tekstovi tako prokleto životni – tekstovi u kojima i hrana ima svoje bitno mjesto.
Zapravo, Hladno pivo zacijelo je od svih domaćih izvođača najsklonije spomenu jela i jestvina u svojim tekstovima. Valjda im je to karma – uostalom bend se i zove po piću koje, nekako, baš paše uz roštiljanje i meze – a valjda i posve logičan izbor znajući za gastronomske sklonosti Mile Kekina i družine. Zašto je tome tako, baš se lijepo vidi u pjesmi “Kirbaj i kotlovina”, skladbi poslovično dobre dramaturgije, s himničkim refrenom, zaraznom melodijom i višeslojnim tekstom. Otvara je recimo nadahnuti intro s efektom elektroničkih udaraljki iz osamdesetih, pištećim orguljama a la hotel-wave i gitarom s wah pedalom da bi uslijedila zašećerena melodija i pseudo-šlageraška “kuruzovina” koja se u hipu pretvara u mahniti pankerski brzac sljubljen uz duhoviti tekst. Riječ je o još jednoj sjajnoj bilješci iz hrvatskog svagdana koja ovaj put donosi sliku s provincijskog koncertnog terena odnosno iz “pripizdine”, kako je naziva i sam Mile. A kotlovina? Ona je tu kao idealna sličica koja zorno govori o karakteru lokalne fešte u pasivnim krajevima. Hladno pivo je pjevalo i o još jednom popularnom narodskom jelu, o sarmi kojoj su u istoimenoj pjesmi spjevali pravu himnu. No, gastro-natuknice su kod Piva češće bile u drugoj funkciji pa su u “Zimmer frei” duhovito ironizirali ljetnu gastronomsku ponudu za turiste nabrajajući zgoditke sa sezonskog jelovnika (“Cevapcici mit ajvar, raznjici mit und ohne ajvar, pljeskavica, und natürlich, Spezialität des Hauses…”).
Skloni živopisnim opisima i neočekivanim, no baš zato uvjerljivim, slikama, čak su posvetili pjesmu kuhinjskoj napasti bubašvabi (“Poslije svakog dobrog fuka ogladnim ko zvijer, utrčavam u kuhinju, otvaram frižider, uzimam tri jaja, margarin i sol, pogledam salamu, kad na salami on…”).
No, jedna od najzanimljivijih gastro skladbi Hladnog piva je “Roštilj”. Punkoidna izletnička veselica nabijena tipičnom Kekinovom (auto)ironijom nudi stihove:
“Na roštilju zna se, ćevapi i kobase, derbi sezone dreči na radiju, sa škembom naprijed i brade masne, jurimo ka trećem infarktu.”
Nije teško zaključiti da u “Roštilju” nije samo riječ o pohvali obroku na čistom zraku i nedjeljnoj dokolici (“Sunce piči, mi roštiljamo, cure gule krumpir u hladovini, nedjeljom se mi planirano, utapamo u harmoniji…”). “Roštilj” je, naime, priča o svjesnom odustajanju, o klizanju u – istoimeno frustrirajuću i oslobađajuću – rutinu na pragu srednjih godina. Ako je itko pjevajući o ćevapima i kobasama posumnjao u to, razuvjeren je refrenom koji, s izletničkim višeglasjem, ispovjedno pljuje istini ravno u oči te veli: “Divlje izlaske u grad, zamijenio je sad, lagani dvokorak uz puni želudac, a sada zreli i debeli, iscrpljenoj ženi, u prolazu dijelimo poljubac.”
Zašto je Pivo odabralo baš roštilj?
Zbog toga što je i kod nas on odavno istoznačnica za vikendaško druženje na otvorenome te onaj tip “luksuza” koji si, iako uz ćevape iz samoposluge, kobasice u metraži i carsko meso, može priuštiti i puk plićeg džepa. S druge pak strane, pripremanje mesa ili ribe na žeravi staro je koliko i civilizacija (najstariji roštilj pronađen je u Knososu na Kreti i star je, tvrde arheolozi, sedam tisuća godina) i dio je tradicije koja je tu oduvijek, ali je postalo i – gurmanska disciplina.
Je li majstorsko gradelavanje kulinarstvo ili “samo” vještina?
Bezbroj je suprotstavljenih mišljenja, a odgovor ni u kojem slučaju nije crno-bijeli. Dakle, to cut a long story short možda je najbliža istini tvrdnja francuskog odvjetnika, političara ali, prije i poslije svega, velikog gastronoma Jeana Anthelmea Brillat Savarina koji je kazao:
“Kuhar se postaje, ali pečenjar se rađa!”
RECEPTI:
JANJETINA S GRADELA
- 1 kg janjećih kotleta
- 1 jušna žlica listića timijana
- 1 jušna žlica peršina
- 1 jušna žlica
- Dvadesetak listića ružmarina
- 2 režnja češnjaka
- 1 dcl bijelog suhog vina
- 4 jušne žlice maslinova ulja
- Prstohvat čilija
- Krupna morska sol
Kotlete narežite i po potrebi malo natucite. Sve sastojke umiješajte u marinadu u kojoj ćete držati meso pa ga ostavite u hladnjaku preko noći. Meso obrišite papirnatim ubrusom i popecite na vrelim gradelama. Marinadu zakuhajte u tavici dok se vino nije reduciralo pa topli umak stavite sa strane i njime prelijte pečenu janjetinu.
*Dok kuhate i kušate poslušajte: POSTOLAR TRIPPER u pjesmi “Tužna priča o selu”
SARAJEVSKI ĆEVAPČIĆI (jedna od inačica)
- 1,5 kg junetine
- 0,5 kg janjetine
- 3-4 režnja češnjaka
- 2 žličice (kavene) sode bikarbone
- Sol i papar
Meso narežite na manje kockice, posolite i začinite prethodno lagano prokuhanim i zgnječenim češnjakom. Umotajte ga u prozirnu foliju pa pustite da ostane preko noći u hladnjaku a potom sameljite dva puta na srednjoj veličini „šajbe“. Sve dobro još umijesite pa, prekriveno, ostavite da odstoji 5-6 sati na sobnoj temperaturi. Dodajte (po volji) sodu bikarbonu prije konačnog miješanja i oblikovanja ćevapčića. Formirane ćevapčiće pecite na roštilju/gradelama na jačoj vatri često ih okrećući da ne zagore i osuše se pa služite s lukom rezanim na rezance (i malo odležanim u mlakoj posoljenoj vodi pa ispranim hladnom vodom).
*Dok kuhate i blagujete slušajte HLADNO PIVO i njihov “Roštilj”
GRILANA PILEĆA KRILCA U UMAKU
- 12 pilećih krilaca
- 8 tankih kriški starog kruha
- 1 mala kavena žličica kurkume ili curryja (može i slatka crvena paprika)
- 1 žlica maslinova ulja
- 4 žlice ulja za prženje
- 1 žličica meda
- 1 žlica vinskog octa (najbolje je acceta balsamica)
- 1 žličica dalmatinskih/provansalskih začinskih trava (najbolje je „Nadaline“)
- prstohvat čilija ili malo papra
- ½ dcl bijelog vina
- sol
- zelena salata ili rukola (po volji)
Pileća krilca razrežite u zglobu na dva dijela, natrljajte solju i paprom te pospite kurkumom pa popecite dobro s obje strane na srednje jakoj vatri na gradelama ili grill-ploči. Dok se krila peku u tavu stavite maslinovo ulje, med, ocat, začinske trave, sol i čili pa držite na srednje jakoj vatri dok se med nije rastopio. Dodajte vino pa, uz miješanje držite na vatri dok se tekućina nije malo reducirala. Po volji u umak možete dodati pečena krilca. Na tanjur – po volji – stavite malo salate ili rokule te dvije kriške prepečenog starog kruha, složite krilca pa sve zalijte toplim umakom. Umjesto kruha možete koristiti rižu ili kuhani krumpir.
Naslovna fotografija: Unsplash