1/ FILIP PAVIĆ
Labyrinth Songs
Croatia records
Nakon što je na samom pragu globalne frke zbog corone 2019. bljesnuo prvijencem “Terra Incognita” te – čim je to postalo moguće – odradio velik broj koncerata, Filip Pavić je svoj golem svirački, skladateljski i aranžerski talent još jednom potvrdio novim albumom “Labyrinth Songs”.
“Hide And Seek” uz tenor saksofonistu Maria Bočića te nezaobilaznog Matiju Dedića, kontrabasistu Zvonimira Šestaka i bubnjara Borka Rupenu prisutnih na gotovo svim skladbama albuma – uvodi u album i prepoznatljiv autorski i gitaristički Filipov rukopis. Otvorena i zatvorena kao meditativna tema s “methenyjevskom toplinom” kojoj se Pat vratio lanjskim albumom, raspliće se kao ritmički slojevit i dinamičan broj. Kao tema u kojoj će osim Filipa svoj instrumentalistički pečat čvrsto utisnuti i klavir Matije Dedića i Bočićev saksofon iznad gipke, čak i “užurbane”, podloge ritam sekcije ozračene “latinicom”. Kao svojevrsni antipod tu je jedanaestominutna “Bedouin” – po mnogočemu pa i uključenosti svih glazbenika u broj – možda i glavna tema albuma. Bočićev saksofon (u uvodu s primislima i na Waynea Shortera) te odličan rad ritam sekcije uz Dedićev klavir i Filipovu gitaru, gotovo “rokerski” raspojasanu u solu po sredini broja, možda je (ne samo zbog naslova) i svojevrsni hommage Dukeovom “Caravanu”.
Dakako, domišljen i realiziran na svjež i vraški zanimljiv način. Skladba je ujedno i pravi dokaz Pavićeve sposobnosti snalaženja u – uvjetno rečeno – različitim žanrovskim prostorima koji traže drugačije pristupe gitari, tonu “koloritu”… Ako je prvijencem navijestio svoj golem svirački i autorski talent, Filip Pavić ga je neupitno friškim drugim albumom potvrdio. A kako na pragu jeseni ove polunormalne 2022. godine stoje stvari – eto nam i jazz albuma godine!
2/ MIMIKA ORCHESTRA
Altur Mur
Menart
Naravno, nisu oni otkrili toplu vodu fuzije jazza (kao globalnog jezika) i etno glazbe (kao lokalnog iskaza) jer korijeni su i kod nas duboko položeni u ostavštinu Boška Petrovića i u suradnji sa Zagreb Jazz Quartetom te brojnim inkarnacijama BP Conventiona. Naravno i kod Duška Gojkovića te cijele plejade mlađih ex-Yu glazbenika. Poput primjerice hrvatskih projekta Jazziana Croatica Borne Šercera, Black Coffee u suradnji s dalmatinskim klapama ili pak nebrojenih jazz-rock fuzija nadahnutih melosom Balkana. No, Mimika Orchestra Maka Murtića albumom “Altur Mur” pametno je iskoristio sve moguće pritoke koji desetljećima (ako ne i skoro cijelo stoljeće) čine moćnu rijeku najšire shvaćenog etno-jazza.
Riječju, na albumu kojeg je snimalo dvadesetak glazbenika “nema čega nema”: od pseudo-nabožnih napjeva istarskog prizvuka koji su bezgrješno spojeni sa balkanoidnim pasažima, mračnim tonovima puhača, milesovskom trubom, gitarskom vožnjom i funkom ozračenom ritam sekcijom u mahnitoj jurnjavi teme “Touta Noustar”. Pa do zaključne deskriptivne “Thalassa” s ambijentalnim uvodom zvučne slike razvučene u sinemaskopu.Tko god stoga pokuša Mimiko Orchestra smjestiti u neki čvrsti žanrovski ili stilski okvir u startu je “promašio ceo fudbal”. Jer riječ je o formaciji Maka Murtića koja sa globalnog švedskog stola žanrova i stilova uzima sve što želi i spaja to u autorski nadahnutu, neočekivanu i čarobnu cjelinu.
3/ CHUI
Zagreb – Berlin
Dancing Bear
Stara izreka “ne sudi knjigu po omotu” (koja je nadahnula i Boa Diddleya za istoimenu skladbu) koji put se pokaže posve promašena. Recimo kod novog albuma Chuia “Zagreb – Berlin” čiji je sadržaj jednako dobar i vraški zanimljiv kao i ilustracija Igora Kordeja koja krasi omot albuma. Taj space jazz fusion, kako ga je nazvao sam Kordej, od prvog trena nosi sve odlike rukopisa Tonija Starešinića i benda izvrsnih glazbenika: saksofoniste i udaraljkaša Vojkana Jocića, basiste Konrada Lovrenčića i bubnjara Krune Levačića. Ili preciznije, glazbu koja se sidri usred fuzije jazza, jazz rocka, space rocka, ambijentalne elektronike, prog-rocka…
Postalo je već dosadno svaki novi Chuiev projekt ocijeniti visokom (najvišom) ocjenom no – kvragu – i ovaj album zaslužuje samo takve ocjene.
4/ BRUNA MATIĆ QUINTET
Noise
Zebra music
Odgovor na pitanje “zašto buka” stigao je već na samom početku audio-vizualnog projekta “Noise” kolažiranjem prometne buke – koja se baš kao i svjetlosna zagađenja na video materijalu provlači cijelim albumom – s jazz saksofonom, gitarom, basom, klavijaturama te bubnjevima/udaraljkama i elektronikom Jer, poručuje sjajna jazz bubnjarka Bruna, buka u užem i širem smislu, sveprisutna je pratilja suvremenog života. Kolažiranje zvukova iz prirode ili urbanog okruženja sa autorskom glazbom je pretvoreno u poruku: kakofoniju buke koja nam na svim razinama (od istinitih i lažnih informacija kojima nas filaju elektronski mediji i društvene mreže do sveprisutne buke i urbanog svjetlosnog zagađenja) opterećuje život može se suprotstaviti umjetnošću. Točnije, glazbom.
Projekt koji je dugo nastajao zamišljen je i odrađen poput prog-rock/jazz suite kojoj su dodani silni žanrovski pritoci elektroničke glazbe. “Noise” valja sagledati/poslušati kao cjelinu; kao zaokruženi projekt da bi se moglo potom uživati u pojedinačnim stavcima sa izvrsnim instrumentalnim dionicama (ali i kolektivnim muziciranjem) sjajnih glazbenika. Najprije same Brune te redom tenor saksofoniste Vojkana Jocića, gitariste Filipa Pavića, klavijaturiste Hrvoja Gallera i basiste Bojana Skočilića.
5/ PAVLE MILJENOVIĆ QUINTET
Arrival
Croatia records
Tko je već ranije poslušao Miljenović Quintet na prvu će – čak i da ne pročita Pavlovu bilješku u knjižici CD-a – shvatiti da je njegov forte melodioznost odnosno melodija koja će živeći vlastitim životom bez krutih žanrovskih ograda band odvesti u “nepoznato”. U konkretnom slučaju mahom u prostor meditativnog s onim prepoznatljivim mekim (a la Metheny ili Scofield) fluidnim tonom koji prianja uz svaku ritmičku podlogu. Pa bila ona razigrana kao u “In A Dark Tunel”, “Carousel” i “Over The Hills” (u kojima pojedini pasaži vuku i na Milesov jazz-rock) ili ambijentalno melankolična u “Inside The Circle”; kompoziciji sa zavodljivom notom savršeno posvojene nostalgije.
S odličnim učinkom kontrabasiste Zvonimira Šestaka i bubnjara Borka Rupene te solističkom “nadogradnjom” saksofona Saše Nestorovića i klavira Hrvoja Gellera. Potonji se dvojac (kao ni Šestak u “Reflections Of Youth”) ni u jednom trenutku ne nadmeće s leaderom savršeno ugođenog jazz comba i skladateljem Pavlom već njegove glazbene zamisli odvlači u čarobno – nikad predvidljivo i dosadno – glazbeno putovanje.
6/ ELVIS STANIĆ GROUP
Insomnia
Aquarius
S primislima na jazz-rock s robusnom gitarom u uvodnoj “Orgonon”, blizak stilizacijama J.J.Calea i bluesy-laid back Claptona te nezaobilaznog Methenyja ogrnutog jazzom (“Dreamland”), mclaughlinovski brzoprst u “Adoult Content” (još jednom broju koji ispovijeda zagrljaj elemenata rocka i jazza), nadahnut u kombinaciji etno melodike, ambijentalnog jazza i rocka u “Sophie” uz iskorake prema vokalnom jazzy popu (“Falling 80’s Albom Nacinovich i Zephyrus” s Meri Trošelj) na tragu Steely Dana… Elvis Stanić je još jednom pokazao golem raspon svojih glazbenih sklonosti. “Valse Trste/Der Tisch”) s Elvisovom melankoličnom harmonikom i klavijaturama je pravi mali uradi-sam biser a zaključna “Plovim”, bonus tema, uspjela kolaboracija s Markom Toljom kao pop laganica ozračena “latinicom”. Posebnu pažnju zaslužuje pak cover “Ligt My Firea” podjednako udaljen od Doorsa i Feliciana kao ambijentalno “rasplinuta” tema u prostoru jednog Calexica.
7/ DAVOR KRIŽIĆ I JAZZ ORKESTAR HRT-A
Insite
Aquarius
“Je li ovaj album kruna Davorova rada s Jazz orkestrom?” retorički se pita u bilješci na ovitku albuma Saša Drach. Odgovor je svakako potvrdan. Pet autorskih Križićevih brojeva u odličnim aranžmanima (onaj jedan cover pripada Ellingtonovoj “African Flower” u aranžmanu Silvija Glojnarića) pokriva gotovo sve faze njegovog glazbenog djelovanja uz bezgrješna zbrajanja moćnog comba sjajnih Boilersa te Jazz orkestra HRT-a. Izbor favorita s kvalitetom uravnjenog albuma ovisi isključivo o osobnom ukusu. Za mene su to “Insite” (u aranžmanu Joea Kaplowitza) s izvrsnom blues gitarom Elvisa Penave u uvodu i čatrobnim razigravanjem uključenjem vrhunskih solista i orkestra te zaključna “Believin’ Conclusion”. Potonja kao maestralan spoj duhovnosti mantričkog pjevanja Vedaša te iznimnih sola Križića, vibrafoniste Šimuna Matišića, klaviriste Matije Dedića te improvizacija puhača.
8/ BALKAN ZOO AND NINA ĆORIĆ
Recycle
Croatia records
Već je najavni singl albuma “Recycle” sa skladbom “Geljan dade” Šabana Bajramovića pokazao da se „reciklaža“ u naslovu albuma odnosi na nova čitanja nekih od najpoznatijih romskih brojeva s balkanskog prostora. Na prvu bi se učinilo da je to laka zadaća s komercijalnim umišljajem jer su “Čaje šukarije”, “Gelem, gelem”, “Opa cupa”, “Ederlezi”… javne glazbene površine koje, čak i u izvedbi glazbenih polutana, zazivaju pjevušenje publike, cupkanja, a ovisno o mjestu izvedbe, i lomljenje kavanske staklarije. No s druge strane za udahnuti novi život i ponuditi novo autorsko čitanje tako znanih standarda sve je samo ne laka zadaća. Balkan Zoo i Nina Ćorić su ju odradili savršeno.
Prvenstveno zbog sjajnih aranžmana svestranog basiste Maria Rašića a onda, naravno, zbog čudesnog vokala flamenco pjevačice Nine Ćorić – koja bojom glasom i izvedbom odvlači sve brojeve iz prostora banalne reciklaže u polje autorskog posvajanja – te instrumentalnog umijeća klaviriste Rea Radana, perkusioniste/bubnjara Mirsada Dalipija i njihovih gostiju. Koji su, što je itekako važno, kao i sam Rašić, tijekom karijere s lakoćom preskakali žanrovske i stilske ograde od rocka i romske glazbe do jazza, popa, hip hopa, latino glazbe… te svoja iskustva utkali u projekt “Recycle”.
9/ BORNA ŠERCAR’S JAZZIANA CROATICA feat. LADO
Untamed
Croatia records
Čudesni ženski vokali LADA još jednom su se pokazali kao idealni partner zahvalan za različite žanrovske instrumentalističke dogradnje. Posebice kad je u pitanju jazz ili, preciznije, Borna Šercar’s Jazziana Croatica odnosno družina specijalizirana za meka srastanja tradicijske (etno) glazbe i jazza. “Untamed” je otišao korak dalje od pukog preuzimanja “narodnih pjesama i napjeva” jer je autor glazbe i teksta te aranžer svih skladbi Borna Šercar crpio inspiraciju od znatno šireg tradicijskog kulturološkog sloja. Ili, najkraće rečeno, projekt je nadahnuće našao u hrvatskoj verbalnoj i pisanoj pripovjedačkoj tradiciji; u pričama, mitovima i legendama u rasponu od vještica s Kleka, Ružice i Crnog viteza i Veronike Desinićke iz mita i legende do Kosjenke i Regoča ili ribara Palunka iz bajki Ivane Brlić Mažuranić
10/ ZVONIMIR RADIŠIĆ TRIO
New Horizons
Croatia records
Kao pridošlica na sve uzbudljivijoj “novoj” hrvaskoj jazz sceni gitarist Zvonimir Radišić prvijencem “New Horizons” s jedne je strane nastavljač “riječke” škole jazza “u klasi” Henryja Radanovića, koji na albumu svira kontrabas, a s druge pak ne samo generacijski bliski rođak već etabliranom Filipu Paviću i Pavlju Miljenoviću. Uzgred rečeno, dvojcu koji je ove godine snimio sjajne albume. Radišić koji potpisuje svih sedam skladbi nije ikonoklast jazza već “klasičan” jazz gitarist sklon mekom srastanju uhougodnih harmonija i besprijekornih vožnji veteranske ritam sekcije Radanovića i bubnjara Tonča Grabušića no dao bih se kladiti da će na slijedećim projektima otkrivati i nove glazbene horizonte.
