Masovni štrajkovi, protesti i bojkot postali su ne samo oruđe političke borbe nego i znakovit ili privremeni pop kulturni fenomen koji odražava duh vremena.
U dva recentna primjera zeitgeista i građanskog neposluha s domaćeg nam Balkana, paralelni slalom između ulica Srbije i polica shopping centara Hrvatske je znakovit za komparativnu razlike između muvanja i modus operandija dva zaraćeno bratska balkanska plemena.
S jedne strane, opći štrajk u Srbiji, započet studentskim prosvjedom nakon tragičnog događaja na novosadskoj željezničkoj stanici u kojem je poginulo 15 ljudi zbog pada i urušavanja betona zgrade neodržavane stanice te jednodnevni bojkot kupovine u shopping lancima po Hrvatskoj kao izraz nezadovoljstva potrošača.
Analiza odnosnih događaja otkriva kako društvena mobilizacija u digitalnoj eri poprima karakteristike pop kulturnog pokreta i kako na 442 km od glavnog do glavnog grada sličnih jezika i govora ljudi drugačije dišu pod vrlo sličnim načinima vladanja Plenkovića i Vučića.
Tragedija na stanici kao okidač masovnog izlaska na ulice
U Srbiji, inicijalni povod za masovni štrajk bio je studentski protest zbog stravične nesreće na novosadskoj željezničkoj stanici, koja je rezultirala smrću 15 osoba. Tragičan događaj razotkrio je duboko ukorijenjene probleme infrastrukture, sustava odgovornosti i vladine neučinkovitosti, a prosvjed studenata brzo je prerastao u opći štrajk koji će zahvaćati sve veći i veći dio zemlje našpanan na Vučićev sustav. Uzroci štrajka nadilaze tragediju – od povoda za tugovanje ožalošćenih obitelji postao je simbolom nezadovoljstva dobrog dijela naroda zbog lošeg stanja u javnim sektorima, korupcije i političke inertnosti.
Posebno značajno je kako je štrajk dobio zamah putem interneta. Društvene mreže, X/Twitter, Instagram. Tik Tok, Facebook i Telegram omogućile su brz prijenos informacija, mobilizaciju građana i organizaciju prosvjeda. I poslužile kao platforme za real time event video i foto report.
Internet je dao glasove onima koji su dugo bili ignorirani, a vizuali s prosvjeda – transparenata, slogana i okupljenih masa – postaju viralnim simbolima pokreta i mobilizatorom sve većeg broja ljudi. Prijeteći, ako potraje, rezultirat će traženom ostavkom Vlade i vožda Aleksandra Vučića čiji se razvijeni monopolistički sustav vladanja pokazuje suštinski neučinkovitim.
Snažan zamah bojkota zahvaljujući Internetu
U Hrvatskoj se dotle kumulira druga vrsta ‘nezadovoljstva’ građana očitovana kroz jednodnevni bojkot velikih trgovačkih lanaca 24. siječnja 2025., a u kojem je prema procjenama sudjelovalo 50% građana. Toliko je iznosio i prijavljeni manjak prometa u lancima.
Povod za bojkot bila je frustracija zbog kontinuiranog rasta cijena osnovnih proizvoda, netransparentnosti trgovačkih lanaca i neosjetljivosti prema potrošačima. Za razliku od Srbije, gdje su prosvjedi imali otvoren politički karakter, bojkot u Hrvatskoj predstavljao je pasivniji oblik otpora, više salonsko simboličkog značaja i deminstracije nezadovoljstva oko momenta kupovne moći.
View this post on Instagram
Bojkot je također u oba slučaja dobio znatan zamah i putem interneta, posebno kroz kampanje na društvenim mrežama i pozive proaktivnih javnih osoba i influencera. Fotografije praznih trgovačkih centara i statistike o padu prodaje postale su viralne, potvrđujući (ne)moć kolektivnog djelovanja čak i u kapitalističkom kontekstu.
Jednima dokaz da je posrijedi uspio zahvat u prodajne rise up navike trgovaca oko formiranja cijena ponude-potražnje, drugima razlog za skepsu oko dokazivanja pointa kako je samo 50% građana spremno za bilo kakav oblik društvenog neposluha i aktivnijeg načina od internet postanja vlastitog nezadovoljstva.
Lokalni problemi su sada viralne teme
U eri interneta, naime, ni štrajkovi i bojkot više nisu isključivo politički alati – oni postaju legitimnim dijelom pop kulture. Vizuali prosvjeda, hashtagovi i viralne kampanje integriraju se u digitalni krajolik, privlačeći pažnju globalne publike. Na primjer, slogani sa srpskih prosvjeda tipa ‘Nećemo više šutjeti!’ ili hashtagovi poput #BojkotShopping u Hrvatskoj, postali su simbolima kolektivnog identiteta prosvjednih masa jednako kao i vizualnog komuniciranja dviju vrsti ‘punka’.
View this post on Instagram
Želite li biti osobito ciničnima, primijetit ćete kako Srbija na ulicama u generalnom štrajku ruši državu i spominje majku opresoru koji je tlači, Hrvati su dotle ponosno prkosni jer jedan dan 50% njih nije o’šlo u velike dućane. Revolucija i bunt se okreću u grobu. Najjakiji smo. Svecki prvaci u punku. Dok se jedni bore za bolji život i prestanak ugnjetavanja dotle drugi ratuju za staru kupovnu moć.
Usporedimo li ova dva primjera, razlike u formi i ciljevima govore o specifičnostima političkog i društvenog konteksta. U Srbiji, štrajk ima direktniji politički naboj i zahtjev za sustavnim promjenama, dok je u Hrvatskoj bojkot bio oblikom mikroekonomskog pritiska. Međutim, u oba slučaja internet je igrao ključnu ulogu, pretvarajući lokalne probleme u viralne teme.
Bunt naroda ostaje sredstvo promjene
I moguće posljedice ovakvih građanskih akcija nisu samo simbolične. U Srbiji, opći štrajk može dovesti do političkih promjena ako vlada ne odgovori na zahtjeve prosvjednika i udovolji uvozu civiliziranijeg i empatičnijeg društva. Osim ako pitate Jovanu Jeremić, ona je zadovoljna. U Hrvatskoj pak, optimisti će kužiti bojkot kao upozorenje trgovačkim lancima o moći potrošača te potencijalni ‘no no’ kažiprstom, jer ako se zbilja naljute mogli bi i ne kupiti tri kruha i sladoleda dan poslije, samo dva.
View this post on Instagram
S koje god strane pop kulturnog neposluha stali, oba slučaja pokazuju kako građanski neposluh postaje djelotvornim alatom u digitalnoj eri, omogućavajući ljudima organiziranje s manje medijskih posrednika i iskažu nezadovoljstvo društvenim mrežama klasičnim chain reaction i lavina momentom. Do trena dok Zuckerberg i Musk ne uvedu naplatu oglašavanja evenata i informacija na svojim platformastim igralištima. Tada će se pokreti otpora morati dovinuti novih načina, primjerice kreiranja vlastite društvene platforme – Revolution.net, recimo. Na kojoj će se besplatno moći biti nezadovoljnim i proaktivnim članom zajednice buntovnika.
View this post on Instagram
Dotle recentni bojkot Hrvata i štrajk Srba nisu samo akti otpora i događanja naroda izrazom su identiteta i kolektivnog duha jednog vremena. U doba interneta, postaju globalnim fenomenima iz tkiva pop kulture, s pamtljivim vizualnim i jezičnim simbolima.
Dokle god postoje društvene nepravde i platforme za izražavanje istog, bunt naroda ostat će moćno sredstvo promjene. Online u pozivu, offline na ulici.
Za sve druge sitne narodne sadomazohizme i objašnjenja potrebe inertnih naroda da ih se i koliko tlači neće bit dovoljno samo prolistati Machiavellijevog ‘Vladara’. Valjalo bi naučiti. Čitati. A potom i primijeniti.
Naslovna fotografija: