Od prošlostoljetnog vremena kad se govorilo da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu do danas je prodajom svjetskog nogometnog prvenstva Trumpu postao jedna od najvažnijih glavnih stvari, ne zbog igre same (nju stručnjaci oštro kritiziraju, uz iznimke uzbudljivih utakmica), nego zbog industrije koja je oko nje izgrađena. Više nije dovoljno odigrati odličnu utakmicu; traži se proizvesti priču, mit, viralni trenutak, content, sadržaj, isplaženi jezik, dramu i emotivni kadar za društvene mreže i junaka kojeg će milijuni prepoznati i prije nego što dotakne loptu. Personalizacija zvijezda i prilagodba Tik Tok meets Instagram momentima presuđuje u svijetu društvenih mreža kao medija i paralelnog svemira.
“Fifizacija sporta” je proces u kojem nogomet postupno prestaje biti samo natjecanje najboljih reprezentacija, postajući globalnim zabavnim lunapark proizvodom čija vrijednost ne završava posljednjim zviždukom suca. Jok, tada tek počinje. Jer nekom samo nepravda, nekom Gospa, već kako se sudjelovalo. U takvom svijetu više se ne prodaju samo golovi i pobjede, već face. Frizure. Dresovi. Analize. Znanost oko “slučaja”, rekao bi Igor Mandić. Mimo Dalića i Modrića.
View this post on Instagram
Ako na terenu igra Lionel Messi, Cristiano Ronaldo, Kylian Mbappé ili Erling Haaland, prijenos automatski dobiva veću tržišnu vrijednost. Višak gledatelja znači višak oglašivača, više klikova, više objava i više novca. Nogomet se neizbježno počinje ponašati poput Hollywooda, to jest Mekdonaldsa. Zvijezde postaju važnije od ansambla, poza od izvedbe. A masa dotle samo čeka ponudu za pljesak.
Naravno i logično; kako će velike, nogometno kvalitetnije reprezentacije gotovo uvijek imati više prostora u medijima, nije zavjera koliko tržišna logika, ali takva logika kod navijača često stvara osjećaj da se oko velikih nogometnih sila gradi zaštitni sloj medijskog i institucionalnog autoriteta. Svaka dvojbena sudačka odluka odmah postaje predmet rasprava, analiza i teorija zavjera. Kad sudac zgriješi protiv male reprezentacije, ne govori se o slučajnoj ljudskoj pogrešci već nužno poprima status velike zavjere i David Golijat sfere. Kad ista situacija ide u korist nogometnog velikana ili major label mainstreama dio javnosti počinje vjerovati da sustav jednostavno više voli velike nego male.
Jesu li te percepcije uvijek utemeljene? Jesu, nisu, ovisno koju stranu FIFA-e ili Trumpa taj tren ulovite u kadru
Ali činjenica da postoje govori nešto drugo, a to je da je povjerenje publike postalo jednako važno kao i sama utakmica. A ono je poljuljano na ovom prvenstvu bilo ako ne svaki onda bar svaki drugi put po zaključnom sudačkom zvižduku ili odlasku pred VAR led ekrane. U eri VAR-a očekivalo se da će tehnologija ukloniti kontroverze. Dogodilo se upravo suprotno. Sada svaka usporena snimka proizvodi novu raspravu. Svaki milimetar zaleđa ima političku težinu. Svaki jedanaesterac postaje predmet beskonačnih analiza. Umjesto da tehnologija smiri navijače, ona je proizvela novu industriju sumnje. Jedna dlaka ili tupe je razlike, znat će Cro tifosi po posljednjem zvižduku protiv Portugala u zadnjim sekundama tekme. Ali i Egipćani kojima se poništava gol kad melju Argentinu.
Istodobno, mediji neumorno traže nove heroje. Jučer je to bio trio Ronaldo, Messi, Mbappé. Danas Haaland. Prvenstvo i nogomet itself više ne proizvodi samo pobjednike koliko franšize osobnosti. Svjetsko prvenstvo postaje pozornica na kojoj se lansiraju globalni brendovi. I tu nastaje najveći paradoks. Mala reprezentacija više ne može biti samo sportsko iznenađenje. Ona mora postati priča, sadržaj, imati lice, simbol, narativ. Više nije dovoljno igrati dobro.
View this post on Instagram
Vikinška šarmerska Norveška na prvenstvu uživa upravo takav status. Ne zato što je osvojila svijet, već im vođa Erling Haaland predstavlja idealan spoj vrhunskog sportaša, atlete, trademark nordizma i vikingizma i globalne prepoznatljivosti. Njegovi golovi nisu više samo sportska statistika za emme u kojem on sam postigne 6, 7 golova do četvrtfinala na jednom prvenstvu a isto toliko je trebalo Ronaldu na 6 svjetskih prvenstava na koliko je sudjelovao. Robusni simpa viking koji se štrecne samo svog odraza u ogledalu dok kusa Le biggest Mac burger je marketinški događaj, a tip proizvod koji tržište razumije.
Nogomet AD 2026 funkcionira po pravilima pop-kulture
Turniri se ne pamte po taktičkim inovacijama nego viralnim fotografijama, emotivnim govorima, slavljenjima pogodaka, reakcijama na tribinama i beskonačnim televizijskim montažama, inverzijama i zavjerama više nego nezaboravnim passevima, taktikama, akcijama, golovima. Igra postaje samo jedan segment bitno većeg spektakla u kojoj se nogomet tumači industrijom emocija u kojoj navijači žele vjerovati da na kraju pobjeđuje najbolji, premda pristanu na loto u kojem nije to baš tako. Organizatori žele nezaboravan spektakl. Televizije žele rekordnu gledanost. Sponzori žele globalno prepoznatljiva lica. Društvene mreže žele viralni trenutak. Gospa želi Hrvatsku. Trump želi…nema pojma što želi, šapnut će mu ujutro.
View this post on Instagram
No, prije zaključne faze turnira u kojoj se 8, ne nužno najboljih, repki razračunava u smjeru potrage za novim više ili manje potpomognutim prvakom, publika počne sve više raspravljati o režiji spektakla nego o samom sportu, a nogomet polako prestaje biti igra postajući reality show u kopačkama. Na koji su pristali svi. Jer ne da nemaju nego ne žele imati izbor.
Recimo Mirelu Kardašević.
Naslovna fotografija: Unsplash