Sve što trebate znati o upravo završenom Svjetskom nogometnom prvenstvu dogodilo se na poluvremenu i sitno prije početka. Mimo VAR kontroverzi, širenja tržišta, udovoljavanje Trumpu, mekdonaldizacije vremena za reklame, privilegiranja Messija i “jakih”, izostanak Gospe i Boga kod naših i nogometa kažu sasvim pristojna. No to nitko neće pamtiti ništa za deset godina. Neće se pamtit niti show tj ono što se pod pokušalo prodati kao show.
Digger Tom Cruise se spustio s krova stadiona na sajli kao da snima Mission: Impossible 12 i pritom predao olimpijski plamen, pardon, loptu, u ruke sljedeće domaćice. Tko mu je to dao, tko mu je dopustio i zašto nitko u sobi nije rekao “možda ipak ne” pitanja su za neku drugu vrstu istrage. Madonna je plesala. Plastika i botoks, uredno pohranjeni u tijelu koje više ne zna što znači tjelesno, klizali su po pozornici uz ritmove koji su bili aktualni dok je Ronaldo još igrao u Manchesteru. Justin Bieber je bio tetoviran do guše s izrazom lica čovjeka koji je uvjeren da njegova prisutnost sama po sebi predstavlja kulturni događaj. Christina Aguilera, ili netko tko je izgledao poput njenog promo avatara, pjevala je nešto. Ili ipak nije. Moguće je Britney snimila novi plesni kućni video. Bila je tu i Shakira. I još netko. Christina Martina bez Coldplaya i BTS bez urlika korejskih čitatelja Brava i Ok-a. Curice, uglavnom. Sve pomno odabrane prema logici spajanja demografske kalkulacije s nostalgičnim refleksom publike kojoj je glazba stala negdje između 2003. i 2011.
Pa onda i Maja Šutnut, pardon, neka lokalna ekvivalentna figura tog tipa sa svojom dvojicom bivših football legendi u ulozi promo pajaca. A ha ne, ček, pa to je Madonna. Opkoljena ALI G imitatorima alias legendama koje su nekad bile stvarne legende na travnjaku, a sad sjede pokraj mikrofona i kimaju glavom dok im netko drugi čita uvodne napomene.
Show je imao budžet kao mala zemlja tipa Lijepa Snaša. Domet kao prosječna korporativna zabava u hotelu s dvije zvjezdice. Trump je sve to nazvao showom. Naravno po njegovim kriterijima. Polučovjek polugroteska koji je NFL pretvorio u referentni okvir za sve što jest ili nije spektakl, a NFL je sport koji uključuje dvadeset minuta stvarne igre unutar četiri sata reklama, cheerleadersica i komentatorskih trivija namijenjenih prosječno podkapacitiranom Amerikancu koji svoje državljanstvo doživljava kao sportski navijačku iskaznicu. Show po NFL predlošku znači nema igre, tišine, praznine, nema trenutka koji nije popunjen nekim C-D promo kod discount sadržajem jer takav sadržaj je jedina stvar koja stoji između konzumenta i pomisli da možda nešto propušta negdje drugdje.
Rezultat je ako sjedate s kauča, grizete bademe, pušete u paučinu i prčkate po daljinskom neusporedivo 222 puta uzbudljiviji od onoga što prezentirano fol kulturni vrhunac planetarnih razmjera. Nije hiperbola. Možda konzervativna procjena.
View this post on Instagram
Show je bio budget low profile domet pro
Skrivenih poruka i metafora koliko ih ima u WC papiru, novom Nolanovom Odideju ili onoj poltronskoj knjizi o fenomenologiji Thompsona koju nitko ne citira niti je pročita mimo korica. Jednako pompozan, jprazan i samouvjeren u vlastiti smisao.
Nogomet je preživio i ovo. Lopta se kotrlja dalje. Show poput ovog, srećom, ima rok trajanja. Sljedeće četiri godine imat ćemo mir, barem od halfshowova, sajli, botoksa Madonne i PR altruista Cruisea koji će se ganutljivo i pompozno divit trumpizaciji i praviti kako spašava nešto što nitko nije ugrozio. Samo trvijalizirao ispod granice hihota.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube