POP COOLTURA: Hit Sezone – Nosi se otkaz, Kimmelov kroj
Anđelo Jurkas
Dok se Amerika svađa oko Jimmyja Kimmela i Disneyjevih platformi, a mi oko toga smije li tko nastupati u Areni, zapravo igramo istu igru. 'Otkaz' nije samo administrativni potez, nego društveni statement
Nije otkazivanje hit ljeta samo u Hrvatskoj, jok. Samo smo jako moderni, pa pratimo u stopu svjetske trendove, pardon, proameričke.
Najnoviji američki pop kulturni potres stiže s ekrana TV showa ‘Jimmy Kimmel Live!’ koji je godinama bila standard američanske kasnovečernje zabave.
Jimmy Kimmel, veteran hollywoodskog stand-up i talk show scene, u svom je monologu prokomentirao tragično ubojstvo konzervativnog verbalizatora Charlieja Kirka, pritom aludirajući kako MAGA ekipa koristi smrt za vlastite političke obračune inkomodirajući stvarnog ubojicu.
Trumpovi drukeri su se uznemirili. Nexstar, jedan od najvećih vlasnika lokalnih stanica, odmah je prestao prenositi show, a u priču se uključila i FCC, američko regulatorno tijelo, prijeteći Disneyju i ABC-u kaznama i sankcijama. ABC je potom brzinski izdao priopćenje o ‘neodređenoj suspenziji’. Drugim riječima, ono što se kod nas zove otkazivanje festivala, Ameri krste s gledanim talk showovima u kojima taktika ‘daj mu nogu, pa ćemo vidjeti kasnije’ full igra.
No, američki reality show nikad ne staje na jednoj epizodi. Nakon ‘otkaza’ stiže nova sezona ‘bojkotiranja’: društvene mreže preplavili su pozivi da se otkažu pretplate na Disney+, Hulu i ESPN. Ljudi su počeli demonstrativno gasiti pretplate, kao da će time spasiti demokraciju ili barem poslati poruku Mickey Mouseu. S druge strane, dio holivudske scene, od glumaca do producenata, proziva Disney zbog cenzure i prijeti bojkotom suradnje. Ukratko, otkaz, pa otkaz, pa otkaz.
Kultura otkazivanja se preselila i u naše dvorište
Gledajući američki medijski teatar, teško se ne sjetiti domaćih verzija istog obrasca. Kod nas se, doduše, ne otkazuje talk show zbog političkih aluzija, jer talk show formata praktički i nemamo mimo Stankovića na HRT-u, ali zato imamo svoje mini verzije cancel kulture. Kad je ‘Nedjeljom u dva’ još gostio političare postajući političkim ringom u kojem se gostima više brojalo riječi nego argumente, a svaki politički gaf završavao naslovnicama s porukom ‘zašto se ovo uopće emitira’, Aco je u vrijeme Hloverke nekoliko puta visio rubom emitiranja.
Iz glazbenog svijeta smo nebrojno puta svjedočili javnim linčevima i pozivima na zabrane. Thompsonovi koncerti, primjerice, redovito postaju poprište kulturnog rata u kojem lijevi traže otkazivanje, desni pak zabranu zabrana. Ili Šerbedžijin otkazani nastup u Vukovaru pred koju godinu jer se ne uklapa u ‘narativ’. Potom reprize otkaza Bajage. Pa festivali. Pa nepoćudni redatelj Frljić, performer Labrović, film ‘Mirotvorac’. I tako redovima. Kao i kod Kimmela, ne radi se toliko o glazbi ili zabavi, koliko o simbolici i poruci koju publika ili politika projicira na sam čin.
Na estradi također nije rijetkost da se ‘otkaz’ nosi kao sezonski trend. Netko nešto lupi na Instagramu, društvene mreže eksplodiraju, i u roku od 24 sata kreće stampedo, cca Marko Bošnjak ili Ella Dvornik efekt. Posljedično se gubi sponzorski ugovor, festival briše ime s plakata, mediji love klikove, publika trlja mikro samonezadovoljstva.
Tko je sljedeći na redu za ‘otkaz’?
Razlika između ‘tamo’ i ‘ovdje’ zapravo i nije velika. Kod nas nema FCC-a, ali imamo vlastitu verziju HTV-a, kombinaciju političkog pritiska, vlasničkih interesa i mentaliteta ‘što će selo reći’. I dok u Americi milijuni prijete otkazivanjem Disney+ pretplate, kod nas se to manifestira u formi ‘neću više plaćati pretplatu HRT-u’ ili ‘bojkotiram festival jer mi se lineup ne sviđa’, ali online i sheranjem statusa. Realno, nas nije briga. Ali ishod je isti – kultura otkazivanja postala je globalna valuta prepucavanja neistomišljenika u nemogućnosti postavljanja dijaloga. Nije više stvar u tome što je netko rekao ili napravio, nego u performativnom činu prekida tipa akcija reakcija – otkazati pretplatu, otkazati koncert, otkazati emisiju, otkazati čovjeka. Sve se pretvorilo u reality show u kojem je jedino pitanje tko će dobiti otkaz sljedeći tjedan.
Dok se Amerika svađa oko Jimmyja Kimmela i Disneyjevih platformi, a mi oko toga smije li tko nastupati u Areni, zapravo igramo istu igru. Otkaz nije samo administrativni potez, nego društveni statement. A najgore, ili najbolje od svega, je to što se, kao i u modi, trendovi stalno vraćaju. Danas Kimmel, sutra netko drugi, prekosutra i ti. Jer ‘otkaz, pa otkaz, pa otkaz, pa otkaz se nosi’.
Budite moderni i trendi, otkažite nekog – razlozi nebitni, uvijek se nađu. Hodao je lijevom stranom pločnika i svrbio se desnicom po tjemenu. Dovoljno je.
