Mi smo ekipa 21. stoljeća. Imamo mišljenja. Imamo platforme. Imamo doktrine. Imamo dokolicu i vrijeme za trošenje ma kako brzo teklo. Imamo potrebe.
Ono što nemamo su argumenti. Nit’ mozga baš. Nit’ naobrazbu. Ali tko mari. Kud bi uz sve brige brigali još o tome. Imamo plac, naš internet online Jakuševac za nabacat’, do eksplozije. Odroni su svakodnevica.
U nedostatku skandala vezanih za Štulića, Šuput ili Severinu, u nedostatku skandala sa zatvaranja Olimpijskih igara i činjenici kako deda Tom Cruise potpuno ukrade i zapali show izvodeći sa 62 kuke hollywoodske “mission very possible” vratolomije za zlatnu medalju u flexxxanju i showing offu, najavljući slijedeći Olimp u LA-u, “koćekome ako ne svoj svome”, Thompsona nam dajte.
Ljevica će biti vidno uznemirena
Sin mu je dobro, bolje, oporavljen Bogu, pardon medicini, tj doktorima fala, Marko se grleni mogao vratiti koncertima. Eno ih trica zaredom napunio Imocki, Dugopolje, sve što je čavoglavo će. Skupi u pripizdini ups provinciji 25.000 ljudi bez “jebemti”. U glavnim gradovima podupla. Split, Zadar, Zagreb, Pula. I tako dalje.
Njih par stotina ili iljada obuče crno, slovkaju U kao jedini samoglasnik koji su uspjeli zapamtit i skucat za vrijeme cijelog pokušaja obrazovanja. Nije im išlo od ruke, padali su i povijest i rvacki i glazbeni, ali žgat baklje, gub’t zube; gutat samoglasnike i vikat kako su za dom spremni, to mogu.
Ljevica će bit vidno uznemirena kako im se cancel culture popikava i ne uspijeva zagrist taj seljakburger. Pa će bit online zgroženi i osupnuti ehom koliko je nejačadi za dom spremno. Centralni depeovski bezličnjaci će osuđivati osim ako im to ne znači fotelju manje. Desnica će slaviti tihu ignoranciju pobjedom jer njihovi idejni praoci hadezetovci, misionari šutnje kao najsnažnijeg pokliča hrvactva, neće reći to je zločin i ima ih se par iljada poapsit. Jok. Proći će lišo. Kako se u rvackoj većinama i prolazi. Zakon vrijedi, ali samo za neke. I samo uslovno i doslovno ponekad. A murija je efikasna tek ako im se taj dan ne zijeva jer su dvije noći prije dežurali štiteći obalu od britanskih Ultra narkosa. Ili Aira na šibenskoj tvrđi. Ili retro posthumnog života od Simple Mindsa do dva Durana u Puli. Ili rekordnog rđavog Eda Sheerkhana na Hipodromu. Od terorizma. Od retra. Od mišljenja. Od sebe samih i imanja mišljenja.
O svemu imamo mišljenje
O tome što je umjetnost i pop kultura, što je slušljivo ili ne, što je kvalitetno ili bar dobro i ne, gdje nam tu sjeda otvaranje Olimpijskih igara, rodno nedefinirane boksačice, performans i skica Leonardove “Posljednje večere”, s čim sve (ne)možemo živjeti. Eno, ajde, podari nas.
Imamo mišljenje. Svi sretni. Zaspali uz dudu. I pogled u nebo na Suze Svetog Lovreta. Sinkoviće smo otapšali i otpljeskali, sad natrag u zaborav i ladice do Toma Cruisea koji će sa 66 a kao da je 666 otvarati LA Olympics na kojem će ravnopravizam mužjaka i ženke konačno bit dokinut jer radit će se o prvim unisex Olimpijskim igrama u povijesti. Svi za jednoga, jedan za slet.
Pod duginim bojama šorat će se i zakucavat muški i ženske, a skandali će bit jedino kad se Dragica kći Razije Mujanović iz Srbije zaljubi za vrijeme igre u Lebrona Juniora pa ugane gležanj i propusti šansu da Srbi tuku Amere i njihov 16.-ti pokušaj revitalizacije jedinog Dream Teama.
Za to vrijeme Thompson će hrvatiti.
U prijevidu će izbacit novu polupismenu pjesmicu sklepanu od vrtić rima, domskih motiva i posudbe instrumentalno melodijskih rješenja, pravit se mutav, “kojeviko” principima. Ja nisan odavde, ti oklen si?
Ništa, samo reality check.
Čisto da nas ne fulaš na mapi kad poišćeš raj na zemlji. Ljeto je. Od Toma Phsona do Toma Cruisea samo su tri slova i jedna šahovnica razlike.
Hawk Tuah, spit on that thang. 😉