Postoji sitni vez i veza između glazba i inteligencije. Naravno, ako na trenutak zanemarite PR catcheve i boostanja te marketinško komuniciranje po kojem ljudi iz tih sektora uvijek nađu neki catch kojim će intrigirati medijsku pažnju. Ovdje je više riječ o flambojantnosti karaktera samih glazbenika.
Znate onu staru, “reci mi što slušaš i reći ću ti kakav si” po kojoj se halo efektom lako moglo stavljati mjeru i ključ u bravu ljudi ovisno o stilovima glazbe koji su im prirasli srcu. Sličnom bi taktikom moglo vrijediti i obrnete li pilu naopako pa usmjerite strijelu glazbenicima “reci mi što sviraš i reći ću ti koliko si pametan”. Ili ono drugo.
Oproštajne koncertne turneje pune žiroračune
Možete li zamislite neku poetsku, sartreovsku nježnu dušu koja zapravo iza polja emotivnosti svira u death metal bendu Sodom i vuče glasove groba kao svoj glazbeni leksik. Ili primisliti kako je lik poput Boba Dylana bio potencijalni mizigonist i autokrat, a Britney Spears mala uvrnuta prazna američka ludača. Ili na našim terenima ako putem glazbe radite psihološki test osobnosti jednog Johnnyja Štulića, dok se s druge strane kako ne zaljubiti u Irenu Žilić ili Damira Avdića.
Na stranu retorička pitanja, ali uz taj dio logičkih silogizama postoji još onaj vrlo lukrativni koji dovodi u vezu razne vrste oproštajke i krajeva s komercijalnim trenutkom i podizanjem zanimanja za nečiji rad. Naime, kako je sociološki dokazana teza da smrt u pop kulturi bude fini afrodizijak i da fino napuni žiroračune nasljednika netom preminulih glazbenika, autora, glumaca, pisaca, tako je jednako komercijalna teza da ljudi koji rade oproštajne koncertne turneje i najave svoje posljednje koncerte prodaju od 30 do 70% više ulaznica za svoje nastupe. Što mislite zašto je posljednjih dvadesetak godina prije smrti, a i nakon smrti Akija, Parni valjak imao tri četiri oproštajne i posljednje koncertne turneje :-).
Stavljanje pečata na 35 godina zajedničkog rada
Ili na aktualnom primjeru, uočiti razliku između netom najavljene oproštajke Hladnog piva i 2 Cellosa.
Jedni bez puno pompe daju znati kako im je 35 godina autorskog rada sasvim ok i dovoljno. Ne zatvaraju mogućnost i vrata zauvijek, ali nek’ se više dojavi kako je došlo vrijeme malo za razdvajanje i odmor. Mile više hoće solo, ostatak benda će kao ostatak Ragea pokušati razne kombinacije, a prva se zove Guerilla Manistream, ne nalate više juicea u skupnim probama i razlikuju se više u idejama za nove stvari nego su bliski po ideji kako bi HP danas trebalo zvučati.
Premda su im posljednje autorske stvari koje su trebale slutiti kako će zvučati novi materijal bile sasvim fora i na tragu ideje trajanja nikad punkerskog uvijek off rockerskog benda, publika nije baš klikala ni “Carpe Diem” sa Sanjom Doležal ni “Štetočine” kao novu verziju “Buba Švaba”. Oglasili su ideju privremenog prestanka rada za vrijeme zadnjeg ogranka turneje u kojoj stavljaju pečat na svojih 35 ljeta skupa, eno rasprodali Dom sportova u Zagrebu. Pa su dodali još jedan. Zadnji koncert rade u Humu – najmanjem gradu na svijetu, bez puno simbolike, ali je fora na onu “manje je više” spiku.
Jer ste vi to tražili
S druge strane imate nabubani jumboplakatirani “posljednji ikad”, “nikad ih više nećete vidjeti zajedno”, “povratak na mjesto odakle su krenuli”, “once in a lifetime” koncert Šćepana Hojzera i Luke ne Štulića koji za čelosima daju znati kako im je već neko vrijeme dosadilo i dojadilo šlepanje na tuđe pjesme i presviravanje covera pa bi sad bili malo solo zvijezde.
Sad će to isto piljenje radit solo neko vrijeme, a onda će za nešto godina kad im pofali love za lifestyle i kad Luka ne Štulić više ne bude obiteljski čovjek, tata troje djece, pa Šćepan Hojzer prestane glumatati bonvivana i neodoljivog (ne poznajem jedinu jedinu ženu u krugu 5000 km s pragom IQ-a većeg od 50 koja je ikad rekla da joj to što lik predstavlja bude zanimljivo ili nedajvraže seksipilno ili duhovito) opet imati nekoliko povratničkih turneja. Jer ih niste mogli dočekat, jer ste vi to tražili, jer najveći ikad. Zadnji koncert rade u Arenetini Zagreb. Jer najveći.
Dovesti u povlaku intelekta i glazbe koju serviraju i načina kako ju serviraju Hladno pivo i 2 Cellos nije kvantna fizika niti ima puno veze s osobnim animozitetima ili simpatijama prema subjektima pisanja.
Nekad propuštanja, prešućivanje i skromnost govore puno više od onoga što ljudi rade.
Sjećate se prvog tko je ikad napisao – pametnome dosta? 🙂