Nisu im dosta bili nedavni požari niti početak ulazaka AI glumaca na platne liste i raznih AI alata u produkciju filmova. Eno novog kapitalnog šoka i tremora gnijezdu zabave. A sve na tragu onog cabaretskog picupkavanja ‘money makes the world go round’ Boba Fossea.
Ako ste posljednjih dana osjetili lagani potres, ne brinite, nije San Andreas. Samo Hollywood panično preuređuje vlastiti dnevni boravak. Vodeća streaming platforma Netflix upravo je kupila Warner Brothers i cijeli njihov pripadajući produkcijski portfolio i HBO paket, kao da se radi o spontanom Black Friday naletu na televizore. Sve ono što se desetljećima predstavljalo kao stabilna, moćna, gotovo mitska struktura a ka ‘veliki studiji’, ‘veliki igrači’, ‘velike franšize’, preko noći zazvuči kao starački dom u koji su uletjeli klinci iz Silicijske doline i rekli: ‘Okej, vrijeme je za update’. I nije predaleko od toga.
Kreativci s Interneta ruše staru filmsku gardu
Odnosni deal nije samo još jedna akvizicija, koliko je potencijalni tektonski pomak u smjeru mahanja dvadesetstoljetnim postavkama funkcioniranja showbizza. Jutjuberi i streameri preuzimaju. Hollywood već godinama muca pred činjenicom da ga ne preuzimaju više filmske kuće nego tehnološke platforme: Amazon je 2022. progutao MGM kao kokicu na putu u teretanu, Apple je još 2019. pokrenuo streaming i uletio u oskarovsku igru kao da je oduvijek tu, sad je i Netflix odlučio da mu više nije dovoljno biti najvećom digitalnom videoknjigom planete, koliko mu je zatrebala fizička infrastruktura, baština i biblioteka s ‘težinom’. Alias, treba mu Hollywood, ali na pretplatu – jer dok se velike kompanije stapaju u mega-entitete, sa svih strana u kadar ulijeću influenceri i new age content creatori čija internetska ‘palac gore’ sljedba mijenja dosadašnji kvantum i razbacuje kvalitetu za kvantitetu.
S te strane, YouTube više nije samo zabavni susjed koji glasno pušta muziku dok pokušavate raditi, niti nudi dječje videiće i infantil spotove. Jok, YouTube je danas susjed koji je dogradio garažu, otvorio studio od hrpu milijuna dolara i zaposlio ekipu iz istog onog Hollywooda koji se deset godina unazad smijao njegovim vlogovima. Veliki kreatori sadržaja kupuju golema zemljišta u Los Angelesu, grade vlastite filmske setove, stalne writers’ rooms, montaže, green screen komplekse i to ne kao usputni hobi, nego legitimni bizz model i paralelni svemir old school Hollywoodu u neki novi entitet koji publika već odavna doživljava ravnopravno s ‘pravim’ zvijezdama.
Hollywood se boji vlastite povijesti
U takvim okolnostima nije nimalo čudno da je 20. st korijena industrija uznemirena. Agentima za talente, producentima, showrunnerima i redateljima po uredu je kao u apokaliptičnom filmu. Puno mailova, informacija, papira, trčanja, sadržaja i nitko ne zna tko još zapravo kupuje nove ideje za serije, filmove, a tko samo kupuje druge kupce. Jer kad Netflix i Warner objedine ponudu, a Paramount i Skydance odrade svoje manevre u glavama kapital paničara, prijevod je kako se broj klijenata koji naručuju sadržaj drastično smanjuje. Manje studija znači manje narudžbi. Manje narudžbi znači manje posla. Manje posla znači još više glumaca po kafićima u Los Felizu koji čitaju scenarije na glas kao mantru preživljavanja i snivanja snova.
Najgore što Hollywood, višegeneracijski stroj za proizvodnju oblaka, generiranje ideje zabave, filmova, zvijezda i snova, gubi nešto što je uvijek imao. Iluziju stabilnosti. Iz pozicije vremena u kojima je kroz distribuciju moći bilo superjasno tko su studiji, tko su zvijezde, tko autori i gatekeeperi. Danas su gatekeeperi algoritmi, autori su content creatori s ring lightom, a studiji su sve što se dogodi između jedne akvizicije i sljedeće. Tradicionalni Hollywood drhti kako će se pretvoriti u svojevrsni analogni vintage shop, simpatičan, nostalgičan, drag, ali ne ključan.
Tko kupuje koga dok invazija već traje?
Najiskrenija panika je u nečem drugom. Shvaćanju kako era ‘velikih naručitelja’ maše bye bye. Umjesto deset velikih stolova oko kojih je sjedila industrija, sada postoji pet, uskoro tri, a do kraja tekuće dekade više ih neće ni biti. No dok se platforme spajaju, katalogiziraju i optimiziraju tisuće glumaca, redatelja, scenografa, snimatelja i producenata, osjećaju kako ulaze u bitku za sve manji broj projekata. Ili kriterijskog downdropa. Netflix nudi true crime doxove, reality showove po otocima, stream videoteku i premijere B klase filmova. Ah da, imaju i aktualne Meghan Markle domaćica realityje. Kupovinom Warnera i HBO-a započinje posljednje poglavlje ere kakvu smo poznavali – u onu u kojoj se više ne pita što je sljedeći blockbuster nego tko nas sljedeći kupuje. Negdje između Amazona, Applea, Netflixa i armije YouTubera, plutaju stari hollywoodski lavovi, prestrašeni da će ih budućnost prestići prije nego što uspiju završiti pilot sezone koju su obećali još prošlog ljeta. Ali i to je manji strah od straha za gubitkom love. I sigurnosti života.
Ali postoji i zajednička nit svega ovoga. Jednostavna je, pomalo ironična istina. Hollywood je godinama snimao filmove o invaziji. Svi su uvijek dolazili izvana. Svemirci, zombiji, morski psi, psihopate s dugim noževima, blonde u bikinijima. Ovoga puta upad i invazija je iznutra, algoritamska, sterilna, vrlo tiha i jako, jako profitabilna.
Jer, kleli se vi u znanje, sadržaj, kvalitetu i romantizirali pop kulturu, lova je ta koja pokreće zadnji osmijeh.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube