Četvrtak, 18 srpnja, 2024

Pop Cooltura: Plagiraj me nježno

Bilo bi divno kad bi prije prosipanja znanja ljudi naučili bar osnove onoga o čemu su skloni raspravljati. Primjerice što je plagijat, što obrada ili cover, a što sampliranje.

Zašto bi bilo drugačije? “Mia Dimšić je plagirala Taylor Swift!”, pečatira bez pečata armija online doktora glazbenih nauka. Pjesmica Guilty Pleasure podsjetila je sluhiste na Willow. Ili Imposibble nekog Jamesa Arthura. Pročeprkali su do još kojeg linka nalik. Ocijenili su tako online strućljaci s društvenih mreža post festum još jedne produkcijski otužne wannabe Eurosong manifestacije zvane Dora. Dore koja je još jednom pokazala kako – kad pomisliš da ne može siromašnije, sirotanovićkije i seljačkije, pozove svoju kudikamo skromniju sestričnu Doricu da bi joj ova dokazala, evo, nu – viš da može. Jezuš Kristuš koja provincija. Češka pop scena 80-ih. I to je bio modernizam za ponuđenu produkcijsku TV raskoš naše brige za Eurosong.



I to baš u vrijeme kad je Billboard lista top trending streamanih pjesmica u Kroejšiji malo zeznula perspektivu oko urbanog i domaće glazbene scene, a ljudi zinuli kao u Braneta Nušića novelama. Pa se čude i čude i čudeeeee. Umjesto da se vesele što su pale maske, stotinu novih upitnika nad glavama. Pa kako sad? Što nam učiniše folkeri sa istokozapada? Sad će se jedno 12 godina čuditi, pa će još 3 dodatne razmišljati i uzdati se u Doru, Rouck&Ouff i Pourin da dignu urbanost u glazbi. A onda im dođe Vojaž, Breskvica i Buba Pireli, dignu nogu i uzalud vam trud svirači. Ili đaba ste vala krečili.

“Uzmeš tempo i atmosferu, odrediš ritam, blago prilagodiš durove i molove i vokalnu melodiju i ta-daaa eureka, nova pjesma!”

Od kopiranja doktorata s tuzemnih sveučilišta pismenošću podkapacitiralnih, ali politički dovoljno ambicioznih i bezličnih likova, preko kopiranja i naslanjanja na uzore kovanice nedavne kune ili nečije svadbene vjenčanice, pa sve do fućkaranja tuđih melodija i prelamanja istih i prilagodba u vlastite i “vlastite” stvari.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Mia (@miadimsic)

Pjesmica Mie Dimšić nije plagijat, ali se bitno poslužila formom, harmama, konceptom i modelom Taylor Swift ‘Willow’. To se zove posuđivanje inspiracije ili naslanjanje na uzor. Uostalom, i sama je malena pametna glazbenica u intervjuu priznala.

“Nekako ljudi često govore plagijat, a da bi nešto bilo plagijat, mora imati bilo koji dio ili melodije ili teksta zajednički. Ili akorde, što u ovom slučaju… To jednostavno matematički nije ovdje slučaj i vrlo je lako za usporediti. Svaki glazbenik zna da to nije plagijat. Ali se slažem da atmosfera podsjeća na Taylor i slažem se da su mi albumi Folklor i Evermore Taylor Swift bili velika inspiracija. To jesu albumi koje slušam od 2020. godine, stalno sam u njima i tako nešto što mi se sviđa. Zvuk je to koji mi je odličan i svaka usporedba s Taylor Swift je veliki kompliment”, rekla je Mia nakon nastupa za domaće medije.

U prijevodu, uzmeš tempo i atmosferu, odrediš ritam, blago prilagodiš durove i molove i vokalnu melodiju i ta-daaa eureka, nova pjesma. Gotovo 80% globalne glazbene scene i estrade funkcionira tako. Pitajte Houru, Husa i Huljića koji su doktorirali na tome. Ili pričekajte da završimo dokumentarac “Plagiraj me nježno”, dokumentarac o plagijatu i kopiranju i posuđivanju kao modus operandiju u svim segmentima našeg društva, a ne samo glazbene scene. Zabavno je, “mark my words”!

“Plagiraj me nježno” je dokumentarac o kopiranju i posuđivanju kao modus operandiju u svim segmentima našeg društva

Nakon istraživanja teme plagijata u jednoj od centralnih tema regionalnog izdanja Rolling Stone magazina imao sam prilike konačno se “obračunati” s plagijatima na regionalnoj glazbenoj sceni. U pozamašnom tekstu na desetak strana dalo se prostora (bez potrebe prokazivanja prstima i lažnog senzacionalizma!) raspraviti što je to plagijat, što obrada, što prepjev, što sample, mash up, etc. I tko su ljudi plagijatori, a koji su postupci zapravo dozvoljeni i dobrodošli u glazbi.

Pričao sam sa samim glazbenicima, muzikolozima, pravnicima kako bi iz svih stanovišta, od stručnih do pravnih reperkusija, pokrio što se dogodi kad se na taj način radi. Naime, prije nekog vremena sam u kućnoj radinosti stavio video klipiće tuzemnih posuđivača pjesama, plagijatora, i onih koji su se samo okrznuli o tuđe motive na You Tube. Neki su regionalni mediji, mahom srpski i bosanski (Rvati su se izobjašnjavali zašto nisu, osim Indexa i 24 sata) prenijeli vijest, pa se dio scene zapitao tko su ti ljudi koji se potpisuju pod tuđe pjesme i je li njihova rabota zaista krađa ili se to laicima samo čini tako.

Da mi je netko rekao kako će u Rvackoj postojati redakcija u kojoj ću imati prilike preko redakcijskih sastanaka i bez uvjetovanja slobode govora, misli i izraza, promišljati i raspravljati pop kulturu na objektivan i audiatur et altera pars način bez uvlačenja sugovornicima i veličanja tuđih taština i “prijateljskog novinarstva” raditi posao koji volim, pitao bih ga kad se budimo.

Tko je koga, kako, gdje i… Zašto ne?

Posred You Tube vlogerskog serijala naslovnog imena i “Posudi mi, friende, pjesmu” koji su na konto ‘copyright restrictionsa’ makli s platforme (ali ostavili na Vimeu), zezali smo se mimo najočitijih Kazalište, Valjak, Magazin, Novković, Merlin, Brega momenata. Detektirali smo koga je i je li Đorđe Balašević mrknuo, koga su Dubioza Kolektiv voljeli, koga još nije uspio Dino Merlin, koga je Marko Perković Perestrojka ljubnuo, koga Mišo Kovač, čija je zapravo Moja domovina, s kim se muči Opća opasnost, kako to rade ET, kako Magazin…

Tko se šlepa na Toma Waitsa i koliko su Jinx na Herbie Hancocku, kako je Paul Mc Cartney napisao Srce nije kamen, koja je špaga Gibonnija i Bon Jovija, kako se slučajnosti dogode kad punkeri punkere deru, što ima za prijaviti barba Oliver Pet Shop Boysima, a što Divlje Jagode Iron Maidenima, s kim su Belan i Luky pili kave i je li Daniel Popović samo posudio Džuuuuliiii ili ima još što za prijaviti. I onda još za kraj Parno Valjanje i davne simpatije s Prljavim Kazalištem i rabotom malo od simo malo od tamo…

Pop Cooltura: Koliko brojkama točno mrzimo i preziremo našu glazbu, film, literaturu i pop kulturu

Stvar s domaćim medijima je tako zabavna. Doista ne otkrivaš toplu vodu s tim serijalom video p*zdarija da se ljudi polariziraju. Niti je namjera suditi ikoga niti se igrati glazbenog detektiva, već samo izdvojiti razlike između plagijatora i nekih cover autora ili pak ljudi koji rade prepjeve. Ali te nazove par kolega s različitih TV postaja i jedan iz najtiražnijeg tiskanog medija. Kao super ti je fora, ali ne možemo o tome raditi prilog jer urednici ne daju. Jedan je jako dobar poznanik s gospodom iz Valjka i Kazališta i još par izlistanih pa da se ne zamjere, drugu gospođu urednicu uopće ne zanima glazba i veli da kad se krade u politici zašto sad dizat frku ako to rade neki tamo glazbenici, a trećem uredniku si jako antipatičan i ideš mu na organ, pa će to bit dovoljno za profesionalizam.

Vojska strućljaka s online pečatima koja miješa bazne termine

Obzirom da je tome tako, a ti pokreni svoju solo karijeru. Umjetničku, naravno. U dogovoru s jednim producentom kreni snimati autorski solo album originala koji će se zvati “Obrade”. Autorstvo glazbe, teksta i aranžmana prijavi ZAMP HDS-u, tracklisting je sljedeći:

1. Lutka za napuhavanje na balu zadovoljila cijelu salu
2. Zaustavite Zemlju idem na WC
3. Ako su to samo bile laži, onda mi popuši i duboko diši, a lovu me ne traži
4. Daj mi pusu, ali u guzu
5. Mala fufica bi me tužila, a poslije bi se na koljenima družila

6. Iza devet brda netko nekog mrda, iza devet gora jer se tako mora
7. Teške boje muke moje lopovi se roje al’ me se ne boje
8. Malo nas je al’ nas ima samo dok nam rima štima ništa drugo nas ne zanima
9. Kad sam sam treba mi Severina i naš brodić
10. Zašto praviš slona od mene kad sam samo magarac

Sve je to art, reći će vojska strućljaka s online pečatima.

Javit će se više stotina i tisuća ljudi, od onih klap klap do “daj ne seri” reakcija oko plagiranja stvari, ali povelik dio njih i dalje će miješati bazne termine. Plagijat. Obrada/Cover. Prepjev. Sample. NIJE isto.

PLAGIJAT je izvedenica od latinske riječi plagere – oteti. To je čin prisvajanja ili kopiranja tuđeg pisanog, umjetničkog ili drugog kreativnog rada u svoj vlastiti, bilo u cjelini ili djelomice, bez prikladnog priznanja izvornog autorstva ili izvornika. Za razliku od krivotvorenja u kojemu je upitna autentičnost djela, kod plagijata je u pitanju nezakonito prisivanje rada. Pjesma može imat identična 4 takta, to je dopušteno, ali ne u glavnoj frazi (refrenu). Za plagijat je dovoljno preuzeti glavnu frazu ili misao, a o utvrđivanju istog brine se sudski vještak. Daleko češće ne dođe do suda, pa se može arbitrirati ako imaš iole sluha i volje biti iskrenim, a ne podilaziti i tapšati ljude koji svoj rad naslanjaju na tuđi.

OBRADA/COVER je izvedba nečije tuđe autorske pjesme u istom ili drugom aranžmanu s
navođenjem originalnih autora pjesme.

PREPJEV je izvedba tuđe autorske pjesme s tekstualnim prijevodom (u duhu prevedenog jezika) na drugi jezik.

SAMPLIRANJE (sample/uzorak) je legitimni dio u rap glazbi i hip hopu pri kojem se kompletna istovjetna partitura (ritam/melodijska fraza/zvuk) pjesme A ubacuje u pjesmu B u drugom ritmičkom ili melodičnom kontekstu i uz kompletno drugačiji rap/tekstualni dio. Bitan dio je namjera jer se radi često o “paying tribute”, ili vam odavanju počasti, tom vrstom “posudbe”. Naime, više od polovica rap glazbe i njene starije škole bazirana je na sampliranju.

Bilo bi divno kad bi prije prosipanja znanja ljudi naučili bar osnove onoga o čemu su skloni raspravljati.

Elem, odričem se prava na dizajn olimpijskih krugova i Mona Lize, jer eto. Fer je fer. I da. Plagiraj me opet i “Plagiraj me, nježno” 😉

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime