Četvrtak, 18 travnja, 2024

POP COOLTURA: Političke himne – najveće glazbeno dno, poslije navijačkih himni

To su dvije vrste pjesmica; prve namjenski pisane za izbore i po narudžbi stranke. I druge, već postojeće, 'hitovi' uz koje se stranke i političari našlepaju 'prepoznajući' njihovu hitoidnost i poznatost u narodu

Ako ste pomislili da su navijačke ‘himne’ tj namjenske pjesmice uz nogometne i ine sportske manifestacije, uz božićne blagdanske trajlalila pjesme najgore izvođačko  poltronsko zlo koje estradnjaci mogu smisliti ne bi li se dodvorili publici i bodovima u ZAMP-u, prevarili ste se.



Postoje i političke himne.

To su dvije vrste pjesmica, prve namjenski pisane za izbore i po narudžbi stranke. I druge, već postojeće, ‘hitovi’ uz koje se stranke i političari našlepaju ‘prepoznajući’ njihovu hitoidnost i poznatost u narodu. A evo već se aktualni izbori nameću kao novi poligon i prostor mužikašima za servisiranje svojih političkih nemaštovitosti i skladateljskih impotencija. Ovogodišnji izbori iznjedrili su već nekoliko kandidata za guštanje u traženju odgovora zašto i kako vam se da?

‘Rijeke pravde’ s albuma grupe Film kad još nije nosila pečat pratećeg benda Jure Stublića, s albuma ‘Signali u noći’ sredine 80.-ih, postala je sloganom i pokličem lijeve atrofirane opcije vođene Milanovićem i smetane Grbinom i sličnim anemičnim likovima u crvenoj koaliciji. Ne toliko loša pjesma koliko isprazna i nemaštovita metafora. Otprilike poput negdašnje Josipović – Bare spone i sprege u kojoj se također za esdepeovske potrebe promjena u društvu muzlo ‘Vrijeme da se krene’, ‘Put ka sreći’ i ine pjesmice ‘buntovnog’ rock narkomana. Slično se poslužio Milanović upotrebom bez dozvole (čitaj: krađom) pjesme ‘Treblebass’ grupe Svadbas kada je u zagrebačkoj Tvornici stiskao pobjednički pest.

Sretni ljudi

Poletarci iz Možemo već su pokoristili Kekin spregu prvi puta da nas pogoste s pjesmicom ‘Sretni ljudi’ koji je htio reći kako Tomašević uz pjesmuljak cupka uz invalida u kolicima i veseli se zelenim promjenama koje najavljuju ne samo po Zagrebu, a u kojoj mu je i Saša Antić odrepao komadić nadajući se nečem novom. Poslije su ‘Znam da možemo’ upakirali razni glazbenici da bi se ove godine vratili s Kekinovom novom namjenskom autorskom ‘Zamisli samo’ s Majom Rivić i Lukom Kerečinom kao lead vokalima. I premda glazbeno zvuče najmanje iritantno tj podnošljivo i pismeno, soundtrack političkih ciljeva i dalje je tek svojevrsni eskapizam bilo kojem političkom krilu prislagali stražnjicu i namještali metu.

Ispred pseudo nezavisnih Mostova upregli su predsjedničkog kandidata Nikolu Grmoju ne bi li ga ad hoc pretvorili u rappera u pjesmi ‘Na tvojoj strani’ koju izvodi uz Sandra Bastiančića, riječkog kantautora iz grupa En Face i Blagdan Band, za ovu otužnu svrhu upregnutog i posluženog uz pjesmu koju autorski potpisuju Goran Komazin Meka i Milan Kapović. Ispraznost političkog pamfletizma prenesena je u pokušaje stihova i ako je to vid umiljavanja glasačima, neka računaju kako im Bog pomogne jer razum i pismenost neće.

HDZ i DP ovaj puta preskaču nacionalnu glazbenu tiradu i kampanju ako ne uračunate ‘Eye Of The Tiger’ rockyjevskog one hit wondera Survivora s kojim je vjerojatno bez dozvole korištenja izašao pred ljude na svom Saboru stranke, no jednom zauvijek se dovoljno prisjetiti korpulentnog slavuja Željaca Žaka Houdeka kako na saboru stranke poje ‘HDZ zna’ Dražena Žanka odgovarajućom pratećom facijalnom mimikom potpomažući sudbonosne emo stihove.

Škoro, Thompson, Mate Bulić iz aleje estradne A lige kumova uz ratnu su i postratnu tematiku također nerijetko snimali politički inficirane stvari, a njihovi su vrapčići tipa Tiho Orlić i slični također trigerirali onaj najnepismeniji dio slušateljstva. U predizborne svrhe se na skupovima nekad za vrijeme postratnih kampanja znalo plaćati za nastupe od Nine Badrić, Severine koja je mijenjala i HDZ i SDP, Vatre, Cetinskog te plejade danas još uvijek popularnih imena čiji je dio karijere ostao targetiran tim političkim epizodicama. Čak su se i neizbježni Let 3 posredno doticali politiziranja u pjesmama nekad punkera danas rappera, kao buntovnog predjela domaće scene mahom nije uzburkalo sistem, eventualno je poslužio kao praktični primjer samouništenja vlastite karijere, kako su izvoljeli na školskom primjeru pokazati zagrebačko vukovarski pseudolegendarni Tram 11.

Zamislite samo kalkulacije izbornih stožera koji računaju na mindset birača i simpatije onih koji će glasati za njih jer za njih druka Thompson, Nina Badrić ili Mile Kekin. A onda zamislite ego pop rock pjevačica i pjevača koji se samopozovu pjesmama očitovati za koju političku opciju drukaju jer kao nekog boli k…c što oni misle i netko ih je pitao jer su silno bitni i njihovo političko mišljenje se čeka kao nova stvar Maje Šutnut, Cjepinskog i Opće Opasnosti. Pa još i napišu pjesmu i ugoste revanje nekog od političara. Ili još gore, političari im plate za dur i mol slogane. Jer znate, dosta im je, osjetili su potrebu progovoriti svojim najjačim oružjem, jelte pjesmom, skupiti 7000 ili 70.000 pogleda na YouTubeu i mijenjati sistem. Svašta.

Na globalnoj sceni gdje zakon velikih brojaka radi na teritoriju smisla pojave izvođača poput Rage Against the Machine, Public Enemyja, The Clasha, Boba Dylana, Sama Cookea, Bossa Springsteena, Lennona, pa i U2, čije su pjesmarice radile sonične mikro potrese s refleksijama mimo top lista.

Na Zapadu ništa novo

Rijetko su se, ali na širem balkanskom teritoriju političke stvari spajale sa smislom, to se dešavalo kod najpismenijih i najvokalnijih, pa se među buntovnim pjesmama našlo upravo onih koji su antiprotivno komentirali političke pizdarije i navike kroz višenamjenske protestne pjesme. Još od vremena kad je pijandura Bora Čorba rekao ‘Na zapadu ništa novo’ komentirajući stihom ‘za ideale ginu budale’ tadašnji sistem, time oponirajući Čoli s ‘Druže Tito mi ti se kunemo’ ili Ranom Mrazu koji su stavili pest na čelo uz pionirsku ‘Računajte na nas’, a u nastavcima mu se pridružili Đole Balašević s odom Vukovaru ili komentarom situacije u zemlji ‘Dno dna’. Ili pak Edo Maajka vrlo razgovijetno i nedvosmisleno poručio ‘jebo Vladu’ u ‘Dragi moj Vlado’ i još direktnije u ‘Mater Vam jebem’, a njegovi prijatelji TBF zakucali s ‘Herojix’ mahnuvši El Bahatteeju čiji je čitav drugi album ‘Amen’ svojevrsna tempirana lirska bomba i nastavak ‘Bratstva i jedinstva’ s debi albuma.

Umjesto kraja, obzirom na numerologije, pobrojali smo TOP 5 naj____ (Vi pridodajte najneugodnije epitete kojih se možete sjetiti) pjesma pisanih za političke ciljeve i kampanje Republike Hrvatske.

1. HDZ zna – Jacques Houdek

2. Pokrenimo Hrvatsku – Dino Dvornik

3. Sude mi – Miroslav Škoro & Marko Perković Thompson

4. Na tvojoj strani – Sandro Bastiančić feat Nikola Grmoja

5. Sretni ljudi – Mile Kekin

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime