O jednom od najvećih ovoljetnih hitova sezone i globalne glazbene scene pisali smo u rubrici recenzija aktualnih stvari. Uglavnom, riđobradi Farmvilleac Oliver Anthony, preko noći je uz lansirni put od spomena na Joe Rogan podcastu, nadalje, lančanom reakcijom shareanja i linkanja u nepunih desetak dana od uploadanja video verzije dvokanalne snimke nastupa uživo – dosegnuo cca 40 000 000 pregleda. Na You Tube kanalu radio stanice koja je “otkrila njegov” ištekani protest acoustic folk. Postajući instant hitom, kojem se nitko ne bi čudio da je repao iz autotunea na kilave beatove u spotu prepunom crnih plesačica predimenzioniranih dupeta, koje se specijalnim efektima odvajaju od svojih vlasnica postajući zasebna bića u svemiru i prijetnje ovima s Marsa i onima s Venere. Ali nije.
Njegov “Rich Men North Of Richmond” manirom protestnih pjesama Hanka Williamsa Jr-a, Woodieja Guthrieja ili ranofaznog Boba Dylana komentira socijalni background iz perspektive woodstockaša zaglavljenog 50/60 godina kasnije u prostoru i vremenu. Dok je video snimka nastup lika s gitarom na stageu uživo. Njegovo južnjačko američko akcentiranje i stihovi u kojima podvlači socijalne nepravde ni na koji način nije glazbeno revolucionarno niti je snagom metafora zazivalo neke dosad nedosegnute vrhunce.
Svi bi se čudom čudili
Prevedeno na tuzemne prilike, otprilike kao da Joža iz Špičkovine prije nacionalnih parlamentarnih izbora uz gostovanje u Podcast Inkubatoru s pjesmom “Bogate z krampom” i video zapisom svirke iz birtije u Zaboku razvali sve nacionalne ljestvice prodaje koje se ne ufaju komunicirati brojkama svoje desetke ili stotine komada pa u PR priopćenjima rokaju samo brojeve ljestvice, ali rezultate prodaje nikad. E taj bi buntovni Zagorec polučio ovosezonski eurovizijski “Mama ŠČ” trenutak te bi ničim izazvan prestigao na top listama rezultate prodaje posthumnih Olivera, Massima, Arsena, Milana iz EKV-a, Parnog Valjka s Akijem, potom živih Nine Badrić, Petra Graše, Severine, novih vrlih trepera i densera a la Grše, Hiljdona Bezvezele i oba Prljava Kazališta. Svi bi se čudom čudili i pljeskali kako je lijepo kad jedan generički uspjeh bez umjetnih pumpanja i Eurosong defilea uspije dobiti prostor i pažnju mainstream medija. Kad već to nije Bebe Na Vole.
Kao što je pred par ljeta rasno provocirana rap interpretacija “This Is America” Childish Gambina kao alter ega glumca Donalda Glovera plijenila ljetnu pažnju i izazivala socijalne podkontekste, komentare i izlazak iz sigurne pop song zone, tako je taj riđobradi krao ljeto sezona uragana, vijavica, pijavica, peka, vrućina, potresa i sličnih uzburkavanja prirode protiv nas hodača po njoj. I moglo je ostati samo na još jednoj od stotina nalik stvarčica.
Što je potrebno za uspjeh u glazbenoj industriji?
No, brojke su pričale drugačije. Indie folk protestant bez marketing kapitala i PR zaleđa nekog od major label konglomerata zadovoljava statističare i dežurne higijeničare brojk, i koji misle da je prvo mjesto ljestvice Billboarda po rezultatima “prodaje”, točnije brojaka streaminga, referentno za “uspjeh” u glazbenoj industriji. Kapitalizacija protestne pjesme u izvedbi odnosnog lika na vrhu Billboardovih Top 100 singlova dva tjedna zaredom u vrijeme pisanja kolumne doseže cifre od 117 000 prodanih/digitalno downloadanih komada samo u USA. Pjesma je tjednima bila na vrhu iTunes ljestvice prodaje, a posljedični backdraft bio je da su četiri druge njegove pjesme ušle su među 25 najboljih od ponedjeljka.
Digitalna prodaja pjesme pala je za cca 30.000 downloada, ali njezini su streamovi samo dodatno porasli, popevši se za 30% na preko 22 milijuna – više streamova od bilo koje pjesme na Billboardovoj ljestvici, dočim je fizička prodaja pjesme u plastičnim oblicima i dalje ostala najvećim dijelom kampanje i uspjeha odnosne stvari. Prodaja pjesme pada već danima; od petka, 18. kolovoza, do prošlog četvrtka – datuma koji čine ovotjednu ljestvicu – dnevna prodaja “Bogataša sjeverno od Richmonda” pala je s gotovo 27.000 na nešto ispod 10.000. Dnevni streamovi za to razdoblje bili su mnogo stabilniji na preko 3 milijuna. Kako nas ovdje ni najmanje ne zanima statistika niti analiza kupovne navike prosječnih Grammy slušatelja i navike Amera biranjem između downloada, streaminga ili fizičke kupnje glazbe – brojke su postale slovima.
Je li pjesma uistinu kontroverzna?
I tu bi valjao ostati kraj, ali kako je u današnje vrijeme i lokva kiše poslije tri dana padanja iz oblaka neobičnog oblika vraški ispolitizirana, protumačena, silovana, tako je i dodana vrijednost riđobradom postalo biti svojatanje od strane republikanaca i skepsa demokrata. Slično “Born In The USA” efektu Bossove istoimene album budnice iz 1984. Samo 40 godina nakon. Pjesma koja je po autoru u srži totalno apolitizirana dobila je lijevo desne predznake.
Desničari i konzervativni mahom provincijalci su je prigrabili jer vrlo baznim stihovima kritizira neoliberalizam slobodne političke ekonomije i bogaćenje new age kripto i inih mining bogataša, dočim su lijevi odmah graknuli kako je stvar PR orkestrirana i ima agendu koja govori kako ovo nisu čista posla. I kako je stvar tek alatka u rukama ovih desnijih za trolanje pred njihove nove zbore. Jada jada jada, štono bi u Seinfledu davnih dana podcrtali.
Uostalom, poslušajte na linku https://youtu.be/sqSA-SY5Hro i popratite u tekstu:
„Pa ja sam prodao svoju dušu
Radi cijeli dan
Prekovremeni sati
Za usranu plaću
Tako da mogu sjediti ovdje
I potratiti svoj život
Odvuci se kući
I utopi moje nevolje
To je prokleta šteta
Do čega je svijet stigao
Za ljude poput mene
I ljudi poput tebe
Volio bih da se samo mogu probuditi
I nije istina
Ali je
Oh, jeste
Živjeti u novom svijetu
Sa starom dušom
Ovi bogataši sjeverno od Richmonda
Gospodin, zna ih sve
Samo želim imati potpunu kontrolu
Želim znati što misliš
Želim znati što radiš
I ne misle da ti znaš
Ali znam da jesi
Jer tvoj dolar nije sranje
I oporezovano je bez kraja
Zbog bogatih muškaraca
Sjeverno od Richmonda
Želim političarima
Pazio bi na rudare
I ne samo rudari na nekom otoku
Gospode, imamo ljude na ulici
Nemam što jesti
A pretili muzu blagostanje
Ali Bože ako si visok metar i tri
A ti imaš tri stotine funti
Porez ne bi trebao plaćati
Za vaše vrećice kolačića
Mladići se postavljaju
Šest stopa u zemlji
Jer sve što ova prokleta država radi
Nastavi ih udarati
Gospode, to je prokleta šteta
Do čega je svijet stigao
Za ljude poput mene
I ljudi poput tebe
Volio bih da se samo mogu probuditi
I nije istina
Ali je
Oh, jeste
Živjeti u novom svijetu
Sa starom dušom
Ovi bogataši sjeverno od Richmonda
Gospodin, zna ih sve
Samo želim imati potpunu kontrolu
Želim znati što misliš
Želim znati što radiš
I ne misle da ti znaš
Ali znam da jesi
Jer tvoj dolar nije sranje
I oporezovano je bez kraja
Zbog bogatih muškaraca
Sjeverno od Richmonda
Prodavao sam svoju dušu
Radi cijeli dan
Prekovremeni sati
Za usranu plaću“
Kako je došlo do uspjeha pjesme?
Anthony i “Rich Men” prvi su put eksplodirali prije malo više od dva tjedna, nakon što su konzervativne ličnosti i utjecajni ljudi počeli hvaliti pjesmu na društvenim mrežama, i tijekom prve predsjedničke debate republikanaca prošlog tjedna, kada je moderatorica Martha MacCallum pitala zašto je baš ta stvar pogodila toliko njihovu zemlju. Nek ostane retorički i prostorom za sociološke rasprave nešto čemu je jednostavni odgovor i korijen u neučenju i podškolovanosti te ispodobrazovanju uvijek prije svega.
Međutim, unatoč ranoj potpori konzervativaca, Anthony je u petak u video na YouTubeu zamjerio političarima što su prihvatili pjesmu, ističući da su oni – zajedno sa svojim demokratskim suparnicima – upravo oni ljudi koje je on osuđivao u svojoj pjesmi, rekavši da je njegovo političko opredijeljenje centralizam te da ne pripada klanovima dok tvrdi kako njegova stvar “Bogataši” nisu bili namijenjeni pridruživanju političkoj stranci, već provocirani frustracijom situacije u njegovoj zemlji – progovori o sustavu u Americi koji ne podržava svoje ljude. Štuc. Ovdje ide ona vječno popularna teza o sličnostima i Hrvatskoj kao 51.-oj pridruženoj zemlji USA.
“Jedina stvar koja me smeta je to što ljudi upliću politiku u ovo”, rekao je autor. “Otežavajuće je vidjeti ljude na konzervativnim vijestima kako se pokušavaju identificirati sa mnom kao da sam jedan od njih. Otežavajuće je vidjeti određene glazbenike i političare koji se ponašaju kao da smo prijatelji i kao da se ovdje borimo u istoj borbi, kao da pokušavamo prenijeti istu poruku”.
U prijevodu, skinite mi se s k…ca i lijevi i desni i dajte glazbi da bude samo glazba. A svoje analize sačuvajte za Milanovića koji će citirati Haustor i KUD kao dokaz svog superkula, sve dok ga Rundek ne zamoli da prestane. Jer nije kul. Dapače, ljigavo je. Jako ljigavo.
Ljeto je pri kraju, hype će splasnut, analize i protunapadi će dobiti svoj drugačiji predznak, broje prodaje će bitno pasti, a pjesma će ostati tek pjesma. Podobna za sve osim za instrumentalizaciju od nemaštovitih ljudi kojima je jedini interes imati mišljenje i nemati pristojnost.