Smrt je sjajan clickbait da se ne bajamo. Super se prodaje. U pop kulturi čim umreš rastu prodaje albuma, streaminga, linkanja hitova. Svi te slušaju tih par dana, pale online svijeće, žale, RIP-aju i tuguju. Do preksutra. Onda se vrate u mirise svojih soba i vonj nezadovoljstva.
U stvarnom životu, onih ljudi iza susjednih vrata, osobito ako je o nejačadi, djeci ili ženama riječ, smrt je postala dobrostojećim modelom komuniciranja. Balkansko, a naše, štono bi Edo Maajka svojim potepenim albumom sugerirao.
Kako je ovo realnost?
Djevojku u Osijeku je ubio murijak. Pokušalo se zataškati. Nije, po tvrdnjama resornog i nadležnog ministra. Kolege, politika, pištolj opali kod čišćenja, this that, znate događa se. Uglavnom, murija je preuzela slučaj i sad će neovisno po svim pravilima struke istražiti sve detalje smrti djevojke u stanu u kojem je murijak čistio pištolj. Ona je bila 21. On 27. Istraga je neće vratiti u život.
Prije nekoliko dana mediji su počeli pisati o slučaju pretučene žene od strane bivšeg hrvatskog rukometnog reprezentativca u Ljubuškom, ne bih mu o imenu, nebitan je jadan, isprovocirala ga je. Klara ima 25. Pušten je na slobodu uz mjeru zabrane prilaska nakon što je pretukao ženu i prijetio ubojstvom. Imao je čime, pri pretresu mu je u kući nađeno municije, zolja i automatskih pušaka. Nije je ubio. Nije još. No, ima vremena. Na sudu koji ga oslobađa i oslobodit će ga s uvjetnom, radi mu mater, tužitelj mu je kum, a tužiteljeva mati isto odvjetnica.
To je otprilike sve što trebate znati o pravdu i pravi u Hrvatskoj. I slijepom joj crijevu, Ercegovni. Ne tako davno još je jedan alfa mužjak Balkanikus ubio svoju ženu prenoseći ubojstvo društvenim mrežama. Huškanja i navijanja mentalno zaostale nejačadi s profilima na društvenim mrežama je nije spasilo. Dapače, gurnulo je jače u smrt. Neki dan je balavi kreten u kupljenom Merđi zgazio na pješačkom pješakinje, dvije djevojke (18/19) su preminule.
Jer nisu skuhale kako valja
I tako redom. Iz dana u dan ubojstva ne jenjavaju, dapače, šutnjom i tolerancijom tihe većine femicid postaje prešutnom dozvolom wannabe alfa mužjacima nek dominiraju, udaraju, tuku, lupaju, ubiju na kraju krajeva. Nečije matere, kćeri, sestre, pa neka su i ljubavnice. Jer nisu skuhale kako valja, pa im je prebijen bubnjić. Za lokalne dijagnostičare, spotakle se nespretne, pa su pale s polukata stepenica. Odatle napukline i prijelomi, modrice i uleknuća.
Naletit će za koji dan ili tjedan novi bahati debil iz Mercedesa ili Benđole koje mu je stari kupio za 21 rođendan. I naletat će sve češće i češće. Mlad je, treba mu dati drugu šansu, svakom treba, za život. Jer mogu. Jer “Zločin i kazna” nije čitana. Dostojevski je dosadan. Preširok. Hej, šest dijelova bez epiloga. Za ljude koji u životu nisu pročitali slova koliko je strana u Raskoljnikovim dvojbama. 828. 526. Već ovisno o prijelomu.
„Nisam ubio radi toga da pomognem majci – koješta! Nisam ubio ni radi toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor čovječanstva! Jednostavno sam ubio; radi sebe sam ubio, samo radi…“ ispovijedao bi se Rodion Romanović. Onaj dio o jednostavnom ubojstvu larpurlartistički – iz ubojstva i potrebe same su balkanski krkani shvatili i bez čitanja. Što im ne daje pravo role playinga da se igraju malih Bogova. Uzimaju živote. Dali su ne.
Postoje razlozi zašto smrtna kazna nije ni najmanje nehumana. Ni Goli otoci i te neke do kraja života hard working bez pomilovanja Sibir izolacije. File under: pedofili, ubojice, zločinci iz obijesti, sve to rubno neljudsko.
Požderat će nas oholost
Ne bi trebala korona teoretičarima urota ni ratovi da se smanji broj morona na svijetu, samo respekt prema drugim ljudima koji ne bi živjeli u strahu da nečiji bogati debil u Merđi Banđi XYZ svako toliko pobije ljude na parkingu shopping centra ili pješačkom prijelazu jer, eto, on turira. Strava. Ako ne znaš poštovat tuđe živote, koj` bi krasni k…c ikoga trebalo zarezivat za tvoj. Molim svoje političke korektne friendove sa stavovima o pravima zločinaca da od…bu i prešute u skokovima brzinom svjetlosti. Fala.
S druge strane medalje i medijskog praćenja ove epidemije ubojstava “Pri krčmi balkanskoj” porazom se nameće još jedna nuspojava. Nije ni rak ni depresija koliko sebičnost, apatija, neosjetljivost i ravnodušnost prema tuđem bolu najveća bolest društva 21. st. Požderat će nas ta oholost i kurcobolja. Već je. Samo guta polako.
Sonja Švec Španjol: Pandemija je rezultirala većim nasiljem nad ženama u društvu i u obitelji
Svaki, ali svaki šut debila u slabije – djecu, žene, starce – nije samo njegov udarac nego je udarac i svih onih koji su prešutjeli ili okrenuli glavu ili rekli sama si je kriva. Mater kukavičku i ignorantsku svima koji zažmire.
Ne budite nojevi
Prava pretučenih da ne budu pretučeni je Vaša borba isto kao i njihova. Zaštiti slabijeg funkcionira i kod čopora i zvijeri i valja biti jednako kod ljudi koji se drže ljudima. Kao i pravo disati. I birati. I željeti. I smjeti. Ma kako se onom pijanom, drogiranom ili tek maloumnom i neumnom debilu pored Vas to Vaše pravo činilo prijetnjom njegovom pravu da Vas ubije. I odšeta.
Ne budite nojevi ni glave u pijesak. Pomoći slabijem je pomoć i sebi da ostaneš bolji čovjek. Samo okrenite naopačke one egoistične new age selfhelp pizdarije prvo voli sebe da bi volio druge i sl. Probaj prvo voljeti druge da bi zavolio sebe.
Prebij me i ubij me kao ženu, molim te, ne spada u civilizacijski doseg.
Tnx na kuženju. If.