Subota, 24 srpnja, 2021

Pop Cooltura: Search & Destroy (na balkanski način)

NFT je digitalni predmet, crtež, zvuk, foto ili video s pečatom o autentičnosti, stvoren blockchain tehnologijom. NFT art, pak, postaje bitnim art trendom, ilustracije, albumi i videozapisi prodaju se u milijundolarskim ciframa...

Ima tome koje ljeto, spuštanje se kroz Tkalču prema Trgu. Korak po dvokorak u mimohodu pored kavopija, pivopija, sokopija, velikih životnih filozofa. Poredanih taktikom konzerviranih sardina bez rafiniranog ulja, kao iz reklama za 92 vrste sunčanih naočala.

One lijepe, oni podšišani, bradice podštucane, uredni do tip topa, nešto kao subotnja špica par ulica dalje prema Cvjetnom. Osmijesi u izlozima. ‘Nešto je divlje u zraku’, još jedan reklamni TV slogan iz vremena kad nije bilo interneta.

Ima neke zastrašujuće ljepote u scenama uništavanja i smrti

Radni je dan, neko rano popodne, krcato. U playeru random počnu taktovi ‘Search & Destroy’ u vrijeme kad Iggy nije imao potrebu šupački stavljati svoje frontmensko ime ispred imena matičnog benda. The Stooges su bili armirana baražna paljba i gitaristički riffovi Ashetona. “…i am a runaway son of the nuclear H bomb…”.
Razlije osmijeh taj slučajni soundtrack koraka, a prve skice koje su navrle pred oči vežu let helikoptera pred zoru u Coppolinom ratnom epu ‘Apokalipsa sada’. Savršeno je pasala za nastavak kultnih Duvallovih generalskih riječi: ‘Napalm, son. Nothing In A World Smells Like That. I Love The Smell Of Napalm In The Morning… it smells like victory’.
Puno bolje od Wagnerovih ‘Ride Of Valkyries’ i Doorsa u ‘The End’. Kamera švenka u crvenu zoru, a red američanskih helikoptera spušta bombe na vijetnamsko selo. Seljaci pod slamnatim šeširima se brane. Izmjena je metaka, ali slaba vajda. Bit će puno mrtvih.

Ima neke zastrašujuće ljepote u scenama uništavanja i smrti. Otprilike onako kako je to ingeniozno prepoznao i ugravirao David Bowie u slučaju svoje zadnje životne faze i albuma ‘Blackstar’, kada je bez pardona našao način kako u vlastitu smrt inkorporirati umjetnost. I obratno. Komadiće mozaika svog sound arta produžiti na vlastitu smrt.

Ideja je: Uništi da postane umjetnost

Oni vide šiptara lookalike u pohabanoj trenirci i japankama u prolazu kojem se razlio osmijeh bez sunčanih naočala. Tu se opraštamo. Dobro nam je u tom suživotu prešutne tolerancije i nediranja, dokle god ne počnu osuđivati za namjere i pretraživati zatvorene ladice mašte i misli. Sve te živuće reklame za sunčane očale su kao galerijski izložbeni primjerci.

Fast forward na nešto što je bilo nezamislivo dosad u drugoj vrsti galerija. Ideja je: ‘Uništi da postane umjetnost’. Iznimno interesantno produživanje koncepta performansa

Naime, novo stoljeće, nova pravila. Konzervativci i ljubitelji high art aristokratskih korijenja će posijediti u sekundi, dočim ovi liberalniji i anarhističniji željni istraživanja novog, značajno podižu obrve u smjeru viš viš zgodno praćenje kamo to sve ide.

Naime, ima tome nedavno, blockchain tvrtka Injective Protocol plaća oko 95.000$ cca 600.000 kuna za Banksyjevu umjetninu ‘Morons (White)’ kako bi je spalila i snimila to uživo te taj proces gorenja pretvorila u virtualnu imovinu, točnije NFT (non-fungible token) koja se može vidjeti, konzumirati i kupiti samo digitalno.
Hopla. Što ćemo sad? Polarizacije su najjasnije na svijetu. Uništavanje ili kreakcija. Martina Abramović. Gledanje svog ex ljubavnika. Tom Gotovac. Zabijanje kurčića u zagrebački beton. Vlasta Delimarka. Jahanje gola na konju i klanje kokoši. Siniša Labrović. Razne discipline inteligentnih privlačenja pozornosti. Performans ili umjetnost? Egzibicionizam, poruka za promislit ili prodavanje magle? Vrijedno osude ili prekretnica u modernoj povijesti umjetnosti?

NFT art postaje bitnim art trendom i prodaje se u milijunskim ciframa!

Jedinstveni digitalni zapisi se mogu prodati kao tzv. nezamjenjivi digitalni tokeni. Ima kupaca, ima tržišta, automatski art je. NFT je digitalni predmet, crtež, zvuk, foto ili video s pečatom o autentičnosti, stvoren blockchain tehnologijom. Dakle, virtualni predmet a ka kompjuterski zapis, može se prodati ili zamijeniti zajedno s potvrdom o autentičnosti. NFT art postaje bitnim art trendom, ilustracije, albumi i videozapisi prodaju se u milijundolarskim ciframa.
Mužikašica Grimes pobrala je cca 6 milijuna dolara od NFT arta, Kings of Leon najavljuju idući album u odnosnom digitalnom formatu.

Ima NBA Top Shot, u kojem se hihglightovi najjače basket lige svijeta prodaju i po 100.000 $. Kevin Rose iz NY Timesa prodao je jedan od svojih digitalnih članaka pod nazivom ‘Kupite ovaj komentar na blockchainu’ za 563.000 $ (oko 3.600.000 kuna)

Koliko će to na Balkanu vrijediti u NFT i novim kriptovalutama

Prva poruka Jacka Dorseya, osnivača Twittera, ikad stavljena na Twitter prodana je za 2.900.000 $, a digitalni kolaž američkog artista Beeplea prodan je na dražbi Christie’sa za 69.300.000 $. I tako dalje. Ima primjera. Online i digitalne galerije preseljenja na novi teritorij i warfront arta. NFT-ovi su postali popularni uslijed i kao posljedica koronavirus globalne pandemije, osobito proteklih mjeseci kad su se bogati kolekcionari okrenuli digitalnom tržištu. Sjećate se famoznog plesa pod cilindrom Joela Greya i Lise Minelli kad u ‘Cabaretu’ Boba Fossea počnu glazbeni dijalog ‘Money makes the world go round…’?

Ukratko, gdje je love, tu je i arta, a za ukuse tko vas pita, nikad nisu ni bili bitni. Od Warholove samplirane Merilynke do njene NFT verzije – treptaj oka.

Neki dan prolazim Tkalčom. Prazna je živućih reklama za sunčane reklame. U playeru gruva Damir Avdić: “Kada kažem jebo mater, ja ne psujem, ja samo tako pričam…”. Sve gledaš koliko će to na Balkanu vrijediti u NFT i novim kriptovalutama.

Search & Destroy na balkanski način. Ima tih trenutaka kad se jako neobično volimo. 😉

Pročitajte još...

Pop Cooltura: ‘Mi smo ti nekad popravljali stvari’ ili ljubav u doba koronavirusa

Gledam opet svoje starce, kako su oni znali, bokte nije kvantna fizika. To je cca onaj moment kad pristaneš na patetiku. Patetika je sjajna kad je iskrena i kad nije podilaženje. I ljubav je isto. Treba htjeti, treba smjeti

Pop Cooltura: ‘Reci mi što slušaš i reći ću ti tko si’

Danas više nema potreba za povlakama između glazbenih identiteta i karaktera. Osobito od trena kad je predsjedniku Milanoviću netko od savjetnika došapnuo kako bi na javnim nastupima povremeno bilo cool pokušati citirati Ekatarinu Veliku, Haustor i Parafe

Pop Cooltura: Dan kad je Isus zamijenio tijelo ubijene djevojčice

Ne zna se je li malena Nikol isto uskrsnula i čuvaju li je anđeli i je li je Bog uzeo k sebi. I je li joj itko ikad dao šansu. I hoće li post mortem Nikol dobiti svoje pop kulturne majice na kojima će pisati 'Kill your children'

Pop Cooltura: Finale Svjetskog prvenstva u mržnji – 2021. 

Korijeni svih antipatija, netolerancije i mržnje ovih prostora nikad nisu išli dalje od mash upa straha od drugačijeg, okova tradicije, nesposobnosti uvažavanja mentaliteta i gena, podkapacitiranog školovanja i nedostatka kulture osnovne komunikacije u obitelji

Povezano

Pop Cooltura: Užičko kolo – grijeh korak do smrtnog ili dobrodošlo rušenje kulturnih granica?

Pokrenuti peticiju za vraćanje male u redove škole bilo bi full krivo jer maličkoj u stvari ne treba institucija koja je kažnjava zbog sreće i dokumentarizma kojim nije ugrozila ničije tuđe slobodne prostore kretanja. I nogom u dupe je korak naprijed

Pop Cooltura: Zašto hrvatski igrani film komercijalno ne postoji?

Jedan od apsurda domaće kinematografije jest da zemlja s produkcijom jedva 6 do 10 dugometražnih igranih filmova godišnje ima preko 66 filmskih festivala. Raznih formi opletenih oko nečega što realno komercijalno ne postoji, od dana jedan domaće nezavisne državnosti

Pop Cooltura: Želim biti Boro Dežulović

Mitskog lika čiji je tok misli zabavan, a stilistika intrigantna. Koji je svoje splitske geto korijene poput modernog filozofa produžio na kuženje kako je samo uz zajebanciju moguće preživjeti ovaj kaos i ovu balaševićevsku crticu koju optimisti zovu životom

Pop Cooltura: Zašto bi hrvatskim političarima Matt Hancock trebao biti važan?

Biste li ikad mogli zamisliti nekog od domaćih vodećih pozicionara kako daju ostavku sami od sebe? Sjećate li se imena i područja djelovanja zadnjeg domaćeg pozicionara/ke da je podnio ostavku na svoje mjesto ako je uhvaćen s prstima u pekmezu? Rijetko i rjeđe na ovim prostorima. Jer to je prije svega moralan čin

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime