Nije nam lako.
K…ca ne kužimo, ali mišljenje i stav treba imat svatko. Ali baš svatko. I onda još onaj pored njega.
Od babe Jodinke do intelektualnog Olega, susjednog Boška i upućene Vesne, svih onih internetskih tona i naslaga bugova i online blata koja jedva slovkaju U kao iz osnovne kao jedine završene škole jedini zapamćeni samoglasnik, potom kolumniste Ante sa škrilakom koji će intimizirati, pa čak i one neimene gospođe koja je zvala muriju tog sudbonosnog dana D sa splicke plaže kada joj velečasni Mile hund prošetao blizu ručnika na plaži.
Ah da, sorry, da se upoznamo. Hund. Mile hund je njemački ovčar Sergeja Trifunovića. Jednog od najboljih glumaca, sad već polako bliže srednje generacije, i onih nositelja novog balkanskog novog vala koji je u postratnim godinama trebao osigurati prvi red teatralno pozorišne i bioskopsko kinematografske kuturne povezanosti naroda i narodnosti formally known as Jugoslejvijen . Usput budi spomenuto, Hund je bio pas Slavka Štimca iz “Vuka samotnjaka”, štucalo im se svima.
Drago nam je. E, sad kad smo završili formalnosti da pređemo na kar, pardon, stvar.
Štafeta za novi i bolji svijet
Naime, jedan od najvećih humorista i komediografa ovih filmskih prostora, gdin reditelj Slobodan Šijan, među svojim remek djelima i mega hitovima “Ko to tamo peva” i “Maratonaca”, snimio je s početka osamdesetih još jedan, ne tako razvikan, ali naslovom vrlo proklamatski i komercijalno potentan, a pokazat će se u budućnosti i vrlo istinit naslov – “Kako sam sistematski uništen od idiota”. U njemu poslije smrti argentinsko kubanske ikone gerile Che Guevare, jedan balkanski marginalac i naivni utopist Babi Papuška preuzima “štafetu” za stvaranje novog i boljeg svijeta. U predvečerje studentskih nemira šezdesetosme u Beogradu njuši se miris nove revolucije. Ili rata.
Natrag na svečani sadašnji trenutak i onu davnu staroslavensku sposobnost i civilizacijski paradoks – imati mišljenje, a nemati mozak. Ni pristojnost. Jer imati mišljenje je civilizacijski optimum postkorona zeitgeista. O oblicima oblaka, twerpu, zwerpu, twerku, trapu, novim virusima i “Povratku korone ubojice 2” jesenji gospodnje AD 2023. I tako šire i duže do incidentnog bigmoutha Serđa Trifunovića na splickoj the plaži s oblijepljenim znakom zabranjeno kupanje i pišanje pasa u vodi. Pardon, moru. O svemu. I onda još onom prvom pored svega. Pritom imati mozak nije. Namjera se računa. Pogotovo ako nije dobra, pače što malignija to bolja. Klasična zamjena teza i logički silogizam.
Mišljenje. Ta pradavna starohorvacka i starosrpska navada. Bratska. Plemenska. Tik rame do ramena one još slavnije i herojskije – imati neprijatelja. Onog bez kojeg svrha bivstvovanja čemerne nejačadi ovih (online) terena ne bi bila potpuna. Jer ako nemamo neprijatelja nemamo smisla. Privatnog ili Državnog neprijatelja broj 1, 2, 3, 4…nastavite niz. A najbolje kad ih se sedam ili još bolje biblijskih deset kumulira u jednoj osobi. E tad je tek slatko. Poput Sergejeva magnetizma za napravit sranja kad god poželi, gdjegod se pojavi. Jer, čak ako i ne uživo malo podsvjesno u njima, tada ih bar ne krije. Niti boji.
Sezona kiselih krastavaca
Tako će jedan ultra minimalistički event za vrijeme godišnjeg odmora i klasičnih ljetnih zajebancija spomenutog glumca na širesplickoj plaži sa svojim psetom zarobiti kulturnjačku stvarnost onih kiselo krastavačkih par ljetnih dana, skoro pa tjedan. I postati predmetom sveopšte polarizacije i raspre.
Pop Cooltura: Politizacija anti bogataškog hita i Mama ŠČ! efekt
Je li pretjerao u svojim glumačkim overdramatizacijama i osjećajem da ga se cipelari jer je počinio neki prekršaj možda ofsajd na stranom terenu? Ili su murijaci samo fino iskoristili svu svoju, potencijalnu policijska država nadmoć, kad im na volej naiđe, tamo neki puj pas mater lajavi aaaa još si glumac poznati, super saćemo te napenalit i opalit prvo po džepu, a onda ti još isposlovat godinu dana zabrane ulaska u RH i EU. Jer si bahat. Jer si lajav. Jer si glasan. Jer ti pas popišao u Jadranu ovog ljeta zajedno s još 10 000 pasa i milijun kupača i turista. Koji nisu Sergej lajavi i još k tome poznati glumac Trifunović. A btw, dobar si nam bio u “Munjama”, “Kneguru”, “Lepim Selima”. Ali, jebi ga, to te ne abolira zločina. A jesi, počinio si ga. Pseto bez lanca u hrvackom Splitu to je red veličine tri tromblona pod dječjim vrtićem.
Bar je živopisan
Štogod mislili o Serđu Trifunoviću, lik je srčan, drčan i pas mater. I kad je u pravu i kad je u krivu bar je živopisan. I živ. Za razliku od ovih koji mu potpaljuju. Šteta što u RH nema refleksije ni nikog bar nalik. Goni ih sve Serđ u 333 lepe. Jer pred zakonom nema poznatih ni privilegiranih. A zakon je nemilosrdan i alat Velikog Brata koji regulama i normama sjajno barata. Rata tata mata do eufrata.
Zato je Sergej narodni heroj i zapravo, nehotično, veliki reformator i potikač nepreglednih kulturno društvenih promjena ovđe u jeku predpriprema za nove izbore. Jer mu je uspjelo ono što ne uspijeva neoliberalnoj lijevijoj inteligenciji i pećinarskim desnčarima već desetljećima. Da se slože i natalože. Da im se svine i da se ujedine. U tri pi..e mile materine. Da im se digne. Da ih uzbudi. Da ih učini bar na tren omnipotentnima. Da imaju mišljenje. Vauuuuuuu, kako su oni vrijedni.
Jer eureka, otkrili su da mogu komentirat nešto što ih se tiče kao i problem osjemenjivanja vrana u provincijama Perua. I da imaju mišljenje. A ono je štrecnulo Sergeja ispod pupka otprilike koliko i 1500 eura kazne zbog šetanja psa bez povodnika u gradu Splitu. Koji ne trpi da mu neki tamo lajavi i bahati Srbin teatralno i predramatizirano izvodi novi medijski stunt. Jer je došao u goste i tu ima bit kuš. Inače će bit protjeran na godinu dana mu zabranjen ulazak u (k) raj na zemlji.
U predvečerje jednog predivnog ljeta. Ili novog rata 😉
Kada su imali mišljenje. I neprijatelja. Štono Serđ ne bi rekao – zinite braćo. Nije vam lako.
Naslovna fotografija: Unsplash