I čast je imati prilike svjedočiti TV vremenima života u doba autorskih potpisa Roberta Knjaza. Jednako, pretpostavljam, kako je našim starcima bila čast svjedočiti vremenima ‘Kviskoteke’ i davati svoje povjerenje autorima tipa Laze Goluže koji su odlučili odgajati naciju ljubitelja kvizova i znanja kao kapi utjehe u moru političkih idiotizama.
Knjazovo oružje je zabava. I opuštanje. Čovječe, ne ljuti se i čovječe, ne drži se preozbiljnim. Veće su šanse da ćeš ispasti smiješnim. To je neka neonska reklama i pitch nad svim Knjazovim potpisima.
Fina subverzija i obrnuta psihologija
Da, bila su Zločesta djeca i njihovi pokušaji transformersa s radio showa Stojedinice na OTV. U doba kad je bio Pervan prije Pervana i Zuhra prije Zuhre. I Piro prije Pire. I Vinko prije Grubišića. I kad su bili mladi, nadrkani, duhoviti i stvarno zabavni.
Da, bio je Malnar i njegova unikatna Noćna mora koja je par exellance anti TV-a nadnacionalnih razmjera i rijedak primjer kako marginalni likovi postaju nacionalne medijske zvijezde. Fina subverzija i obrnuta psihologija. Da, bili su lokalni bljeskovi Gitka TV koji su sastavljali liniju Top liste nadrealista s dozom dalmatinsko splitske fjake.
Da, bili su sezonski bljeskovi u raznim formatima, ali konstanta tipa Roberta Knjaza, zagrebačkog dečeca podravskih korijena iz Dugava, novija TV povijest ne pamti. Od kvartovskih zajebancija koje su poslužile kao vlog prije vlogova bio je jutjuberom prije You Tubea. Od ‘Zaleđa’ na OTV-u kao prve autorske emisije, pa prelaza na nacionalne osnove, potpis je razvijao u smjeru originalnog, drugačijeg, pamtljivog, dajući terminu ‘knjazovski’ mjesta u novom urbanom rječniku postjugoslavenskih balkanizama. Navijačku ljubav prema nogometu inaugurirao je u svakom segmentu rada, koliko god na prvu ne izgledalo mogućim, ali u rukama stvarno dovitljivih autora, ne biste vjerovali – jest.
‘Knjazovski’ potpis u smjeru originalnog, drugačijeg, pamtljivog…
Bez obzira na to koliko switchao s privatnih na javnu TV i plasirao svoje zabavne, opuštene, relaksirajuće forme na HTV-u, RTL-u, sportskim TV-ima ili direktno webu, gotovo da ne postoji njegov autorski potpis koji je bio manje od odličnog, zabavnog, zapamćenog, prepričavanog.
Gledatelji dan danas prepričavaju kad je Ivaniševića mijenjao za škovacina u ‘Mjenjačici’, Cro Copa stavio u poštarsko odijelo i naručio manekenku u donjem rublju da mu odvali šamar pred vratima ili prankao s mitraljezom fight s njegovim specijalcima iz Lučkog, Bandića poslao u željezaru, Edu Maajku oslijepio Vojom Perićem, u ‘Svlačionicama’ portretirao nadnacionalne rubne heroje tipa Rođe Stjepana Spajića, u ‘Koledžicom po svijetu’ predplastičnu Maju Šuput učinio simpatičnom i dodao papra na njenu vrckastost i prirodnost u uvjetima odlaska u afrička plemena, a od bake Slavice učinio nacionalnu zvijezdu. U ‘Rekonstrukcijama’ je istraživao priče iza nadnacionalnih hitova od TBF-a do Prljavaca i natrag, rješavao ‘Najveće hrvatske misterije’, portretirao ‘Najveće hrvatske velikane’ i tako duže i tako dalje sve do aktualnih zaigravanja s životinjama. Da, da, ok, ‘U paklu Portugala’ će i on radije zaboraviti, ali i Hitchcock je imao pravo na loš dan, dovraga.
Lik s rubnih dijelova zagrebačkih lokalnih televizija
U uvjetima u kojima nacionalna TV već dekadama podvija rep pod polizitiranjem i jeftinim poenima vladajućih manjina u Saboru ubijajući i svodeći profesionalizam na incident i iznimku a ne pravilo. Program poslaguje prćenjem Kaptolu i namještanjem križa u smjeru novog potresa. U doba kada komercijalne privatne TV ne prežu pod zabavnim programom smatrati bušenja i istraživanja novih dna podilaženja onom najneobrazovanijem i najprostijem uzorku prosječno nezainteresiranog TV gledatelja. Ekipice kraj šanka od srednjih dvadesetih do kad ih vid posluži. I onima koji u dvadesetim godinama novog milenija i optičkog interneta još vjeruju kako je lokalno regionalni TV bitan medij. Služeći se pritom maksimalnim crpljenjem inačica reality show formata u najbizarnijim formatima (Ljubav je na selu, Krv nije voda, Gospodin Savršeni, … you name it they got it) kao modela zadržavanja marketinga i publike koja će u toj ponudi tražiti standarde svojeg vremena pred TV-om. Dva sata opuštanja dnevno. Smiješak strateški rasporedite kamo vam najbolje odgovara.
Eno, ničim izazvan, s rubnih dijelova zagrebačkih lokalnih televizija pojavio se lik čija je ideja bivanja ispred i iza kamere bila razjebati taj uštogljeni bapski gledateljski mentalitet. Prkositi vladajućim trendovima netalasanja i zadržavanja nihilizma kao jedine pamtljive autorske programske konstante. Inaugurirati zafrkanciju i neshvaćanje se ozbiljno novim modelom pristupa zabavno informativnom programu.
Dvadesetak godina bez namjere popuštanja i smanjivanja radne energije
I, zamislite, uspio je. Doduše, nije ni da mu je trebalo biti osobito teško u ovoliko stimulativno konzervativnoj TV okolini. Postoje, naime, teorije da je bilo pokušaja ponuditi grlicama i golubovima da naprave svoj vlastiti TV show na nacionalnoj TV, ali se dronovima (jer ptice nisu stvarne) nije dalo trošiti perje na sedam krugova pakla neodgovornosti i 55 potpisa jako bitnih aparatčika koji bi značili dignutu rampu wannabe peradi da slože svoju zabavnu varijantu gugutanja.
Nasreću, između nastojanja dva golubinjaka, usukao se nekim čudnim slučajem i izdržljivošću sistemskog plivanja jedan svježi TV mladić čija svježina traje već dvadesetak godina bez namjere popuštanja i smanjivanja radne energije.
Pa sve do najnovijeg TV serijala ćudljivog imena u sklopu kojega portretira i pristupa životinjama iz susjednih dvorišta na najzabavniji, a opet prepoznatljiv način. Hej, kad ste zadnji puta gledali sa zanimanjem TV emisiju u kojoj se sat vremena govori o patkama, puranima i guskama bez jednog jedinog recepta.
Nek ostane retorički. Da nije, Knjaz bi vam rekao kad.