Zagreb City Style: Izbacila bujni dekolte pa prijetila: nabijte ih na kolac ako ne vole umjetnost!

Dok ovo pišem netko nas pljačka, netko nekom prijeti, vrijeđa, pije krv na slamku. Gledam vijesti, pa se tješim da uvijek može biti gore i da sam sretnica jer se nisam rodila u recimo Jemenu. Frustracije su na steroidima, posebno sad u predizborno vrijeme.

Ne zna se tko je tu luđi – oni koji pokušavaju izgledati cool uvjeravajući (ne znam, valjda i sami sebe) da će nešto promijeniti, ako im damo šansu, ili mi građani u nadi da će se išta promijeniti. No, o tome neću pisati.

Neću o kulturi, sočnim tračevima… ali kultura živi (nekako)

Onda, tu i je korona. Jesi imao? Tko je imao kakve simptome jer svi već poznajemo i one s laganima, i one s teškima, pa i nesretnike na respiratorima. I on je u samoizolaciji? Opet?! Tko se cijepio, tko neće, koje cjepivo odabrati i zašto – kao da pričamo o tekućem puderu ili modelu automobila. Ni o tom neću pisati.

Pišem o malim stvarima, životu koji teče i svemu usprkos donosi lijepe trenutke, ne samo žuč. Ne biste vjerovali koliko je teško pronaći i opisati dobre, a zanimljive teme. Uglavnom propuštam igre u kojima se dijele sočni tračevi, pa ih ni u šiframa ne mogu podijeliti s vama. Fali događanja, a za ovo malo lijepih gradskih zanimljivosti koje se uspiju desiti već ste čuli s raznih strana. Kultura živi nekako, ali mi se sve više čini da ona, kao i uljuđenost, ne budi veći interes. Ipak, željela bih vam predložiti da svratite do Novog Zagreba i to zbog odličnih izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti. Nemojte ih propustiti.

Golotinja duše, tijela i najintimnijih strasti

Prva je retrospektiva Ratka Petrića pod nazivom ‘Baciti istinu u lice’. Osebujan je to, duhovit, (samo)ironičan, groteskan i veoma fotogeničan prikaz nas samih. Predimenzionirane, koloristički bogate skulpture serviraju golotinju duše, tijela i najintimnijih strasti koje toliko volimo promatrati i suditi kod drugih.
Velike dojke jedrih ispupčenih bradavica, spušteni i uzdignuti falusi – ovisno o mogućnostima pojedinog lika, sirove žudnje uvrnutih ljudskih potreba poput one da nekom virimo iz guzice ili da mu se u guzicu uvučemo, da gledamo na loše pojave kao da nas se ne tiču, da glumimo važnost i veličinu ne slušajući savjest već interes.
Mogla bi vas ‘Botticellijeva Venera u smeću’ posjetiti na naš plavi Jadran čije dno odavno prekriva gomila plastike, na šume kojima rado planinarimo i kojima isto tako rado povjeravamo glomazni otpad na čuvanje.
Možda će vam skulpture velikih, izbuljenih očiju dočarati koliko toga ne želimo ili se pravimo da ne vidimo, ali i koliko dobro percipiramo sve mane drugih, pri tom slijepi za svoje. Gledat ćete ove skulpture, prepoznajući sebe.

Dobro možda ste baš vi drugačiji, ako vam je tako lakše; ali ćete sigurno uvidjeti mnoge ljude koji nas okružuju, definitivno one koji sipaju otrov komentarima po društvenim mrežama. Ova uzbudljiva izložba kritika je društvu, upozorenje nepravdi koja nas okružuje, ruganje svijetu kakvog sami stvaramo. Ako ne podnosite nepravdu i licemjerje – voljet ćete ovu izložbu, a usput ćete imati sjajne fotografije za Instagram!  

Urbanističke vizije i arhitektonski dosezi Zagreba

Kad ste već tu, u MSU, evo i prijedloga broj dva. U foajeu je mala, zgodna izložba ‘Zagreb Većeslava Holjevca od 1952. do 1963.: Urbanistička vizija i arhitektonski dosezi’ pripremljena u povodu obilježavanja 50 godina od smrti slavnog gradonačelnika.
Pravi je trenutak za podsjetiti se na urbanističke vizije i arhitektonske dosege Zagreba u prošlom stoljeću kada je graditeljima inspiracija išla u smjeru funkcionalnosti, dugotrajnosti, primjerenosti i napretka. Više prema građanskoj, nego plemenskoj zajednici. Zagreb je s Holjevcem premostio Savu, velesajam se preselio iz Savske na desnu obalu rijeke, industrija je procvjetala. Sagrađene su tvornice ulja i papira, Chromos, Nikola Tesla, tiskara Vjesnik, Institut Ruđer Bošković, pripremala se gradnja autobusnog kolodvora i putničke zgrade na Plesu, a tramvajska je pruga išla sve dalje i dalje. Građani su dobili sportske i kulturne institucije poput Doma sportova, Jaruna, Zimskog plivališta Mladost, zgrade Elektrotehničkog fakulteta, Pučkog učilišta, na Medvednici prvu skijašku žičaru.

Bujne obline i malo slova = pobjedonosna kombinacija

Ako ste otvorili ovaj tekst i ostali do ovog dijela, možda se pitate kakve veze ima naslov bilo s čim. Nema, ali da u naslovu nije sisa ili svađa, ili ako mi niste znanac pa kolumnu čitate iz simpatije prema meni, možda ju ne biste ni otvorili.
Dokazuju to najčitaniji članci na popularnim portalima: bujne obline i malo slova pobjedonosna kombinacija. Dobra sisa i dobra svađa zavrjeđuju da ih se uvede u tekst, da ne ostanu na pukom naslovu. U člancima susrećemo tako fizičke atribute uglavnom istih gospođica i gospođa koje se bome imaju čime pohvaliti. Smiješe se zanosno prikupljajući lajkove i našu pozornost. Serviraju svu svoju zamamnost znatiželjnim pogledima intrigirajući maštu čitatelja, postaju ili ostaju poznate uz pomoć tih popularnih portala koji se vole olako okoristiti klikovima namijenjenim njihovim duuuuugim nogama jer zakupci oglasnog prostora obožavaju klikove. Obožavaju puno klikova, a ni dobre guzice i sise im nisu mrske. Nikom nisu, voajeri moji!
U MSU-u do mile volje i bez srama uživajte i komentirajte izložene ogromne, jedre dojke. Žao mi je licemjera kojima oko zatitra, a dlanovi se oznoje kada pomisle na nježni vršak bradavice sirene koja ih mami da otvore internetski članak, dok ju u komentarima ispod nabijaju na kolac, opće joj s majkom, znaju prave istine o izvorima njenih prihoda, prebrojavaju avanture, partnere, krvna zrnca nemoćni za bolje. Pogled na senzualne usne što zovu francuske poljupce kod pratitelja i čitatelja oslobađaju silno sladostrašće godinama i neuspjesima sputavano i obeshrabrivano među nogama. Jer kako bi u realnom životu mogli parirati ili prići rasnoj, samosvjesnoj i samostalnoj ženi? Čime bi ju zainteresirali?

Smrt licemjerju, sloboda sisama!

Dok čekamo da vrući dani razgolite tijela, da ih odmjeravamo iza sunčanih naočala, komentiramo i seciramo, ako me slučajno i dalje pratite – istrpite još malo.
Možda dočekamo i svoju prvu vožnju na markuševačkoj žičari, ako se uspiju pribaviti sve potrebne dozvole prije zatvaranja radi obnove i rekonstrukcije.

Možda čak i mala doza (ne)kulture uspije potaknuti na razmišljanje, na konstruktivnost, primjerice koga 16. svibnja nabiti na kolac, a koga na vruću gradonačelničku fotelju. U svakom slučaju dragi ljudi: smrt licemjerju, sloboda sisama!

________________________________________________________________________

Martina Matušin komunikacijska je profesionalka s poduljim stažem i CV-om. Privatno dosta čita, malo piše. Za vas će bilježiti gradske priče, crtice iz svakodnevice, iskustva ljudi i događanja zbog kojih volimo život u Zagrebu. (foto: Šime Eškinja)