Rano je jutro, nekako je mirno, još nije ni osam. Sunce s istoka najavljuje dobar dan bacajući zlatnu sjenu u leđa tramvajima što se lijeno kotrljaju tračnicama. Golubovi se okupljaju kod sata na Trgu, dostave iskrcavaju robu po dućanima, čini se da ni pješaci ne žure, već lagano, s noge na nogu koračaju prema uredima ili školi.
Zakupljeni svojim mislima, neki ponavljaju u sebi gradivo za usmeni iz povijesti, neki planiraju što kuhati, kako završiti izvještaj, posložiti prezentaciju ili tipkaju po mobitelima. Sve lagano plovi u novi radni dan. U pospano, sunčano jutro pješačkom zonom žure jedino bicikli i bešumni romobili.
Galopirajuće rastuća popularnost bicikala, električnih bicikala i romobila
Ilica, ta duga ravna linija, još neopterećena gustim prometom, poziva na ubrzanje, poziva vjetar u kosu, budi dječji osjećaj slobode. Diže se energija, kroz bežične slušalice dopire muzički poticaj najdraže pjesme. Od gušta, možda i zbog kašnjenja, Ilicom se sa zadovoljstvom projuri. Gušt je to koji jača mišiće, sagorijeva masti, čuva okoliš i štedi novac – ima li bolje?
Gledajte samo kako su naše prijatelje Dance i Nizozemce biciklisti maltene proslavili. Tja, bilo bi glupo ne doprinijeti slavi pa pedaliraju tako političari, policajci, bankari, pedaliraju poznati i neznani. Amsterdam ima preko 500 kilometara biciklističkih staza i nekoliko stotina tisuća bicikala više nego ljudi, dok projekcije pokazuju da će uskoro u gradu biti više dvokotača nego automobila.
Hodajući lagano prema svom uredu, snatrim Zagreb u kojem roditelji voze djecu u vrtić u onim zgodnim trokolicama baš kao što to radi princeza Mary od Danske. Možda to i nije nemoguće kako se sada čini, možda nije ni jako daleko u budućnosti, ako ćemo suditi po galopirajuće rastućoj popularnosti bicikala, električnih bicikala i romobila. Jednostavni, praktični, nije potrebna nikakva dozvola, a mogu postići brzinu i do 50 km na sat.
Iznenadni sudari i udarci
Dok svakodnevno mi pješaci pješačimo gradom, zapažamo sve siromašniju ponudu izloga, gledamo stvari koje se nude, koje bismo željeli, a zapravo nam ni ne trebaju, ali su zato skupe, ipak bi ih bilo zgodno imati pa makar ih nikada ne iskoristili.
Recimo ovaj bež baloner s volanima i natpisom na leđima koji izražava odvažni stav sezone – baš takav atraktivna prolaznica nema, a ima stav. Iznenada korakne unazad ne bi li ga bolje poručila i bam! Sudar. Neposredni susret rame o rame od kojeg posrne. Da joj je u tom trenu mozak normalno radio, svašta bi izgovorila, ali od šoka samo u nevjerici odšuti zbog čega se kasnije ljuti na sebe.
Ili, izlazi iz zgrade nakon posla, pune su joj ruke, prtlja nešto otvarajući velika, teška, drvena vrata, zakorači na ulicu i tres! Sudar. Sve odleti i prosipa se: i ona, i vozač na svom prometalu na dva kotača, i sve stvari iz vrećica, iz torbe. Zaskočeno hvata ravnotežu, lovi naočale, skuplja novčanik, kremu, maramice…
Oboje su zaradili udarac, svakom je kriv onaj drugi na rubu psovki. Nezadovoljan vozač udaljava se dobacujući u odlasku mrki pogled kakav i doliči običnom pješaku koji se usudio iskoračiti na savršeni, prazni prolaz u kom ni jedan romobilist ili biciklist ne bi trebao usporiti po pravdi boga urbanih prometala. Ima sreće taj vozač, misli si ona, drugi put ću biti spremna. Drugi put može biti sretan ako ne zaradi pljusku! Pa nek’ zove policiju, komunalce, mamu, nek’ se samo usudi ne ispričati skrušeno, ljuta je i boli ju desna ruka.
Netrpeljivost sudionika u prometu ide u svim smjerovima
Vrući dani usijavaju već sluđene glave. Netrpeljivost sudionika u prometu ide u svim smjerovima. Nema simpatija između biciklista i pješaka, jedni i drugi ne simpatiziraju one na romobilima. Svi se tu bore za isti prostor koji dodatno, često i bezobrazno, uzurpiraju nadmoćni automobili pa i javni prijevoz. Bliski susreti ovih vrsta sve su češći i sve opasniji.
Zagrebačka Klinika za traumatologiju već nekoliko godina upozorava na sve veći broj ozlijeđenih vozača romobila, koji premašuje i bicikliste. Ah, odmahujete rukom misleći da bez veze jamram. I moja Jasmina bi možda odmahivala da nije po hitnom medicinskom postupku dobila deset šarafa u desni gležanj plus štake umjesto ljetovanja. I to nije sve! Te šarafe treba i izvaditi operativnim zahvatom zakazanim za početak ovog ljeta. Živjeli ljeto na vrućem gradskom asfaltu, oporavak i analgetici!
Promet, slično kao alkohol, kod mnogih izvlači na površinu ono drčno, agresivno…
Svima nama, sudionicima u prometu, zajedničko je nezadovoljstvo infrastrukturom i neminovnost kreativnog snalaženja. Možemo se opravdavati trenutkom nepažnje ili slučajnošću jer se to svima može dogoditi, ali kako opravdati neobazrivost, jurnjavu po pješačkoj zoni, bezglavo strmoglavljanje nizbrdicom Radićeve?
Kako opravdati nepoštivanje, naguravanje između ljudi, vožnju u suprotnom smjeru? Čak i dostavljačima.
Izgleda mi da promet, slično kao alkohol, kod mnogih izvlači na površinu ono primitivno, drčno, agresivno. Lako nama koji se možemo i znamo snaći, ali što sa sugrađanima u invalidskim kolicima, slijepima i slabovidnima, što s gluhima ako ne čuju zvonce?
I dok idući put sjedneš na bicikl ili staneš na romobil, staviš slušalice, odvrneš na najjače omiljenu pjesmu i pojuriš, dragi sugrađane pokušaj ne smetnuti s uma da imaš starijeg susjeda, kolegu, imaš mamu. Zamisli da tvojoj mami, dok vuče kolica s namirnicama za cijeli tjedan s placa, netko iskaže malo dobre volje. Zamisli, umjesto da se na nju ljuti što nesmotreno hoda priječeći prolaz s vrećicama punim proizvoda na akciji iz dućana i brinući se o računima, unucima i tebi koji se ne paziš dovoljno u koroni, zamisli da taj netko na dva kotača uspori, zastane, nasmiješi se, pomogne.
Kuda žuriš? Nećeš stići na vrijeme kad ionako već u startu kasniš. Sigurna sam da ćemo se još dugo morati snalaziti na razne načine u našem sustavno zapuštenom i loše organiziranom gradu, ali moglo bi nam biti malo ljepše, srdačnije, kulturnije. Eksperimentirajmo malo s ljubaznošću, ništa ne košta, a paše svakoj kombinaciji.
P.S. slučajevi sudara opisani su prema stvarnim događajima.
________________________________________________________________________
Martina Matušin komunikacijska je profesionalka s poduljim stažem i CV-om. Privatno dosta čita, malo piše. Za vas će bilježiti gradske priče, crtice iz svakodnevice, iskustva ljudi i događanja zbog kojih volimo život u Zagrebu. (foto: Šime Eškinja)