Utorak, 13 rujna, 2022

Mixer jednog imidža: Lice i naličje splitskog odabira

Kako god bilo, meni se čini da su Splićani samo iskreno i autentično pokazali kakav je odnos općenito građana i politike. Zapravo većinu nije briga niti za izbore niti za političare, posebno ako u tome ne vide neki stvaran smisao ili barem neku korist za sebe.  I zato, bez obzira na vrijeme, dišpet ili fjaku, nima Splita do Splita!

Split ima novog/starog gradonačelnika. Izabralo ga je cca 18000 Splićana, od ukupno otprilike 160 tisuća koji su mogli dati glas, ali nisu. Otprilike njih 72% je apstiniralo, iako je vrijeme bilo lošije nego na dan prvog kruga. Naime, Splitom kruži urbani mit koji kaže da kad je vrućina, ljudi radije idu na plažu, nego na glasanje. No, kao i većina mitova, i ovaj je ostao neuprizoren, pa su i danas, iako je vrijeme bilo politički korektnije, glasači “zakazali” i ostali – “doma”.



Šalu na stranu, mene stvarno zanima, pitaju li se političari i stranke ikada što im stvarno ti apstinentni poručuju. Možda su time pokazali da ih je briga za institucije te vlast u gradu dok je njima sunca, mora i turista, odnosno zarade. A očito i oni koji su inače motivirani na glasanje zbog kvazi stranačke lojalnosti, ovaj put nisu imali potrebu izaći, odnosno vjerojatno nisu vidjeli neku svoju korist od toga.

Dakle, fjaka i dišpet su bili ključni igrači na ovim izborima. Oni koji su glasali, nagradili su vještije prezentiran dojam, djelomično i sadržaj politike, a  Splićani su ponovno pokazali da su autentični u tom svom političkom dišpetu.

Puljak je kao niti jedan gradonačelnik do sada riskirao moć

Izbore su dakle dobili apstinencija i vještine kreiranja dojma i nametanja perspektive. A znamo da su u svakom imidžu te vještine ključne.

Što se tiče manipulacije kao vještine u nametanju dojma, kampanja je pokazala kako je u tome Puljak puno vještiji. Prvo je uistinu pokazao hrabrost ostavkom te stavom “stojim iza svojih ljudi” i to je bio veliki rizik. Ako metaforički ove izbore gledamo kao splitsku verziju “ruskog ruleta”, Puljak je izašao kao pobjednik. Puljak je kao niti jedan gradonačelnik do sada riskirao moć i fotelju te je sve stavio na stol, i to svojom odlukom, te nakon samo deset mjeseci vlasti.

Pritom je to prezentirao stavom “stojim iza svojih ljudi”. Zapravo je tom odlukom na kraju dobio veći broj “ruku” u Gradskom vijeću, što mu je ključno oruđe za djelovanje. Centra je sada dobio 15 mjesta, a imali su sedam. Sada više nema velikih kočnica u provedbi odluka, a niti alibija za eventualni izostanak rezultata.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Ivica Puljak (@ivicapuljak)

Nezahvalna situacija za Đogaša

Đogaš je imao nezahvalnu situaciju na početku kampanje. Mediji su ga percipirali kao nestranačkog kandidata koji je odabran kako bi parirao Puljku, jer su obojica znanstvenici. Javnost je dobila dojam da se time Đogaš pokušava nasloniti na Puljkov imidž neovisnog znanstvenika, a zapravo je predstavnik mainstream politike, iako ne član stranke i zapravo nema političko iskustvo. On je sigurno sjajan stručnjak u svojoj struci, no u politici je dojam ključno oruđe u borbi za javnost.

I to je bilo vidljivo u njegovim javnim nastupima, odnosno zbog nedostatka iskustva u javnoj komunikaciji te suptilnim obračunima kakve mu je Puljak nametao. Puljak nije onako basic u komunikaciji kao na primjer Željko Kerum, ne “gađa” protivnike narodskim jezikom direktno u glavu, već je vješt u manipulaciji dojmom. Puljak ima dugogodišnje iskustvo s kandidaturama i kampanjama, pa je vještije i dominantnije kreirao perspektive i postavljao teze, a Đogaš je dobar dio svoje kampanje koristio kako bi rušio njegove teze.  

 

Drugo, Đogaš je imao neke propuste u kampanji, koji su rezultat spleta okolnosti, ali mislim da su imali utjecaj na dojam kod građana. Od primjera na press konferenciji dan nakon prvog kruga izbora te isticanja “splitske fjake” kao rezultata neuspjeha. Ili primjer video poruke podrške gospodina Nenada Periše. Gospodin Periš je javnosti poznat samo kao otac koji je doživio strašnu tragediju, pa su mediji tu potporu i korištenje vidljivosti gospodina Periše negativno konotirali te time potaknuli “komentare u gradu”.

Nedovoljna mobilizacija glasača

Komunikacijski je to bilo nepromišljeno, poznaju naš mentalitet i znaju kako takvi “načini ponašanja” uvijek prvi završe na “ćakuli uz kavu”. U konačnici, iako je Đogaš u kampanji pokušao nametnuti imidž uključive osobe, izjavama poput “po pitanjima koja muče građane (vrtići, garaže i drugi) surađivao bi sa svima, neovisno o svjetonazoru”, strategija nestranačkog kandidat u Splitu ovaj put nije prošla, i to primarno zbog nedovoljne mobilizacije svojih glasača.

Kako god bilo, meni se čini da su Splićani samo iskreno i autentično pokazali kakav je odnos općenito građana i politike. Zapravo većinu nije briga niti za izbore niti za političare, posebno ako u tome ne vide neki stvaran smisao ili barem neku korist za sebe.  I zato, bez obzira na vrijeme, dišpet ili fjaku, nima Splita do Splita!

 

Naslovna fotografija: ivicapuljak

 

Pročitajte još...

Mixer jednog imidža – #habemuspraeses 

Dva lica i naličja američke predsjedničke kampanje. Komunikacijske razlike u kampanji jednog predsjednika i jednog bivšeg predsjednika. How make America great again?

Mixer jednog imidža: Beyoncé – život kao spektakl za publiku 

Ona je savršena menadžerica svojih javnih prispodoba i to u maniru arhetipa Jungove velike majke koja je 'snažna, jaka i braniteljica dobra'. Čak i svoje ranjivosti i/ili ranjivosti svojih korijena Beyonce predano pakira u medijski spektakl

Mixer jednog imidža: Branka Bakšić Mitić – žena koja čini razliku!

Što ovu ženu čini drugačijom? Predanost i dostupnost kojom pristupa sumještanima te jasnost i iskrenost u glasu prema institucija. Borba za interes svojih sugrađana. Snaga bivanja glasom onih koji su nemoćni

Mixer jednog imidža: Camille Vasquez i može li vojska fanova presuditi suđenje?

Ova priča nažalost neće pomoći nikome tko uistinu doživljava i proživljava nasilje. Ovo je parada laži, manipulacija i insceniraju zapleta kao da se radi o niskobudžetnom filmu u kojem publika sudjeluje u daljnjem razvijanju priče

Povezano

Mixer jednog imidža: Liz Truss – može li nova premijerka ponuditi više od pustih obećanja?

U doba krize ljudi vole snažnu vlast na koju se mogu osloniti. Nadam se samo da nećemo uskoro gledati ekranizaciju izreke koja se uglavnom pripisuje Winstonu Churchillu, a koja kaže: Najviše se laže u ljubavi, lovu i u predizbornoj kampanji

Mixer jednog imidža: Je li vas sada sram što ste u djetinjstvu čitali Winnetoua?

Dok na jedne teme zatvaramo oči, brusimo pažnju na druge. I toga je sve više, jer su teme nacionalne/bijele/crnačke/rasne i ine osjetljivosti neodvojiv dio današnje popularne kulture. Što ponovno ne znači da se pitanjima nepravednosti ne treba baviti - treba i to stalno, ali na način da uistinu djeluju na naš razvoj svijesti i stvaranje pravednijeg društva

Mixer jednog imidža: Sanna Marin – tko pleše, zlo ne misli (ili ruski rulet na finski način)

Način kako se komentira i kako se ta priča razvija po kavama pokazuje i kako neko društvo diše. Kod nas je kod određenog dijela javnosti proradio onaj patrijahalni kod u dijelu publike, kojemu je valjda 'Toni iz Murtera' faca (iako njegov postupak kao osuđuju), ali on je muško, pa ga i nagrade (nakon što je izašlo u javnosti kako je trošio javni novac). No to smo mi, a mi smo miljama daleko od finskog okvira bavljenja politikom

Mixer jednog imidža: Diskurs o maternici kao političko oružje

Živimo dakle u vremenu s najvećom slobodom i najvišim životnim standardom u ljudskoj povijesti. Žene mogu sve, čak i postati premijerke ili predsjednice – ali ne smiju donositi odluke vezane uz vlastitu trudnoću

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime