Ako pratite trendove u glazbenoj industriji, ime Amy Allen možda nije odmah prepoznatljivo, ali njezini hitovi sigurno jesu. Slučajno sam naletjela na tekst o njoj na portalu The New York Timesa i priznajem – odmah me je privukla. Allen, američka kantautorica i producentica, nije samo zanimljiva kreatorica u pop glazbi danas, već i figura koja donosi potrebnu dozu originalnosti. S pjesmama koje su postale himne ljeta, poput “Espresso” i “Please Please Please”, Allen stoji iza novih zvukova koje volimo, čak i kad ne znamo da su njezin rad.
Te pjesme izvodi Sabrina Carpenter. Amy Allen je iza kulisa, ali doprinosi modernom popu su glasni i upečatljivi. Jedinstveni pristup skladanju i sposobnost spajanja naizgled nespojivog donose inovativne rezultate u mainstream glazbu. Zasad je njezin rad svjež i neobičan, s dozom provokativnosti koja odgovara generaciji koja traži više od uobičajenih ljubavnih balada.
View this post on Instagram
Kako je Amy Allen postala Amy Allen?
Ono što Allen čini posebnom nije samo impresivan talent za stvaranje hitova, već i zanimljiv životni put. Rođena je u malom gradu Windham u saveznoj državi Maine, karijeru je započela svirajući po kafićima i barovima, tražeći svoj put kao glazbenica. Zanimljivo, prije nego što se posvetila svijetu glazbe, Amy je studirala sestrinstvo na Boston Collegeu, no brzo je shvatila da je njena prava strast u stvaranju glazbe.
Kroz godine, Amy se uspinjala kroz labirint glazbene industrije, pokušavajući uspjeti kao solo izvođačica. Zasad je pronašla svoje mjesto iza reflektora – kao kantautorica za druge. Prvi veliki uspjeh došao je 2018. godine kada je napisala hit pjesmu „Without Me” za Halsey. Od tada je u relativnoj anonimnosti pisala pjesme za i s Selenom Gomez, Justinom Timberlakeom, Olivijom Rodrigo ili na primjer za Harryja Stylesa (nytimes.com)
View this post on Instagram
Tko su današnji mladi kantautori i tekstopisci?
U doba društvenih mreža i TikToka, proces stvaranja hitova postao je brži, no i dalje postoji potreba za onima koji unose kreativnu dubinu i inovacije. Amy Allen jedna je od onih koji razumiju da mlada publika više ne želi savršeno ispolirane pop pjesme koje zvuče generično. Kako sama kaže, slušatelji danas žele nešto “čudno, neočekivano, nešto što će ih iznenaditi u tekstu ili melodiji” (nytimes.com).
U tom je smislu, ona promotorica osobnog u glazbi, što se pokazuje i kroz rad s mladim izvođačima poput Tate McRae i Sabrine Carpenter. Upravo je hit „Please Please Please” zanimljiv primjer kako Allen koristi humor, ironiju i neočekivane fraze kako bi pjesma odjeknula s publikom. Malo sam starija publika, pa sam pjesmu prvi put poslušala proučavajući sadržaj o Allen. Zato ju od tada stalno slušam. Poigrava se s egom i očekivanjima, uz dozu zanimljivog šarma i samosvijesti.
Skrivena moć stvaranja tekstova
Uvijek mi je bilo zanimljivo čuti ili pročitati kako je netko došao na ideju nekog teksta (posebno kada to nije neki plitak tekst), i općenito, Za Allen, stvaranje pjesme nije samo tehnički proces, već i osobno iskustvo. Kao što često naglašava, pisanje pjesama za druge često počinje razgovorom o njihovim osobnim iskustvima. “Ona je očita majstorica popa, ali njezin je poriv da napravi nešto što je malo jedinstvenije, uvijek”, rekao je Ethan Gruska, tekstopisac i producent koji je radio s Allen na njezinoj solo glazbi za nytimes.com.
Amy stvara pjesme koje odražavaju najdublje osjećaje i misli izvođača, ali kroz svoj jedinstveni filter. Evo primjera tog stvaranja, kako ga ona u tekstu opisuje. Osim mladih nada poput Carpenter i McRae, Allen je pisala za glazbenike različitih žanrova i generacija, uključujući Justina Timberlakea, Lizzo, Harryja Stylesa i Oliviju Rodrigo. Širok raspon suradnji pokazuje vještinu u prilagođavanju stila svakom izvođaču s kojim radi. I to je ono što dobar tekstopisac mora imati – mogućnost razumijevanja i prenošenja emocija izvođača kroz pjesmu.
Rad s Carpenter, McRae i Stylesom samo je dio šire priče. Allen također radi na vlastitim projektima, stvarajući glazbu koja je introspektivna, no nije opterećena time da pjesma mora postati hit. Solo album koji joj izlazi u rujnu, ima drugačiji ton – nepretenciozan, no stvaranje sadržaja ujedno joj je bila i prilika za istraživanje vlastitih emocionalnih procesa.
View this post on Instagram
Što je sljedeće za Amy Allen?
Amy Allen ne staje. Rekla je da je vjerojatno u prosjeku pisala sedam pjesama tjedno, svaki tjedan posljednjih sedam godina. “A govorimo o velikim pjesmama koje sam imala – to je, što, šest?” rekla je Allen. “Prolaznost nije baš impresivna. Ali dovoljno je za karijeru.” Ja osobno također vjerujem u kvantitetu, odnosno samo dosljedan rad može donijeti i kvalitetu – nekoliko primjeraka toga rada, ne mora i ne može sve biti vrhunski.
Sada je dakle njezin red, na onom albumu koji sam već spomenula, radi otprilike zadnjih pet godina, kaže da joj je sada samo važna prilika da pokaže i tu stranu svoga rada. A kako će publika reagirati na njega, to će se još pokazati.
Mene je uvijek zanimalo je li zanimanje tekstopisca dovoljno cijenjeno u glazbenoj industriji i koliko mladih ljudi ima priliku raditi taj posao. Ne pričam, naravno, o Hrvatskoj. Pisanje pjesama za druge zahtijeva jedinstvenu kombinaciju kreativnosti i vještinu ulaska u tuđe cipele, odnosno identitet i imidž izvođača. Zadržati svoj potpis u sinergiji teksta, podteksta, ritma, igri riječi, metafora, tona a pritom ne izgubiti glas izvođača (naravno, ne doslovno) nije nimalo jednostavno, a posebno ako netko piše za različite izvođače. U svakom slučaju, profesija koja je u najmanju ruku – zanimljiva, jednako kao i Amy Allen čiji će rad biti zanimljivo i dalje pratiti.
Naslovna fotografija: screenshot youtube