Utorak, 23 srpnja, 2024

Mixer jednog imidža: Cindy Lauper – prkos, odvažnost i provokacija

Otpornost je ključna tema u njezinoj priči. Cindy Lauper preživjela je sve – teško djetinjstvo, traumatična iskustva i nemilosrdnu industriju

Svatko ima neku pjesmu po kojoj pamti trenutke odrastanja. Kod mene je to ‘Girls Just Want to Have Fun’. U trenutku me podsjeti na prve izlaske, partije i sve što je išlo s tim pod ruku. Znam, zvuči stereotipno, ali u to vrijeme ta je pjesma bila opći hit, trend, okidač reakcije koja bi se otprilike mogla verbalizirati u stilu – ma baš imam pravo na ovaj trenutak, briga me za sve. I danas kad ju čujem ili namjerno pustim, vrati me u doba odrastanja, ali istina, i pjesma i Cindy Lauper su mi u međuvremenu skroz ‘izašli iz perspektive’. Sve do trenutka kada sam naletjela na njezin intervju na portalu The Guardian. Cindy Lauper sada ima 71 godinu.



Ikone mladosti ne bi trebale tako brzo ostariti! 

Priznajem, meni je to totalna kognitivna disonanca, jer pobogu ona je ikona moje mladosti,
luda, prkosna, autentična i borkinja. Ikone mladosti ne bi trebale tako brzo ostariti –
otprilike to mi je prvo prošlo kroz glavu kada sam krenula čitati intervju. Uz emociju – pa je li to stvarno moguće. Da, moguće. Intervju je zanimljiv (meni), zapravo je svojevrstan omage svemu što je Cindy ostavila iza sebe i najava onoga što još dolazi ili barem planira, pa ako vas zanima cijeli intervju, na ovom je linku. Ja ću se dohvatiti samo nekoliko elemenata njezina identiteta, o kojima priča u intervjuu, a koji su postali dio imidža, pa tako i ‘krivci’ uspjeha i globalne vidljivosti.

Zapravo je jedan od povoda intervjua bio najava dokumentarca o životu i putu Cindy Lauper ‘Let the Canary Sing’, jer znamo da je danas dokumentarni film važan medij za kreiranje portreta, ali i najava oproštajne karijere i zapravo priča o tome što još sve želi napraviti. Ukratko. Nisam još pogledala dokumentarac, ali čini mi se da je zapravo njezina priča uokvirena kroz narativ – sve možeš ako se dovoljno trudiš i ne odustaneš.  Čak i ako sumnjaš u sebe, nosiš rane neprihvaćanja, nepovjerenja prema životu i trauma okrutnog ranjavanja, kao što je seksualno zlostavljanje. Bottom line tog cijelog intervjua je snaga i otpornost koja je kroz crtice života, karijera, uspjeha i padova uprizorio dokumentarac, ali i misli o životu koji je prošla i smislu svega onoga što dobijemo kao okus kad se naši ‘punti zbroje’.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Cyndi Lauper (@cyndilauper)

U intervjuu Lauper kaže kako je bila skeptična oko toga treba li se snimiti taj dokumentarac, ali onda je shvatila da to ima smisla jer je portret njezina života zapravo i poruka mladima koji možda mogu učiti od nje – ‘Za mlade umjetnike, ono što bih htjela da znaju je da se ne smiju predati’, kaže ona. To je uvijek bila njezina mantra. ‘Moraš čekati svoj dan? Nema veze. Doći će ako ne odustaneš.’ Kaže da je zapravo uvijek imala taj osjećaj da nije dovoljno dobra, ali nikada nije odustala, o čemu je zapravo i pisala u autobiografiji iz 2012. godine. ‘Imam napade panike jer mislim da neću biti dovoljno dobra, ali samo nastaviš ići naprijed, pokušavaš i ostaješ odlučan.’

Otpornost društvu, nametnutim normama, usporedbama

Lauperin prvi album, ‘She’s So Unusual’, bio je pun hitova, od kojih je mnoge sama napisala, uključujući ‘Time After Time’ i ‘She Bop’. Iako pjesmu ‘Girls Just Want to Have Fun’ nije napisala, promijenila je stihove i stil te je postala veliki hit. Odjednom je postala slavna, što joj je donijelo kako ogromnu vidljivost, tako i usamljenost na nekoj razini. A moć i snaga ‘Girls Just Want to Have Fun’ nadživjeli su vrijeme u kojem je bila globalni hit. Naime, postala je poziv na akciju u SAD-u od lipnja 2022., kada je ukinuta presuda Roe v. Wade koja je ženama jamčila pravo na pobačaj.

Lauper je te godine osnovala fond ‘Girls Just Want to Have Fundamental Rights’, donirajući novac organizacijama koje podržavaju žensko zdravlje i pristup pobačaju. ‘Nemamo autonomiju’, kaže ona u intervjuu za The Guardian. ‘Plaćamo iste poreze kao muškarci, ali oni imaju autonomiju, a mi ne. Kako vam to zvuči? Kako je osjećati da vam vlada kontrolira tijelo? Meni nije dobro. Želim biti slobodna i imati iste građanske slobode kao bilo koja druga osoba u mojoj zemlji, i tek tada ćemo imati jednakost. Ako nismo svi jednaki, onda zapravo nitko nije, jer se situacija može uvijek okrenuti protiv vas.’

Mrzila je usporedbu s Madonnom

Njezin drugi album, ‘True Colors’, izašao je 1986. godine i trebao je više vremena za snimanje. Iako nije bio toliko uspješan kao prvi album, naslovna pjesma ‘True Colors’ postala je hit i LGBTQ+ himna. Dva desetljeća kasnije, Lauper je suosnovala organizaciju
True Colors United, s ciljem pomaganja beskućnicima koji su bio dio LGBTQ+ skupina. Treći
album, ‘A Night to Remember’, izašao je 1989., ali nije uspio oživjeti njezinu karijeru.
I ovo je sve samo dio koji stane u ovaj tekst, a koji je obilježio njezinu karijeru – tijekom koje su ju stalno uspoređivali s Madonnom, što ju je zapravo frustriralo. ‘Mrzila sam što su me uspoređivali s Madonnom,’ priznaje. ‘Bile smo dvije različite umjetnice s vlastitim stilovima i porukama. To je bilo nepravedno.’

Sve u svemu, otpornost je ključna tema u njezinoj priči. Preživjela je sve – teško djetinjstvo, traumatična iskustva i nemilosrdnu industriju. ‘Mislim da samo moraš nastaviti ići dalje i pronaći male stvari koje donose radost,’ kaže ona. ‘Stvari koje ti se čine kao kraj svijeta, zapravo nisu, one su samo kraj tog poglavlja, a u tvom životu ima mnogo poglavlja. Prijatelj mi je to jednom rekao i nisam razumjela, ali sada razumijem.’

Šteta što nam takva bazična životna spoznaja uglavnom dođe nakon puno previše neprospavanih noći ili trenutaka očaja, tuge i nesigurnosti.

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime