Jeste li čuli za Ho’oponopono i havajskog psihologa koji je izliječio cijeli odjel psihički bolesnih kriminalaca, a da pritom s njima nije provodio vrijeme u istoj prostoriji?
Ukratko, u zatvorenom odjelu Državne bolnice na Havajima, dr. Len je uz dopuštenje Morrnah Simeone prakticirao njezinu verziju Ho’oponopono postupka u 14 koraka. Tom je tehnikom izliječio 23 psihički bolesna kriminalca, i to do razine da su mogli funkcionirati u zajednici (ili barem u “običnom” zatvoru).
Tehnika opraštanja i rješavanja problema
Pritom je riječ o jednostavnoj tehnici koju svatko može primjenjivati, neovisno o problemu koji mu pokuca na vrata. Ne šalim se, uguglajte ime dr. Ihaleakala Hew Len ili samo Ho’oponono i vidjet ćete koliko ćete dobiti poveznica.
Tu sam priču pročitala prije puno godina, otprilike u vrijeme kada je izdana i knjiga “Nulte granice” (2007) koja je djelomično i zaslužna za popularizaciju i simplifikaciju te drevne havajske tehnike liječenja. Priznajem, bila sam apsolutno skeptična, ali i znatiželjna. A kako mi je posljednjih 20-tak godina zanimljivo proučavati načine na koje se ljudi predstavljaju drugima u raznim situacijama, a posebno načine predstavljanja onih koji imaju veliki utjecaj na druge, nisam mogla propustiti priču o psihologu koji je od psihički bolesnih kriminalaca “napravio” ljude spremne na život u zajednici. Koliko god to zvučalo poput urbane bajke, priča nije nezanimljiva upravo zbog utjecaja na toliko ljudi koji su povjerovali u nju i počeli primjenjivati tu tehniku. Pa sam počela istraživati i to prvo o Ho’oponoponu.
Autentični Ho’oponopono potiče s Havaja, predstavlja tehniku opraštanja i rješavanja problema koja se prakticira unutar obitelji i drugih zajednica.
Proces koji uključuje molitvu, raspravu, ispovijed, pokajanje i oprost
Najranija dokumentacija na engleskom jeziku o praksi pod nazivom Ho’oponopono potječe od Mary Kawene Pukui koja je svoja iskustva i zapažanja iz djetinjstva (rođena je 1895.godine ) zabilježila u knjizi iz 1958. godine (Handy & Pukui; Chai, 2007). Međutim, postoje i ranije reference na tu praksu opraštanja. U arhivi muzeja (Bishop Museum) u Honoluluu postoje zapisi o havajskoj prošlosti nastali temeljem intervjua s kupunama (starješinama) 30-ih godina prošlog stoljeća. Oni su ispričali priče o svojim djedovima i bakama koji su zvali obitelj na ispovijed i pomirenje, a priča o oprostu pojavila se i u novinama na havajskom jeziku Kuokoa 1893. godine (www.nupepa.org). Mary Kawena Pukui opisuje Ho’oponopono kao praksu sastanaka šire obitelji kako bi pokušali “ispraviti” prekinute obiteljske odnose (“ispraviti” je doslovni prijevod havajskog izraza). Većina tih sastanaka uključivao bi “molitvu, raspravu, ispovijed, pokajanje i oprost”.
Morrnah Nalamaku Simeona (1913. – 1992.), havajska kahuna lapa’au (čuvarica tajni), razvila je modernu verziju drevnog tradicionalnog Ho’oponoponosa. “Iskoristila sam stari sustem od prije jednog ili dva stoljeća te modernizirala proces koji je zadržao ’esenciju stare mudrosti’”, rekla je Morrnah o svojoj verziji tehnike, poznatoj kao ‘Identitet sebe kroz Hoʻoponopono’ (SITH).
SITH je metoda usredotočena na “čišćenje” svojih misli i sjećanja, svatko je može raditi samostalno, a temelji se na četiri mantre žao mi je, oprosti mi molim te, hvala ti, volim te. Ova metoda je definicija Hoʻoponopona koja je trenutačno najčešća u krugovima alternativnog iscjeljivanja (bbc.com). Njezinu metodu nastavio je podučavati i dr. Ihaleakala Hew Len, psiholog s početka teksta.
SITH je metoda usredotočena na “čišćenje” svojih misli i sjećanja, svatko je može raditi samostalno, a zasniva se na četiri mantre – žao mi je, oprosti mi molim te, hvala ti, volim te
Izlječenje psihički bolesnih zatvorenika
Relativno nova povezanost te tehnike sa samoopraštanjem te iscjeljivanjem izazova koji su nam na putu uvelike je posljedica upravo utjecaja priče dr. Ihaleakale Hew Len o izlječenju psihički bolesnih kriminalaca.
Psiholog Stanley G. Hew Len ili dr. Ihaleakala Hew Len radio je od 1984. do 1987. godine na zatvorenom odjelu Državne psihijatrijske bolnice na Havajima. Tamo je bio odgovoran za rad s pacijentima koji su bili kriminalci. Priča dalje kaže da je dr. Len, nakon što bi proučio dosje nekog pacijenta, primjenjivao Morrnahinu verziju Ho’oponopono tehnike “Identitet sebe kroz Hoʻoponopono” (SITH). Pojednostavljeno rečeno, princip se sastoji od preuzimanja osobne odgovornosti za sve što nam se događa te rješavanje problema tako da “čistimo” (taj termin oni koriste) svoju podsvijest, ponavljajući u sebi fraze žao mi je, oprosti mi molim te, hvala ti, volim te. Doktor Len bi dakle uzeo neki dosje i “čistio”.
Ako je vjerovati dalje njegovoj priči, ti su pacijenti uskoro počeli sami brinuti o svojim potrebama te su nakon nekog vremena bili izliječeni. Pojednostavljeno rečeno, mnogi ljudi Ho’oponopono danas primjenjuju na sličan način, u sebi ponavljaju navedene fraze (opseg teksta ne dopušta detaljniji opisa današnjih tumačenja o tehnici).
Koliko je popularizirana verzija drevne tehnike autentična, djelotvorna i smislena?
Naočigled živimo u doba određene dekadencije i sustavi u koje smo vjerovali gube svoje pozlate. U takvim se vremenima brojni ljudi okreću raznim tehnikama ne bi li se lakše nosili s izazovima svakodnevice.
Ho’oponopono je postao popularan kao tehnika rješavanja problema zamotana u imidž priče Hewa Lena koji je tako postao brend posrednika. Imena ljudi koji su sami po sebi brend drugima, isprepliću se istovjetnim identitetom njegova proizvoda, u ovom slučaju drevne havajske tehnike i takvom sinergijom osvajaju tržište.
Koliko je ta popularizirana verzija drevne tehnike kao takva autentična, djelotvorna i smislena, mogu prosuditi oni koji je primjenjuju. Možda je nekome jednostavno pomogla jer je njome uspio odmaknuti misli od neke mučne životne situacije. Meni je priča zanimljiva zbog svoje raširenosti, ali i zbog teze prema kojoj naši problemi nemaju težinu koju im pridajemo (barem neki), a ponajmanje su jedini krivci oni u koje po navici upiremo prstom. Bez obzira na to o kome je riječ – o političarima, državi, šefu ili partneru/ici.
Katkad je uistinu samo važno preuzeti odgovornost i preusmjeriti pažnju na rješavanje. Kakvo takvo. A ako nekome pritom pomaže “mantranje” određenih fraza, vjerujem da su nuspojave ipak manje bolne od besciljnog mučenja sebe mislima o problemu.