Nedjelja, 26 rujna, 2021

Mixer jednog imidža: Fellinijevim stopama po današnjem Riminiju 

Upravo je zato muzej u Riminiju oživotvorena pozivnica za korak u maštu, raskoš i bizarnost tog imaginarno realnog Fellinijevog svijeta. Filmska ostvarenja u muzejskom okruženju pozivaju tako i mlade i stare na sanjanje u maniri Fellinijevog otiska u kojem korak od uzvišenog do smiješnog postaje realnost

Jeste li znali da Federico Fellini ima ‘svoj’ pridjev u Oxfordskom rječniku engleskog jezika. ‘Felliniesque’ naime znači ‘fantastičan, bizaran, raskošan, ekstravagantan.’

Tim bi se riječima mogao opisati i muzej koji je u kolovozu ove godine otvoren u Riminiju (zeit.de), Fellini Museum Rimini (fellinimuseum.it), multimedijski projekt zbog kojeg će mnogi filmofili i znatiželjnici posjetiti Fellinijev rodni grad, Rimini. 

Zahvaljujući Felliniju, osjećamo Italiju

Rijetko koji redatelj je ostavio toliko traga iza sebe kao Fellini. Da je živ, prošle bi godine navršio 100 godina. Za sebe je rekao da može snimati samo u Italiji. Italija mu daje osjećaj sigurnosti, a on je Italiji dao filmski pečat koji će rijetko tko nadmašiti. Četiri Oskara za strani film, primjerice. Zahvaljujući Felliniju, osjećamo Italiju.
“Ako nešto znamo prenijeti na određenom jeziku, svaka priča može biti posebna”, rekao je Fellini u dokumentarcu ‘Fellini: I’m a Born Liar’ 1993. godine. Možda je katkad previše ‘lagao’ ili nije osjećao razliku između fantazije ili zbilje, no njegovi filmovi svjedoče autentičnom rukopisu prepunom živopisnih simbola po kojima pamtimo Fellinija i osjećamo Italiju. 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Fellini Museum (@fellinimuseum)

Muzej koji multimedijalnim jezikom prepričava bizarne i fantastične detalje iz Fellinijevog (stvarnog i filmskog) života privući će filmofile, ali i slučajne prolaznike, mlade i stare. Kreirajući projekt nisu htjeli posjetitelje promatrače, nego posjetitelje koji sudjeluju u ‘predstavi’ razgledavanja muzejske zbirke. Marco Bertozzi (profesor na sveučilištu Università Iuav di Venezia i autor knjige ‘L’Italia di Fellini’) te povjesničarka Annu Villari autori su tog izložbenog koncepta unutar kojeg mi sami (donekle) oblikujemo proizvod/uslugu koju konzumiramo. Sukladno principu ‘angažmana’ koji danas privlači konzumente raznih društvenih mreža.

Koncept muzeja je magičan, raskošan i bizaran

Koncept muzeja je magičan, raskošan i bizaran. Magičan, jer se, primjerice, stranice iz takozvane ‘Knjige snova’, koju je Fellini gotovo punih 30 godina držao uz sebe i u koju je upisivao svoje snove, Fellinijevi crteži i razmišljanja, pojavljuju na zidu kad posjetitelji puhnu u pero. Raskošan jer možete vidjeti neobične kostime s liturgijske revije iz filma Roma (1972.), a bizaran jer se možete nasloniti na fotelju aka plišanu ogromnu lutku napravljenu prema liku glumice Anite Ekberg i udobno naslonjeni gledati isječke iz filma “A Dolce Vita” (1960.). Prije no što se pojave scene iz filma gledatelji trebaju doduše dodirnuti “Anitu”. Potom mogu čuti njezin glas kako stojeći u valovitoj vodi Fontane di Trevi govori “Marcello, uđi!” (Marcello Mastroianni, op.a.). I to su samo neki primjeri. 

Muzej se rasprostire u prostorijama dvije zgrade te na trgu koji se nalazi između tih zgrada u Rimi. Jedna od prvih prostorija u dvorcu Sismondo posvećena je Fellinijevoj supruzi, Giulietti Masini, koja je glumila u filmovima “Ulica” (1956.) i “Cabirijine noći” (1957.), filmovima koji su osvojili Oscara za najbolji film na stranom jeziku. Fellini je osvojio još dva Oscara u toj kategoriji, za “Osam i pol” (1963.) i “Amarcord” (1974). Prilikom dodjele počasnog Oskara 1993. godine zahvalio se samo supruzi, sedam mjeseci prije nego što je umro. U dvorcu Sismondo mogu se vidjeti brojne fotografije, isječci iz filmova, sve u svemu, treba vam cca šest sati da obiđete svih 16 prostorija. Sljedeća lokacija je palača iz 18. stoljeća. U prizemlju se nalazi kino Fulgor, kino Fellinijeve mladosti. Kino koje je ovjekovječeno u Amarcordu. U dokumentarcu “Fellini: I’m a Born Liar” Fellini je rekao da je Rimini iz Amarcorda zapravo Rimini njegova sjećanja. 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Fellini Museum (@fellinimuseum)

Trg Piazza Malatesta autori koncepta su pretvorili u evokaciju zadnje scene iz filma 8 1/2 (prsten glumaca oko ruža) sa stolicama za djecu u sredini. Na trgu je i kip nosoroga u prirodnoj veličini iz “And the Ship Sails On” (1983.) te ogromna fontana koja raspršuje maglu svakih pola sata kako bi dočarala maglu u Riminiju u nekim Fellinijevim filmovima (nytimes.com). 

Sve nijanse Fellinijevog (filmskog) života

Koliko muzej može uistinu predočiti sve nijanse Fellinijeva (filmskog) života, svatko od posjetitelja mora procijeniti za sebe.
Meni bi, primjerice, bilo zanimljivo vidjeti koliko im je uspjelo prenijeti njegovu političko-kritičku oštricu kojom je prikazao talijansko društvo, bez da se direktno bavio politikom. Fellini, naime, nije bio aktivno zainteresiran za politiku, ali je u svojim filmovima gotovo proročanski prikazivao ključne promjene u talijanskom društvu. Fašizam tridesetih godina 20. stoljeća u Amarcordu, bol iz rata koji se snažno osjećao u Italiji pedesetih godina prošlog stoljeća u La Stradi, egzistencijalnu prazninu šezdesetih u La dolce viti u kojem je nemilosrdno prikazivao i bičevao moralnu dekadenciju te netrpeljivost buržoaske rimske više klase (prosvjedi Katoličke crkve su pojačali interes za film), a nakon filma  Ginger e Fredu (1986.) gledatelji nisu mogli ne razmišljati o potencijalima vladavine medijskog mogula Silvija Berlusconija.

Federico Fellini svojim je filmovima poticao na promišljanje, miješao granicu između realnog i surealnog, evocirajući pritom u gledateljima paletu emocija, od onih najjadnijih do najuzvišenijih (barem takav učinak ima većina njegovih filmova na mene). Takav trag može ostaviti samo neponovljiv čarobnjak filmskog narativa, stoga ne čudi što ga u Italiji zovu “Il Maestro”, majstorom.
Doista, Fellini je bez sumnje bio umjetnik koji je svojim filmskim perom kreirao vrhunska djela, prikazujući na izdvojenom komadiću svijeta (često upravo na primjeru svog Riminija) sve ono što nam svima (ni)je strano. Upravo je zato muzej u Riminiju oživotvorena pozivnica za korak u maštu, raskoš i bizarnost tog imaginarno realnog Fellinijevog svijeta. Filmska ostvarenja u muzejskom okruženju pozivaju tako i mlade i stare na sanjanje u maniri Fellinijevog otiska u kojem korak od uzvišenog do smiješnog postaje realnost. Jednom je Fellini izjavio ‘vizionar je jedini pravi realist’. Taj je citat završio na brojnim plakatima i mimovima, a i meni ga svako toliko ponovi prijateljica Stana, pokušavajući njime opisati važnost neke poslovne odluke (koju baš i ne prihvaćamo u tom trenutku).
U konačnici, Fellini je uistinu bio nerealno realan vizionar koji je ostavio dubok trag u svom, ali i našem vremenu. 

________________________________________________________________________

Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.

Pročitajte još...

Iva i Branko Krčmar: Dvaput su obišli svijet, a ni korona ih nije spriječila da putuju

Njima putovanja nisu tek hobi ili samo odmor, putovanja su njihov stil života ali i posao.. Na putu su kad god im to okolnosti dopuštaju, makar samo preko vikenda. A na putovanju su se i vjenčali, u avanturističkom stilu, na Havajima...

Inspiracije za dom: 10 dizajnerskih kupaonica sa samostojećim kadama

Donosimo vam deset kupaonica iz snova sa samostojećim kadama idealnim za luksuzno kupanje, uključujući kade od tikovine, gline, betona i porculana...

Čarobni biseri: 7 skrivenih mjesta u Europi koja oduzimaju dah od ljepote

Neka od poznatih turističkih središta često su precijenjena i pretrpana, pa se njihov pravi duh i ljepota pomalo gube. Stoga smo uzbuđeni zbog otkrivanja novih odredišta, koja su manje poznata na Starom kontinentu ali definitivno očaravaju jedinstvenošću

Sigurno ćete se zaljubiti: 10 najljepših malih gradova u Europi

Sve više turista odlučuje se za posjet manjim gradovima, neotkrivenim biserima pojedinih zemalja jer pružaju intimnije, opuštenije i jedinstvenije iskustvo te vrijeme za istraživanje mjesta u miru

Povezano

Mixer jednog imidža: Olaf Scholz – novo lice Njemačke u starom kaputu?

U Njemačkoj je Scholz trenutno nešto kao zvijezda aka influencer (nema tko ne priča o njemu), objektivan, miran i pragmatičan političar kojem se smiješi Merkeličina fotelja

Mixer jednog imidža: Jen Psaki, teksaški pobačaj, nagrada od 10.000 za cinkanje i haktivizam

Novim teksaškim zakonom snaga provedbe stavlja se u ruke građana. Kako? Tako da prokazuju i tuže bilo koga tko na neki način pomaže pri obavljanju pobačaja, jer time krše zakon. Ako se pokaže da su prokazali pravog krivca, dobit će i nagradu i to 10.000 USD po ilegalnom pobačaju

Mixer jednog imidža: Waris Dirie i beskrajna brutalnost patnje 

U Africi je naučila što znači živjeti sa strašnom patnjom, ali na pasivan i bespomoćan način. S pet godina nije mogla "ustati" protiv obrezivanja, no kad joj je otac kao 13-godišnjakinji dogovorio udaju za 60-godišnjeg muškarca, Waris je odlučila pobjeći

Mixer jednog imidža: Dr. Hew Len i drevna havajska tehnika rješavanja problema

Meni je priča zanimljiva zbog svoje raširenosti, ali i zbog teze prema kojoj naši problemi nemaju težinu koju im pridajemo (barem neki), a ponajmanje su jedini krivci oni u koje po navici upiremo prstom. Bez obzira na to o kome je riječ - o političarima, državi, šefu ili partneru/ici

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime