Sigurna sam da će na prve taktove “Tourner Dans Le Vide” mnogi mladi ljudi prvo i jedino pomisliti na Andrewa Tatea. “Biznismen“ Andrew Tate na tržištu pažnje prodaje mizoginiju, toksičnu muškost i imidž alfa muškarca. Trenutno ne smije napustiti Rumunjsku, nakon što je 93 dana proveo u zatvoru te pet mjeseci u kućnom pritvoru – između ostalog, osuđen je za trgovinu ljudima. S druge strane, Indila (Adila Sedraïa) je francuska je pjevačica, skladateljica i producentica, a međunarodnu slavu je stekla izdavanjem debitantskog albuma “Mini World” 2014. godine. Pjesma “Tourner Dans Le Vide” je upravo s tog albuma, pjeva ju na francuskom. Indila, koja je indijskog, alžirskog, kambodžanskog i egipatskog podrijetla, ranije je surađivala s poznatim francuskim reperima Nessbeal, Rohff, TLF, Soprano i Youssoupha.
Kako je tekla njezina karijera?
Kada je Indila stvarno postala otkriće mnogima, teško je stvarno reći. Osobno vjerujem da se to dogodilo primarno zbog Adrewa Tatea i pjesme s početka ovog teksta, barem ako pitate mlade ljude. Priznajem da sam i ja njezinu pjesmu i njezin rad otkrila – zbog njega. Indila je inače u fokus dijela javnosti (primarno francuske) ušla 2010. godine zbog brojnih suradnji s umjetnicima iz urbane scene.
Prvi preokret u njezinoj karijeri bio je suradnja s Youssouphom (pjesma “Dreamin“ generirala je 16 milijuna pregleda na YouTubeu). Potom je potpisala ugovor s Capitol Records 2013. godine i objavila svoj debitantski album ‘Mini World’ u veljači 2014. godine u Europi. Pjesma “Tourner Dans Le Vide” upravo je s tog albuma (prvijenca, a ako se ne varam, i zadnjeg). I tu u priču ulazi Andrew Tate i uporaba pjesme kao podloge njegovim klipovima – i zapravo pitanje manipulacije imidžem i glasom te je li time ona više dobila ili izgubila.
O čemu je riječ u pjesmi?
“Tourner Dans Le Vide”, što u prijevodu znači “Vrtjeti se u praznini”, govori o osjećaju praznine i dezorijentiranosti u životu. Pjevačica izražava osjećaje izgubljenosti, tuge, traženja smisla u svijetu koji se čini prazan i beznačajan. Tekst pjesme istražuje teme ljubavi, gubitka, i samo-istraživanja. Snažan emocionalni naboj pjesme pojačan je vokalnim izvedbama, koje dodatno naglašavaju osjećaj unutarnje borbe i emocionalnog nemira. Glazbeno, pjesma kombinira elemente francuske pop glazbe s modernim utjecajima – klavirske melodije, strune, i snažne ritmove što stvara melodramatičnu i emotivnu atmosferu, prikladnu tekstu.
I gdje je sada tu Andrew Tate? Mizoginist i prodavač toksične muškosti, a da ne kažem biznismen o čijem poslovnom portfelju sada ne bih detaljnije pisala. Prvi oksimoron ove spajanja Indline pjesme (pa tako i implicitno njezina imidža) i imidža Andrewa Tatea koji ju koristi kao svoj pozadinski glas je nekompatibilnost priče pjesme i njegova imidža. Pjesma “Tourner Dans Le Vide”, ali i sama Indila u ostalim pjesmama istražuje osjećaje izgubljenosti, tuge i traženja smisla u praznom svijetu.
Pjevačica izražava duboke emocionalne sukobe, što ukazuje na ranjivost, introspekciju i složenost ljudskih osjećaja, ljudsku potrebu za pronalaženjem smisla i mjesta u svijetu, kao i bol koja proizlazi iz emocionalne izolacije i gubitka. S druge strane, Andrew Tate je javna ličnost čiji je imidž često opisan kao zasnovan na mizoginiji i toksičnoj muškosti. Ovakav imidž promiče ideje muškarca koji prezire slabost i ranjivost, što je u direktnom kontrastu s osjećajima o kojima pjeva Indila.
Otkud onda Tate i Indila u (ne)željenoj kolaboraciji?
Prvo, moguće je da je Andrewa Tatea privukla dramatična i emotivna kvaliteta pjesme, koristeći je kako bi stvorio snažnu i prepoznatljivu atmosferu u svojim javnim nastupima. Briga njega za detalje, odnosno tekst pjesme. Drugo, možda je to i element ironije ili kontrasta u pozadini Tateova izbora. Ne znam, no i dalje razmišljam o pitanju je li ona time dobila ili izgubila.
Indilina pjesma je dobila neočekivanu izloženost, a time i vidljivost. Tateova popularnost i doseg na društvenim mrežama lansirale su ju u umove mnogih koji tu pjesmu inače vjerojatno ne bi čuli. No činjenica je da je ta vidljivost i njezin most ka imidžu Andrewa Tatea. Što iz perspektive njezina lika i djela, teško da ikome može biti ugodno. U konačnici, je li trebala reagirati, nešto reći, napisati – bilo što. Ako i je, o tome nisam pronašla nikakav pisani trag. Navodno ne koristi društvene mreže, a možda se i pravi da ju nije briga, ili što bi narod rekao – ne mari za tuđe interpretacije.
Sudbina umjetničkih djela u digitalnom svijetu
U konačnici, situacija s Indilinom pjesmom otvara zanimljivu raspravu o sudbini umjetničkih djela u digitalnom svijetu gdje se granice između izvorne priče i novog konteksta zamagljuju. Dok je fenomen preuzimanja umjetnosti i njenog povezivanja s novim imidžima prisutan oduvijek, u slučaju Indile svjedočimo nečemu što transcendira obično dodavanje tona nekom drugom sadržaju.
Njena pjesma, prvotno dubok emotivan izraz, postala je prepoznatljiv ton lika čiji je primarni fokus zarada (blago rečeno). Ironija ovog preokreta je stoga važna. Umjetničko djelo koje je bilo stvoreno kako bi evociralo emocije i emocionalne veze postalo je tako alat za sasvim druge svrhe. Njezina pjesma, nekad manifest potrage za emocijama, sada odjekuje u tonu koji je daleko od njezine izvorne priče. Taj kontrast između umjetnikove vizije i konteksta uporabe svjedoči i o neizbježnoj dinamici koja prati umjetnička djela u digitalnom prostoru – kada umjetnici jednom objave svoja djela, gube kontrolu nad njima, a razni ih akteri mogu interpretirati i koristiti.
Što Indila misli o ovoj transformaciji svoje pjesme, i dalje je misterij. Možda će njen odgovor, ako ga ikada podijeli, biti zanimljiv. Do tada, pjesma ostaje primjer kako umjetnost, jednom puštena u svijet, može voditi svoj vlastiti, nepredvidljivi život, odražavajući beskrajne nijanse ljudskog iskustva i interpretacije.
Naslovna foot: YouTube screenshot