“Diktatori se ponašaju kao zatvorski čuvari. Oni dobrotu tretiraju kao slabost” – tim je riječima Nadežda Tolokonjikova, jedna od članica ruske ruske anarhističke punk rock grupe Pussy Riot, opisala Vladimira Putina u intervjuu za The Guardian.
Pussy Riot je, inače, ona grupa koja je zbog performansa uz anti-Putinovu punk molitivu Majko božja, odvedi Putina usred moskovske Katedrale Krista Spasitelja i to još davne 2012. dobila svjetsku vidljivost. Pussy Riot su svoje mjesto u popularnoj kulturi gradili na liku Putina kao diktatora u vrijeme dok je on velikom dijelu svijeta bio OK. Tri članice benda su zbog tog performansa provele dvije godine u brutalnom ruskom zatvoru, Amnesty International ih je nazvao zatvorenicama koje su to postale jer imaju savjest.
Što danas znači imati savjest?
Mene su uvijek fascinirali hrabri ljudi koji su spremni napraviti nešto što neki diktator prezire. A čini se da diktatori najviše preziru savjesne (protivne njegovom režimu) koji su pritom i dovoljno hrabri (ili ludi) da se ne libe o tome glasno govoriti. No, što danas znači imati savjest i koliko je teško usprotiviti se nekome autokratskog uma? Ako pitate Pussy Riot, za njih je to bila jedina opcija, a potom i stup karijere. U Rusiji je zatvor/kućni pritom jedna od cijena koje izgleda plaćate kada na taj način javno kritizirate Putina i njegov mindset vladanja.
Zatvor/pritvor ispada tako početak u bildanju karijere, pod uvjetom naravno da taj zatvor preživite zdravi i zdrave glave. Pod bildanjem karijere mislim na nastupe, intervjue i ostale prilike diljem države i svijeta. U slučaju Pussy Riota, Nadežda Tolokonjikova i Maria Aljohina su nakon izlaska iz zatvora nastupale tijekom Zimskih olimpijskih igara u Sočiju, potom na raznim međunarodnim festivalima i konferencijama u SAD-u, Kanadi, Europi, u Australiji i Singapuru.
Maria Aljohina je i debitirala kao glavna glumica u predstavi Burning Doors (2106.). Predstava je o trojici umjetnika koji su postali politčki zatvorenici u Rusiji. Potom je i zajedno s producentom Aleksandrom Čeparuhinom osmislila je show predstavu Riot Days Show, prema istoimenoj knjizi Aljohine. Ta show-predstava uprizoruje sjećanja na performans na Crvenom trgu, (onaj show u katedrali zbog kojeg su uhićene), uhićenje, zatvor, a sada i ruskom agresijom na Ukrajinu.
Od zatvora preko pritvora do egzila
Pussy Riot gradi dakle svoju karijeru, a onda i život na Putinovom mraku. Svaki diktator (mali ili veliki) mrzi slobodu misli i slobodu djelovanja. Najodvratniju stvar koju mu možete napraviti jest da pred njim zadržite integritet (svoj način razmišljanja) i da nastavite po svome – pričati o tome kada, kako i kome želite. Diktatori (ali i mikro autokrati) se toga navodno najviše boje. A Pussy Riot-ice baš to rade, a cijena koju plaćaju za svoju slobodu govora varira u rangu: od zatvora preko pritvora do egzila.
View this post on Instagram
Pa su tako prošle godine zbog posta o potpori Putinovom omraženom oporbenom suparniku Alekseju Navaljnom, Lyusya Shtein i Maria Aljohina (obje članice grupe, ali i partnerice) bile u kućnom pritvoru gotovo godinu dana. Onako filmski, s električnom narukvicom oko gležnja i policijskom patrolom oko zgrade i to sve dok nisu pobjegle u egzil.
Egzil kao sudbina
Prema The Guardianu, odluka o napuštanju Rusije pala je nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. Prvo je iz Rusije pobjegla Lyusya Shtein, i to krajem ožujka 2022. O toj avanturi nije smjela pričati u medijima sve dok i Aljohina ne stigne sretno do egzila. Shtein je u intervjuu za Guardian rekla kako je pobjegla iz zgrade u Moskvi tako što se je prvo prerušila u dostavljača hrane, a potom je nekim svojim vezama uspjela automobilom preći granicu s Litvom. “Dugo sam nastojala promijeniti stvari unutar zemlje, ali rat je to jednostavno onemogućio”, rekla je o trenutku kada je odlučila prihvatiti egzil kao sudbinu. Početkom svibnja je i Maria Aljohina na gotovo identičan način uspjela pobjeći, pa su o tom podvigu počele pričati medijima.
View this post on Instagram
Rusija postaje metafora i metonimija za zatvor
U razgovoru s Đinom Kolegom (Jutarnji list) Aljohina je opisala svoj bijeg iz Moskve, gotovo identičan bijegu njezine partnerice Lyusye. Onako filmski, i ona je prvo iz protesta presjekla elektroničku narukvicu, potom je i ona prerušena u dostavljača pobjegla iz stana, a na kraju i iz države, i to sve bez putovnice (putovnica je kod nadležne policije). Zanimljiva je priča i o trećoj članici Pussy Riota, Nadeždi Tolokonjikovoj koja je (vjerojatno također) u egzilu uslijed Putinova napada na Ukrajinu suorganizirala prikupljanje sredstava za žrtve Putinovog rata putem prodaje NFT digitalne slike s ukrajinskom zastavom. Pozvali su ljude diljem na kupnju, prikupivši tako 7,1 milijuna dolara u pet dana za potporu ukrajinskoj vojsci.
Rusija polako, ali sigurno postaje metafora i metonimija za zatvor. Okruženje iz kojeg oni koji ne misle poput režima pokušavaju pobjeći – pod uvjetom da imaju novca i logistiku za to. U okrilju diktatora, sloboda je neprocjenjiva roba. A ponovno, baš zbog tog diktatora, taj bijeg u slobodu postaje poželjna medijska roba. Nekima i oruđe za kreiranje imidža – jer svaka im čast, treba se moći i znati suprotstaviti tamo gdje svi šute pognute glave. Zajedno s drugim aktivistima, Pussy Riot djeluju, imaju drčnosti dati svoj glas nemoćnima.
View this post on Instagram
Nastupaju diljem Europe kako bi prikupili sredstva za ukrajinske izbjeglice. Ovako ili onako, ostavit će svoj trag. Ako ništa, onda barem kroz priču o neposlušnim djevojkama koje su isprovocirale velikog diktatora, preživjele brutalan zatvor i kasnije kućni pritvor, pa potom pobjegle u inozemstvo i zaradile novac na tome. Time možda potaknu i nekog drugog na karakter i neposlušnost u ime slobode i prava na stav. Uzgred budi rečeno, naša publika ih može vidjeti baš na Dan državnosti (30. svibnja) u okviru ovogodišnjeg Ljeta u MSU.
Naslovna fotografija: @wearepussyriot