Četiri brončana lava koja okružuju Nelsonov stup na londonskom Trafalgar Squareu prilično su pasivni prikazi okamenjenih bića. Sjede na sve četiri, tupog pogleda prema naprijed, donekle više nalik sfingama nego lavovima.
Legenda kaže da je kipar planirao skulpture aktivnih lavova, koji riču stojeći na stražnjim nogama. No, ta je ideja 1867. godine bila previše šokantna kraljici Viktoriji. I onda je jedna umjetnica oživjela taj prizor. Zahvaljujući odvažnosti i kreativnosti dizajnerice, umjetnice i scenografkinje Es Devlin, ta četiri pasivna i pomalo otupljena lava dobili su tijekom londonskog Festivala dizajna 2018. godine novog crvenog kolegu koji jede riječi i riče poeziju. Devlin je rekla kako ju je upravo priča o tadašnjoj želji Edwina Landseera da prikaže lavove agresivnijima nadahnula u stvaranju ideje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kolektivni poetski glas
U intervjuu za Google Arts & Culture Devlin je tada izjavila: “Kroz glavu mi je prošlo pitanje – što ako bismo lavu mogli pružiti kolektivni poetski glas okupljen iz više izvora koji su izvučeni iz mnoštva.” Rezultat je bio koncept “Please Feed The lions“. Prolaznici su mu mogli prići te pomoću tableta ukucati neku riječ po svom izboru koju bi potom lav “pojeo”. Nakon hranjenja, lav je rikao na gomilu, a zaslon u njegovim ustima je prikazivao odlomak poezije generirane umjetnom inteligencijom. Noću je pjesma preslikana preko lava na sam Nelsonov stup, svjetionik projiciranog teksta pozivao je tako druge da se pridruže i dodaju svoj glas.
Ovo je samo jedan od primjera s popisa nevjerojatnih kreacija i kreativnosti Es Devlin, britanske vizionarke koja je poznata po stvaranju performativnih skulptura i okoliša koji stapaju glazbu, jezik i svjetlost u jedno. Možda u sivilu naše svakodnevice zagađene uvijek istim pričama, inspiraciju tražim u ljudima koji se usude izaći izvan okvira. “Tijekom posljednja dva desetljeća rada, jedna od stvari koju sam otkrila je da stvari često napravljene kako bi popunile praznine. Moj iskonski drive je popunjavanje tih rupa umjetnošću“, rekla je za sebe Devlin u Netflixovu dokumentarcu Abstract.
Uron poznatog u nepoznato i novo
Es Devnil je danas poznata dizajnerica, scenografkinja, umjetnica nevjerojatne kreativnosti, koja stvara principom urona poznatog u nepoznato i novo. Nevjerojatan talent, ali i hrabrost i umješnost u komuniciranju svojih ideja, vinula ju je daleko izvan poznatih okvira prosječnosti.
Njezini visokotehnološki dizajni transformirali su pozornice baleta, opera i Shakespeareovih predstava od 1995. godine. Nakon kazališta, počela je dizajnirati scenografije za glazbene predstave. Prekretnica je, priznaje, bila kada je Kanye West vidio slike scenografije koju je stvorila s braćom Chapman za britanski post-punk bend Wire 2003. godine. Kanye West vidio je fotografije članova benda koji su svirali u četiri prozirne kocke i potom tražio od Devlin da redizajnira turneju “Touch the Sky” 2005., samo 10 dana prije prvog nastupa. West i Devlin od tada su surađivali na više ambicioznih turneja, a ona je nakon toga dizajnirala pozornice za Beyoncé, Adele, Lady Gaga, U2 i The Weeknd.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Na popisu njezinih radova stoje i djela poput Palače sjećanja (Pitzhanger Manor, London 2019.), U ovom opsežnom djelu posjetitelji su uronjeni u golem kronološki krajolik koji preslikava ključne promjene u ljudskoj perspektivi tijekom 75 tisućljeća. Ili primjerice skulptura golemih ruku (25 m) koje izranjaju iz Bodenskog jezera bacajući neko igraćih karata u zrak – najava Bizetove Carmen ili instalacija ROOM 2022 u Miamiju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ljudi se uglavnom pitaju – kako nekome sinu takve ideje? Što znači biti kreativan i kako je moguće stvoriti nešto što može potaknuti ljude na drugačiju perspektivu promatranja svijeta. Es Devlin kaže kad ju drugi pitaju kako joj sinu te ideje – “Većina ideja mi sine odmah nakon buđenja” (the Observer, 2019). Kad je pitaju kako je sve počelo, Es ispriča priču iz svog djetinjstva. “Primjerice, kad sam imala šest godina, postojao je model mog rodnog grada Ryea i često smo ga išli gledati. Ovaj je model bio replika cijelog grada, svaka je kuća građena u mjerilu i na vrlo nisko frekventan način osvjetljavala bi svaki dio, a glas bi prenosio folklor grada. Tada mi se nešto zakuhalo u glavi, dobro sam zapamtila taj princip pripovijedanja, omjera i arhitekture. Kasnije, kad sam počela raditi, taj princip sam već imala u glavi.” (Abstract, Netflix).
Nisam neka poznavateljica rada uspješnih dizajnera ili scenografa, no Es Devlin me je poput magneta privukla u vrijeme istraživanja kako sve ljudi komuniciraju svoje ideje. Kako nekima uspije stvoriti nešto novo i potpuno drugačije, a pritom uspiju dobiti pažnju i potporu publike.
Pogoditi kreacijom prave centre u mozgu
Es Devlin je umjetnica koja pomiče granice. U pozadini estetske privlačnosti, njezina autentičnost je kreativnost koja nadilazi kategorizaciju, omogućujući joj da istražuje svoje ideje na nepredvidive načine.” Kaže da ju je u kazalištu vodio jedan princip – pogoditi kreacijom prave centre u mozgu. “Nakon toga, čak i složene ideje, čak i arhaičan jezik ima smisla za publiku. Dobijete atmosferu u kojoj se ljudi opuste jer imaju osjećaj poznatosti pa onda s lakoćom prate priču.” (ssense.com). Tim se principom vodila i dalje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Spoj riznice naših sjećanja i princip “očaranost čovjeka novim” ključni su za njezin rad. “Kad god naučimo nešto novo, naš mozak dobije ovu malu dopaminsku špricu nagrade i osjećaja”, objašnjava ona. I to je princip koji ju vodi u njezinom radu. Koristeći natruhe sjećanja, ona publici daje uron u nova iskustva. Pokrene potragu, otpuštajući pritom okove poznatog, riskirajući u određenom trenutku kaos.
U konačnici, svatko od nas ima brojne ideje koje se boji iznijeti u javnost zbog straha od neuspjeha. U svakom poslu postoji određeni rizik, tako je i u iznošenju same ideje drugim ljudima. Na svima nama je da uhvatimo veliku dozu hrabrosti i samopouzdanja i iznesemo tu ideju u javnost, a ne da ostane samo u našim snovima i mislima bez konačne realizacije i mogućeg velikog uspjeha. No, negdje treba početi. Možda baš inspirirani njezinim riječima “Moja platna su u početku uvijek bez svjetla. Nekako prvo moraš krenuti od mraka, kako bi pronašao svjetlo.” (Netflix)