Jeste li znali da je Marija Terezija (1717. – 1780.) ustrojila policiju za ćudoređe čiji je zadatak bio uhititi osobe pod sumnjom za nemoralno ponašanje? Ili da je 1753. godine dekretom zabranila kratke suknje i duboke izreze na korzetima?
Možda je čudno usred ljeta odabrati Mariju Tereziju kao temu kolumne. No, usred izložbe o pandemiji (temi našoj svagdašnjoj) u Benediktinskom samostanu St. Paul u Koruškoj, naišla sam na zanimljivost o Mariji Tereziji i cijepljenju.
Uvela cijepljenje zbog velikih boginja
Najveći neprijatelj Habsburgovaca tada bile su velike boginje. Podlegao im je car Josip I., kao i neka od djece Marije Terezije. Od ove podmukle bolesti razboljela se i sama Marija 1767. godine, ali je preživjela.
Nakon toga, zatražila je cijepljenje koje se u početku smatralo opasnim. No, vrijeme je pokazalo da je to bilo jedino ispravno. Njezina su djeca uspješno cijepljena te su u konačnici ostavili otisak na našoj prošlosti. Pa se vi nemojte cijepiti, uz svu tehnologiju koju imamo danas. Potom mi se u rukama našla knjiga Elisabeth Badinter (2018) “Maria Theresia – die Macht der Frau” (Marija Terezija – Moć žene) i umjesto da sam na plaži čitala lako štivo, vrijeme mi je na Jadranu proteklo u proučavanju Marije Terezije.
Što sam više proučavala njezin život i način vladanja, sve me je više fascinirala vještina i način upravljanja masama (ali i bližnjima), i to u vrijeme kada bi se svi, ali apsolutno svi, složili s izjavom jednog bivšeg saborskog zastupnika: “Žena nije stvorena za mudraca, nego za madraca (2001)”. U takvom je dobu Marija Terezija bila vladarica golemog carstva. Jedna, ali vrijedna.
Na tron je zasjela sa 23 godine
Karlo VI. je prije rođenja Marije Terezije donio “Pragmatičnu sankciju” koja je omogućila ženskim potomcima nasljeđivanje krune. Zahvaljujući tom dekretu Marija Terezija je 1740. godine imala priliku naslijediti prijestolje. Iako je ona bila izgledna nasljednica, otac se cijelog života ipak i dalje nadao muškom potomku, pa je propustio opremiti Mariju Tereziju znanjem o državničkim poslovima.
Na tron je zasjela sa 23 godine, sasvim sigurno potpuno nespremna postati vladarica najvećeg, ali i najkrhkijeg europskog carstva. Karlo VI. ostavio je, naime, monarhiju u nezavidnom stanju, od gotovo prazne blagajne do oslabljene vojske. Pritom je žena nasljednica toj činjenici dodala još jednu notu bezvrijednosti.
Nekoliko godina prije krunidbe, s navršenih 19. godina, udala se za Franju Stjepana Lotarinškog. Kako piše Badinter (2018.), u njega je uistinu bila zaljubljena (navodno ga je upoznala već kao šestogodišnjakinja). No, udajom Marija Terezija nije dobila supruga čija bi joj snaga olakšala vladarsku poziciju. Upravo suprotno, čak je i prije krunidbe bilo jasno da njezin suprug nije omiljen među drugima na moći, a kasnije je i sama spoznala kako nema političkog talenta niti jasnu viziju budućnosti Monarhije.
No, unatoč tome, tijekom vladavine je ostala podrška njegovoj slici vlastite sposobnosti. Franju Stjepana su mnogi opisivali kao muškarca s golemim (njemu nedostižnim) ambicijama koji je zbog toga često donosio politički promašene odluke i kao – ženskaroša (rekli bismo danas). Najpoznatija ljubavnica mu je bila princeza od Auersperga, Marija Wilhelmina. Pričalo se, doduše, da je i ona imala ljubavnike, no Bandter (2018.) tvrdi da za to nema dokaza.
Arhetip velike majke koji je preslikala na vladavinu narodom
Četrdesetogodišnje razdoblje vladavine jedne od najvećih vladarica svih vremena obilježilo je toliko tema da bih o njima mogla pisati danima – od strateških odluka u ratovima i rasprava o reformama koje je provodila, do načina kako je stvarala povijest. No, u kolumnu stane samo nekoliko crtica, nalik koricama knjiga koje onda ili privuku ili ne privuku nečiju pažnju pa krene istraživati više. Ovih nekoliko crtica posvetit ću arhetipu velike majke koji je preslikala na vladavinu narodom, pišući o tom arhetipu hladnoćom koja i priliči opisu vladavine kralja.
Mariji Tereziji je kao ženi bilo suđeno da vlada kao kralj (titula kraljice tada je značila samo supruga kralja). Kao prva žena na prijestolju, trebala je razviti vlastite strategije kako bi stvorila imidž vladarice te dobila privolu javnosti. Povijest je pokazala da je ljudima najlakše upravljati ako im daš ono što im je najpotrebnije, bila to važnost ili primjerice potvrda njihovih uvjerenja, poput onog o majčinstvu kao jedinoj vrijednosti žene.
U doba Marije Terezije jedina “ispravna” uloga žene je, naime, bila ona majke. Uspješna i snažna žena bila je ona koja je preživjela porod i čije je dijete poživjelo. Kontinuiranim trudnoćama i porodima (u konačnici je rodila šesnaestero djece), Marija Terezija je mudro iskoristila majčinstvo kao oruđe kojim je poticala emocije, uslijed kojih je vjerojatno bilo lakše dobiti potporu.
Svoju slabu kartu (žena) Marija Terezija je iskoristila kao svoj najjači adut
No, to je trebalo komunicirati masama. Instagram njihova doba bili su portreti. Iako je Karlo VI. njezinim portretima pripremao Europu na moguću nasljednicu već od njezina rođenja, ključnu ulogu i potencijal kreiranja imidža imali su portreti koji su nastali nakon što je stupila na tron.
Marija Terezija je tako prikazana ili sa sinom i nasljednikom Josipom ili s cijelom obitelji. Majčinska uloga na portretima sugerirala je sigurnost nastavka vlasti dinastije (majka prijestolonasljednika), ali i snagu vladara koji je na sebi imao neki od simbola moći, kao što je to bila mađarska kruna, ili austrijski nadvojvodski šešir ili, primjerice, žezla.
Portreti i vizuali su tako imali jasnu poruku – dosljedno i jasno su kreirali stav koji je javnost prihvaćala. Prikaz majčinstva iz vizure arhetipa velike majke prelijevao se u metaforu “majke nacije” koja se onda koristila kao topos u književnosti i na slikama.
U konačnici, Marija Terezija je okolnosti svoga života pobijedila tada dostupnim sredstvima.
Narod je želio uzoritu majku – dobio je majku 16 djece kao zalog vjeri u nastavak postojanja Monarhije. Muškarci su željeli pouzdanog vladara – dobili su vladaricu koja je čvrsto zadržala uzde u svojim rukama 40 godina, jasno dajući do znanja da niti suprug niti sin neće vladati umjesto nje. Svoju slabu kartu (žena) Marija Terezija je tako iskoristila kao svoj najjači adut. I ispisala povijest.