Pažnja je danas najjača valuta. Pažnja za sobom povlači i energiju. Uslijed toga postaje i ‘okidač’ misli i osjećaja, a posljedično i akcija te reakcija. O imidžu neprijatelja koji usidruje sve dublje svoje kandže u zdravlje nacije. Kako fizičko, tako i psihičko. Sjedimo i ‘buljimo’ u obilje mogućih problema s kojima se suočavamo. I ima li povratka na staro ili je vrijeme da slušamo što tko i kako govori? #možeidrugačije. Al’ krenimo redom!
Prvi travanj 2020., najveći skok broja novooboljelih (96) u Hrvatskoj od početka pandemije. Ništa ne radi, ulice gotovo puste, prazne terase kafića i restorana. Sve nešto “čeka” bolje dane, povratak na “staro stanje”, #satback2.0. Neka neobična tišina u centru grada. #mojamalahrvatska i #ostanidoma. Samoizoliranje, fizičko distanciranje, strah od drugih, disciplina par excellance. Prvi april, inače je datum za kojekakve “zezalice”. Tog prvog aprila nikome nije bilo do šale. Smrznuto smo gledali prema Italiji ili #nedajbože krevetima u zagrebačkoj Areni. Kolektivna spasiteljska mantra #znamljudekojiznajuljude gubila je tih dana na snazi, svi smo bili u istom problemu. Ne znamo u kojoj smo fazi utakmice, ne znamo jesmo li na kraju prvog ili drugog poluvremena. Ako treba, igrat ćemo i produžetke, popuštanja ne smije biti‘, kazao je tada ministar Beroš, ključni član Nacionalnog stožera. #mojprijateljvili. Tih dana.
Deseti srpanj 2020., najveći skok broja novooboljelih (116) u Hrvatskoj od početka pandemije. Pet dana nakon parlamentarnih izbora. Sve radi, ulice prepune ljudi, terase kafića odzvanjaju smijehom, ljudi, smijeh i glasna prepirka. Rasprava o #izbori2020 i putovnicama koje (ne)štite od covida uz kavu, pa red šetnje, red shoppinga, centar pun ljudi. #ostanimoodgovorni, fizičko (ne)distanciranje i pokoji “dernek” u izbornoj noći, pet dana prije 116. Jer emocije. “Jasno je da okupljanja uzrokuju povećani broj oboljelih. Zato smo novim mjerama okrenuti tome, ali ne u smislu zabrane, nego uvođenja mjera koje daju rezultate (…)”, rekao je tog dana ministar Beroš. Hm, izgleda da i dalje znamo da ne znamo u kojoj smo fazi utakmice, jesmo li na kraju prvog ili drugog poluvremena. Deseti srpanj, inače je rođendan Nikole Tesle. Dan kada se slavi onaj koji nam je “upalio” svjetlo. Ili pokoju lampicu. A možda i (samo)odgovornost. Ili još uvijek ne.
Sredina listopada 2020. Prešli smo broj 1100. Dnevno novozaraženih. Od medijskih narativa #superherojnacije i #pobijedilismo do #gubitakkontrole i #štoćemosad, glavna je tema opasnost kako za zdravlje, tako i za psihu. Nije li onda upravo sada zamisliti se nad komunikacijom o koroni? Jer, nekontrolabilni izazovi donose sa sobom emocionalno otežalu uporabu jezika. Nerijetko se javnosti tada o njima govori kroz riječi iz područja vremenskih nepogoda, nesavladljivih neprilika, rata. Pa smo 2015. u vrijeme rasta migrantske krize imali nekontrolirani val migranata, plimu migranata, bujicu migranata. Korona se kao mračni neprijatelj uvukla u liku ratne opasnosti. Jer #četirimilijunaepidemiologa. Nitko nije lišen potencijalne opasnosti, pa utoliko i informacija o stanju sa zarazom. I tu dolazimo do trenutka kad komunikacija postaje ili oruđe ili oružje.
Pa prvo o jeziku kao oružju. Jer kad ga osvijestimo, možda gubi snagu nemira. Kao da nije dovoljan strah od budućnosti. I neprijatelj naš svagdašnji. Čekić i ples, pa kalkulirani rizik pa čekanje novih strategija. Neizvjesnost per excellance. Dakle, rat i korona. I klikabilni/šerabilni tekstovi. I naslovi. Proboj korone. Borimo se protiv korone. Epidemija se rasplamsala. Zbrajamo žrtve posljedica borbe. Koronavirus potopio burze. Koronavirus napao (…) Hitnu. Virus se prelijeva geografski. Koronavirus je uništio hrvatske vinograde. Koronavirus napao i Ferrari. Koronavirus je napao francusku reprezentaciju. Korona virus je pokosio (…). Koronavirus je uništio španjolski turizam. Eksplozija virusa. E sad. Tko je pokrenuo taj val ratnog izvještavanja, teško je znati. Nije to HR-trend, tako je svuda. Jezik po principu keep it simple and stupid (aktualan KISS update) privlači pažnju. A pažnja je najjača valuta. Što jednostavnije, što dramatičnije, to klikabilnije i šerabilnije. I ok, tako je kako je, kako svima tako i nama. Bez daljnjeg da strah ne ubrzava svijest o (samo)odgovornosti, no može li taj leksik barem malo i barem katkad biti umjereniji. #mixer.
Može li odgovornije? Može. Može li jezik biti oruđe? Može. Može li taj ratni leksik (barem katkad) zamijeniti na primjer, onaj sportski? Može. Može biti i uglavnom je informativan, edukativan, poticajan. Barem kad govori struka. Jer edukacija potiče na samoodgovornost. A metafore mogu biti i “duševnije”, čak i kada je riječ o “eksploziji broja zaraženih”. Na primjer. Pa onda. eto primjera. “(…) to vam je kao gruda snijega i lava koja kad se počne kotrljati. Kad smo imali 100 zaraženih, bila je određene veličine. Pa 300, sad je to već na 800. I da bi mjere imale efekt, i to zna biti frustrirajuće, dakle, postave se čvršće mjere, ali se efekt ne vidi odmah. Dakle, kad imamo veliku grudu, zabijemo onaj grudobran ispred nje, ona će prve potrgati, tek na trećima će se raspršiti snijeg. Dakle, mi moramo ponovno ovo što se zakovitlalo polako smanjiti i smiriti taj kovitlac. (…) kao što se to nije dogodilo preko noći, tako ni ne možemo preko noći očekivati da ćemo naglo smanjiti (…) naš grudobran, epidemiološki sustav praćenja kontakata je sada ugrožen, pred raspadom (…)”, rekao je prije nekoliko dana jedan naš uvaženi epidemiolog. Dakle, može se.
U konačnici, u kojoj ćemo priči ostati zarobljeni i tko će na kraju zadržati etiketu junaka i hoćemo li kao pojedinci pokazati odgovornost, pokazat će vrijeme. Ali i zrelost društva. I zrno zdravog razuma u slušanju i pričanju. U konačnici, “neka budućnost kaže istinu, procijenite svakoga čovjeka prema njegovom radu i zaslugama. Sadašnjost je njihova, ali budućnost je moja, za koju sam tako naporno radio.” kazao je Nikola Tesla govoreći o svojim izumima i zaslugama. #superheroj.
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.