Ne pitate li se i vi katkad promišljaju li naši političari o utjecaju svojih riječi? Jesu li svjesni da je svaka izjava oruđe ili oružje kojim kreiraju imidž? Onako retorički, ne očekujući odgovor. Iliti#pitamzaprijatelja.
“Pih, ta politika. Notmycupoftea.” čujem kako mi replicirate. “Ionako ne možemo ništa promijeniti“.
Istina. No, izgovorena riječ možda nekoga potakne na bolje. Osobno ne vjerujem u zamjenu osoba, samo u promjenu svijesti. A tu razgovor, ali onaj produktivan, može potaknuti. I promišljanje.
Istina, malo je ljudi koji danas sustavno promišljaju sadržaj riječi političara. Uglavnom se sve svodi na navijanje vs. kritiziranje. #kakogoretakoidolje.
Istina, u naše se društvo duboko uvukla apstinencija. Od politike. Barem načelno. Te i takve. Danas možda više nego ikada. S jedne strane ignore, jer ne mogu ništa promijeniti, s druge – teško da među vama ima itko tko u međuvremenu nije saznao da u bajci/basni o našoj politici gostuju herojski zec, plačljivac, šmrkavac i manira crne udovice i dr. I komentirao. Jer nema života koji je lišen utjecaja politike. #kakogoretakoidolje.
Al’ da ne bude da je samo nama #spektakl na jelovniku ćakule naše svagdašnje, pogledajmo malo onkraj #election2020 i #americandream. Blockbuster 2020. – kraj ili novi početak i Donald J. Trump.
Dakle, whatabout#trump.
Donald J. Trump, četrdeset peti američki predsjednik. Televizijska persona, poduzetnik, osebujna ličnost i predsjednik. Nekoć se predstavljao kao anti-političar, opisujući političare tezom “all talk and no action“. Kao predsjednik, u emisiji 60 Minutes (CBS News) na pitanje Leseley Stahl o tome što je naučio od kad je predsjednik, odgovara da je politika “(…) the most deceptiveviciousworld, itisvicious, itisfulloflies, deceitanddeception, you make a dealwithsomebodyandthatislikemaking a deal withthat table“.
Istina ili iluzija? I je li upravo on u maniri “car je gol” u potencijalnom filmu “Moji biznisi, moj show” samo ukazao na sva bespuća današnje politike kao spektakla. I da onaj tko dobro procijeni publiku i ne odustane ni sekundu od svog stila – na kraju završi kao najprodavaniji proizvod. A za one koji ga bez promišljanja konzumiraju, vrijedi li ona stara “Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.”?
Bez da sudimo o budućnosti, već samo znatiželjno pogledamo što se to nudi na jelovniku ćakule njihove svagdašnje, evo par njegovih strategija (samo njegovih?):
- Optuži druge za ono što sam činiš;
- Uvrijedi osobno protivnika (ni otac ti nije bolji, a ti si ulizica Obami)
- Uzmi jedan primjer i iz njega izvedi općevažeći stav (susret s Emmanuelom Macronom i prilika za replicirati na Macronovu izjavu u stilu – “Evo, to su vam političari, tako oni prazno govore);
- Svaki trenutak iskoristi za demonstraciju svoje moći (fotografiranje Merkel & Trump, handshake–handshake zaziv novinara i molećiv pogled A. Merkel prema njemu, reakcija – #zerovaste gestikulacije i mimike. #ignore).
- Ne preuzimaj odgovornost, nego prstom pokaži u neprijatelja (“Što mene pitate za širenje bolesti, pitajte Kin (…)u“);
- Redefiniraj pojam kako ti paše – računaju se ovacije publike (danas je socijalizam jedno, a sutra – vidjet ćemo (op.a.));
- Kad ne želiš odgovoriti na pitanja novinara, upadaj u riječ, budi agresivan i ako je moguće, optuži novinara da širi fakenews;
- Kad ne želiš odgovoriti na pitanje, optuži novinara da te mrzi (Trump-hater);
- Uvrijedi i ospori ako ti novinarska pitanja ne pašu;
- Kad ne želiš preuzeti odgovornost, ti zamahni svojim mačem i reci ako te, primjerice, pitaju za krizu, da je i u Virovitici danas padala kiša, jer – #whataboutism iliti #niđeveze.
I tako bih mogla do jutra nabrajati. Što primjere, što taktike i podtaktike. I ne, nisam se zbunila, i ne navodim skraćeno popis strategija iz knjige Stefana H. Verstappena “36 drevnih kineskih strategija”: Za primjenu u politici, diplomaciji i špijunaži”. Ne, nego komunikacijske strategije američkog predsjednika. Američkog. #americandream. U konačnici, kao i svaki spektakl – nekom brat, nekom rat. Nema cara bez puka, pa tako ni vođe bez podrške naroda.
I opet se vrtimo u krug. I do promjene svijesti, a ne zamjene osoba. Sve je do nas i do toga što ćemo odabrati. I o čemu ćemo razgovarati. Jer i naš je jezik – oruđe ili oružje. Iako nismo lišeni slušanja nekih a.-j. strategija u hrvatskoj političkoj areni, do nas je hoćemo li razgovorom poticati na bolje. U konačnici, i hoćemo li – kad dođe vrijeme izbora – #ostatidoma.
“Pih, ta politika. Notmycupoftea.” Seriously? Pokažite mi onda makar jedan život koji je u potpunosti lišen dodira politike.
________________________________________________________________________
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.