Tema razgovora bila je finski zahtjev za članstvo u NATO-u. Predsjednik je finskoj premijerki objasnio kako on načelno razumije njihovu situaciju, načelno ju podržava, no zapravo je koristi kao udicu za europsku pažnju u smjeru Bosne i Hercegovine.
Ako niste sigurni odakle sad ovaj tekst, to je ukratko rezime razgovora finske premijerke i našeg predsjednika tijekom njezinog prošlotjednog posjeta Hrvatskoj. No, ne čudi ako ste propustili da je to bila bit razgovora, pa i ključan razlog posjeta. Zato ste vjerojatno vidjeli vijest kako je Predsjednik kasnio dvije minute dok ga je finska premijerka sama čekala na Pantovčaku. Iako je Predsjednik tu priču kasnije demantirao i argumentirao u maniri “ona je kriva”, većina i dalje pamti vijest da je Predsjednik kasnio. Iskreno, što god da je istina oko dočeka premijerke, to je potpuno nevažno za finski, a bome i naš javni interes.
View this post on Instagram
Finci – najsretniji ljudi na svijetu
Šteta je samo što taj posjet nije iskorišten kako bi se više pisalo o Sanni Marin, finskom mentalitetu i primjerice činjenici da su baš Finci prema UN-u najsretniji ljudi na svijetu. I to između ostalog zbog toga što kod njih rečenica “institucije rade svoj posao” nije floskula. Potom, kao u meni omraženoj reklami, “ali to nije sve”: posljednja istraživanja Reuters Instituta i istraživačkog centra Sveučilišta u Oxfordu pokazuje da je u Finskoj povjerenje u medije najveće na svijetu. Najnovije istraživanje Eurobarometar pokazalo je kako većina Finaca smatra da su spremni na suočavanje s povećanjem cijena energenata i povećanjem cijena hrane.
Dakle, kad imate povjerenja u institucije i medije i kad znate da javni interes nije floskula, nego istinska strategija, očito je osjećaj stabilnosti moguć i uslijed nepredvidive krize pred nama. E sada, kako to, kako to, kako to, kako to – rekao bi sada Vojko V. Dok “nas netko sabotira i protiv nas lobira,” u Finskoj se izgleda uspjelo izgraditi povjerenje između vlasti, medija i javnosti.
Kako im je to uspjelo?
Dakle, kako to? Kako im je uspjelo? Možda za početak nekoliko crtica u vezi Sanne Marin, kako je ne bismo samo pamtili po predsjedničkom kašnjenju .
Sanna Marin je postala finska premijerka mjesec dana prije 34. rođendana. Ako se ne varam, i dalje je najmlađa premijerka na svijetu. Fotografija njezina prvog radnog dana obišla je gotovo sve portale. Zašto? Marin vodi koalicijsku Vladu zajedno s još četiri čelnice. Taj prvi dan njih četiri bile su mlađe od 35 godina.
View this post on Instagram
Sanna Marin je došla na premijersku poziciju nakoh Anttia Rinne. Rinne je nakon šest mjeseci vođenja Vlade morao dati ostavku zbog neuspješnog upravljanja štrajkom poštanske službe Posti (ovo je skraćena verzija priče). Koalicijski partneri su bili nezadovoljni. Prije njega je od 2015. do ožujka 2019. premijer bio Juha Petri Sipilä. Juha je, pak, sam dao ostavku jer je shvatio da u Parlamentu neće proći njegova zdravstvena reforma.
Dakle, da skratim: u Finskoj premijeru daju (milom ili “silom”) ostavku zbog nemogućnosti učinkovitog upravljanja javnim institucijama, neprovođenja reformi i slično. Čisto usporedbe radi, zamislite sada da Plenković ili bilo koji stranački čelnik izađe danas pred kamere i kaže da daje ostavku jer ne može provesti neku reformu. Kolika je šansa da bi mu prosječni Hrvat povjerovao? Ili bi već krenula konstrukcija “stvarnih” razloga zašto daje ostavku. Finci, dakle, uistinu vjeruju u osobnu odgovornost za druge u zajednici. Za njih je to istina. Nije samo politička fraza.
No, vratimo se priči o Sanni Marin. U jednom intervjuu za britanski Vogue rekla je nedavno o svom pogledu na bavljenje politikom: “Želim se uvjeriti da svi mogu imati dobar život, bez obzira na njihovo podrijetlo. To je ono što me zanima: problemi ljudi. Nikada nisam ja sama sebi bila u fokusu interesa.” To je ta neka izjava o svijesti i odgovornosti.
Vještina ‘političkog premošćivanja’
Iako, u državi u kojoj od osnutka nikada niti jedna Vlada nije pala zato što nije uspjela provesti reformu, većina ljudi bi sada na takvu izjavu jednog političara rekla – ma prodaje maglu. No, Marin je prvi dio mandata “potrošila” na upravljanje zdravstvenom krizom. Od ruskog napada na Ukrajinu na redu je sigurnosna i ekonomska kriza. Putinov rat je promijenio finsku vanjsku politiku, pa neutralnost odlazi u ropotarnicu prošlosti.
Nakon hladnoratovske “finlandizacije” i politike vojnog odvraćanja i političke neutralnosti, te ekonomske povezanosti i s tadašnjim SSSR-om i članicama NATO-a, sada su Finci izabrali Zapad. Parlament je sa 95 posto zastupničkih glasova odabrao ulazak države u zapadni vojni savez. Dakle, promjena vanjske politike, upravljanje krizama uslijed rata – to su otprilike misija Marin. Ako ne uspije, vjerojatno će poput njezinih prethodnika dati ostavku. I to je to.
View this post on Instagram
Njoj je zapravo svejedno je li ili nije čekala Predsjednika. Na presici je prakticirajući vještinu “političkog premošćivanja” (u prijevodu = odgovaram na dio pitanja koji mi ne može naštetiti) pokušala izbjeći odgovor na pitanje o tome misli li da je naš Predsjednik nepristojan jer ju je pustio da čeka. Kako je novinarka ponovila pitanje, morala je nešto reći, pa se začas snašla:
“Ne želim se fokusirati na tu temu. Dvije minute mog života nisu važne.” Ne razumije Finkinja da je Hrvatima do showa i da nas time uskraćuje za još jednu hit vijest na svim portalima. No šalu na stranu, političari su onakvi kakav je narod. A dok god mi živimo po uvjerenju “kako ćemo, lako ćemo” dok je sunca i mora, finska klima povjerenja ostaje nedostižan san.
Naslovna fotografija: @sannamarin @sosialidemokraatit