Osmog srpanja ljeta gospodnjeg 2023. transrodna osoba izabrana je za Miss Universe Nizozemske. Naočigled se mijenja standard normalnog, odnosno normalno postaje ono što do jučer nije bilo zamislivo. Uspjeh Rikkie Valerie Kollé, prve transrodne Miss Universe Nizozemske jedni slave kao povijesni uspjeh. Prije Rikkie, to je uspjelo Miss Španjolske Angele Ponce 2018. godine. Iz perspektive transrodnih oosba, naočigled je vidljiv rastući globalni pomak prema inkluzivnosti i predstavljanju u izborima ljepote. To ne čudi, uslijed sve većeg broja transrodnih žena u industriji zabave te ljepote.
Vizija Rikkie Valerie Kollé o svijetu u kojem autentičnost ne poznaje prepreke je za jedne inspirativna. Ne znam što o tome misle muškarci koji kleče i mole subotom za muževnost i žensku čednost, no činjenica je da vijest o miss Nizozemske koja je nekoć bila muškarac, iskače sa svim portalima. Znači, sve suprotno poretku svijeta za koji klečavci mole. No, na stranu njihovi stavovi, oni i transrodne osobe su dva dijametralno različita svijeta koja u doba podjele privlače medijsku pažnju publike te rasprave sa začinima ljutnje i ogorčenja. Obje teme zato imaju veliki potencijal top tema u super-izbornoj 2024. No, vratimo se transrodnim osobama.
View this post on Instagram
Tema transrodnosti zanima mase
Transrodnost je danas tema koju razni medijski i popularnokulturni sadržaji kontinuirano redefiniraju kod široke javnosti. Sve ono što nam prije nije bilo uobičajeno, danas sve češće viđamo u neposrednom okruženju, ili pak onom koje nam mediji posreduju. Publika se navikava ili se već navikla. Ne znam kako vi, ali mene upravo zato nije nimalo začudila transrodna miss.
No ta tema nije nova. U ranom 20. stoljeću pojavila se ideja “promjene spola”, koja je izazvala društvene norme i sugerirala da pojedinci imaju sposobnost birati svoj rodni identitet. Tek sredinom 20. stoljeća medicinski napreci omogućili su mogućnost tranzicije među spolovima. Ukratko tema transrodnosti zanima mase, a i potpiruje vatru pitanjem – tko je zapravo taj tko u našim glavama postavlja okvire novog normalnog. Sukladno tome, svatko se danas bori za svoje normalno.
View this post on Instagram
Kako je sve krenulo?
Tijekom međuratnog razdoblja, ideja o rodnoj fluidnosti i mogućnosti odabira vlastitog spola počela je dobivati na snazi. Međutim, tek u 1950-ima medicinski napreci omogućili su mogućnost tranzicije. Michael Dillon prvi je transrodni muškarac za kojeg se zna da je promijenio spol putem hormona i kirurgije. Dillon je 1939. dobio recept za sintetski testosteron, nakon čega je uslijedila rekonstrukcija prsnog koša 1942. Konačno, 14. travnja 1944. Dillon je službeno promijenio ime u Lawrence Michael Dillon. Tijekom tranzicijskog razdoblja, Dillon je kao autor prve medicinsko-pravne rasprave o operacijama promjene spola, postavio temelj za današnju “transseksualnost”.
View this post on Instagram
Uz medicinsko-pravni okvir, novi se svjetovi stvaraju i uz pomoć medijskog narativa. U počecima se stvaranje novih narativa uglavnom isprepliće s medijskim senzacionalizmom, privlačenjem pažnje ljude (a time i medijskih zarada). Jedna od ključnih priča u stvaranju transrodnih narativa je reportaža o outanju o April Ashley, transrodnoj ženi i modelu, koju je 1961. godine objavio Sunday People. Doduše, ta priča o manekenki, plesačici i jednoj od prvih osoba koje su se podvrgnule operaciji promjene spola (1960. godine) nije objavljena njegovom / njezinom voljom, nego ju je tom mediju tada prodao jedan njezin prijatelj. U to vrijeme takav senzacionalizam je snažno zatalasao razne društvene niše, pa je tako Ashley na svojim leđima osjetila brojne nemile posljedice. No današnja 87-godišnjakinja kaže da unatoč svemu, nikada nije požalila taj dan odluke o promjeni spola.
Promjena perspektive
Promjena društvene perspektive započela je 1969. godine kada je u Londonu održan Prvi međunarodni simpozij o rodnom identitetu. Ovaj događaj predstavljao je značajan korak naprijed u razumijevanju ciljeva, funkcija i kliničkih aspekata rodne identifikacije. Simpozij, koji su suorganizirali Erickson Educational Foundation i Albany Trust iz Londona, otvorio je put prema širem razumijevanju iskustava transrodnih osoba. Danas je puno medijskih sadržaja koji prikazuju život transrodnih osoba, što značl da mnogi na transrodnost ne gledaju više kao na nešto potpuno izvan okvira. No, tema stvara velike podjele. Dok vizija Rikkie Valerie Kollé o svijetu u kojem autentičnost i prihvaćanje različitih identiteta ne poznaje prepreke je za jedne inspirativna, za druge je ona poticaj za rasprave o opasnostima novog doba i vrijednosnom gubljenju mladih ljudi.
View this post on Instagram
Mene zapravo zanima kakvo nas doba čeka i koliko ćemo (p)ostati tolerantni na drugačije stavove od naših osobnih. Teme koje stvaraju podjele donose medijsku vidljivost, a time i profit – kako pojedincima, tako i korporacijama. U skladu s tim, s jedne se strane promovira uključivost i autentičnost, dok s druge strane raste isključivost i borba za vlastitu perspektivu. Ne znam kako je u tome svemu protagonistima tih priča, no ono što vidim jest da se te teme koriste kao ključne vrijednosne rasprave u političkoj areni. Naime, kad političari nemaju rješenja za probleme i izazove današnjice, oni uvijek vrijedno posežu za vrijednosnim temama. I kakve to veze ima s nama svima?
Ne znam, osim što mi se čini da će oni koji nemaju resursa ili rješenja za svakodnevne probleme, u super-izbornoj 2024. godini lomiti koplja zbog stavova o muškarcima koji mole i kleče te muškarcima koji su odlučili postati žene (ili obrnuto, ali čini mi se da se više promiču pridošlice u ženski krug). Ukratko – blago nama. A miss Nizozemske neka je sa srećom s ispisivanjem novih stranica (njihove) povijesti.