Zvonimir Rendeli poznato je ime hrvatske fotografske scene iako fotografiju zapravo smatra hobijem. Autor je izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, a sam priznaje da se najbolje izražava kroz crno-bijelu fotografiju te da ga, osim glazbe, zanima i filmska umjetnost kojom bi se volio baviti u budućnosti.
Tko je Zvonimir Rendeli iza objektiva fotoaparata, a tko ispred? Samozatajnost je često vrlina u svijetu u kojem su mnogi užasno razvikani na svim poljima…
Zvonimir. Nema Zvonimira ispred i iza aparata jer su međusobno isprepleteni. Životno iskustvo onoga ispred utječe na to kako Zvonimir iza gleda na svijet. Ako ih želim opisati jednom riječju, onda su i Zvonimir iza i ispred jednostavno jedan tata.
Pokreće me nešto pomalo sebično
Ljubav prema fotografiji kreće od kojih korijena i tko su ljudi čijem se radu najviše klanjaš kao inspiraciji?
Ljubav prema fotografiji oduvijek je prisutna, no do izražaja je došla još u srednjoškolskim danima kada sam po školi umjesto za pljuge „žicao“ za analogni film. Puno je inozemnih umjetnika čije radove mogu izdvojiti kao inspirativne (Tatsuo Suzuki, Alex Webb, Anton Corbijn, Martin Parr), no u velikoj mjeri na mene su utjecali i neki članovi Fotokluba Zagreb, čiji sam i ja član i gdje sam i sam napravio početne korake ozbiljnog bavljenja fotografijom. Ipak, vremenom su vanjski utjecaji nestali i inspiracija je sada ono što me pokreće iznutra i gura moju želju da fotografije koje radim budu isključivo odraz mene i načina na koji promatram okolinu.
Činjenica je da crno-bijela fotografija ne samo da budi nostalgiju među publikom, nego usmjerava njihovu pažnju na samu sliku
Otkad kreće neka tvoja medijska prisutnost i korištenje fotografije kao komuniciranje svog vlastitog kreativnog trenutka?
U trenutku kada sam postao zadovoljan svojim radovima, sazrela je i moja spremnost da ih ‘pustim u svijet’ i medijski eksponiram. Najvećim dijelom kroz društvene mreže.
Prekrasni su stuck in a moment motivi i trenuci koje loviš. Prema onome što komuniciraš na svojim društvenim mrežama, crno-bijela fotografija je ‘žanr’, a što tebe pokreće iza kamere najviše?
Istina je da se najbolje izražavam kroz crno-bijelu fotografiju, no ne bježim od fotografije u boji. Činjenica je da crno-bijela fotografija ne samo da budi nostalgiju među publikom, nego usmjerava njihovu pažnju na samu sliku. Pokreće me nešto pomalo sebično, smatram da je samo umjetnost naše pravo nasljeđe i to je ono što želim stvoriti.
Zvonimir Rendeli fotke
Koliko se panemija odražava na tvoj rad u negativnom ili neutralnom smislu uopće?
Svijet je stao, ali ja sam se pokrenuo. Imao sam priliku puno više raditi i kreativno napredovati – istraživati. Tako da ne mogu reći da je lockdown imao negativan utjecaj na moj rad. Čak suprotno.
Utjecaj članova Fotokluba Zagreb
Tko su kolege na domaćem teritoriju koje cijeniš, a bave se sličnim motivima? Nedavno sam pričao s Lornom Kijurko, Marko Vrdoljak je tu… Tko su još ljudi čiji je rad prepoznatljiv i konstantan?
Već sam ranije spomenuo da su na mene utjecali mnogi članovi Fotokluba Zagreb čiji radovi možda nisu toliko medijski eksponirani, no iznimno su kvalitetni. Posebno ću spomenuti Valentinu Bunić, Nedu Rački i Nenada Martića.
Na međunarodnoj razini tu je izložba Just an Impression, održana u Londonu te Black&White Zagreb, održana u Južnoj Koreji, na kojoj su bili izloženi moji radovi iz dva najdraža smjera – impresionizam i crno-bijela fotografija
Što je s inspiracijom za tvoj rad? Glazba? Film? Neka druga vizualna umjetnost?
Muzikofil sam, to znaš 😊. Glazba je utkana u sve vidove moga života. Filmovi također, no ne bih mogao uprijeti prstom i izdvojiti neki film pa čak niti posebno neki žanr.
Koliko si svoj rad plasirao na druge pop kult terene u smislu ilustracija – knjige, omoti albumi?
Sretan sam što su moje fotografije na omotu live albuma TRAM 11.
Postoji li tržište za fotografije i kako funkcionira taj ekonomski prodajni segment s obzirom na male brojke u Republici Hrvatskoj? Je li i interes mali ili koje su uopće kritične brojke ljudi koje se vrte oko ljubitelja fotografija?
Tržište postoji, no fotografija je moj hobi. Nisam još razmišljao o financijskom segmentu. To prepuštam drugima.
Najdraži trenuci tvoje dosadašnje karijere i izložbe na kojima si najviše guštao biti – kao autor i izlagač vlastitog rada, naravno….
Više je tih trenutaka u kojima uživaš, ali na različiti način. Zagreb Salon, naša najdugovječnija fotografska izložba s jakom međunarodnom konkurencijom gdje sam osvojio nagradu krovnog fotografskog udruženja FIAP. Poseban je gušt bila moja prva izložba nakon završenog školovanja u fotografskoj školi Fotonaut u organizaciji Damira Tiljka koja je bila prekretnica za moje aktivno bavljenje fotografijom. Na međunarodnoj razini tu je izložba Just an Impression, održana u Londonu te Black&White Zagreb, održana u Južnoj Koreji, na kojoj su bili izloženi moji radovi iz dva najdraža smjera – impresionizam i crno-bijela fotografija.
Kako izgleda jučer, danas i sutra iz perspektive tvojih ciljeva, strasti i želja ostvarenja?
Fotografirati, stalno se educirati, eksperimentirati s fotografijom i možda se usmjeriti u filmsku umjetnost – no o tome neki drugi put.