Svoje prve korake u umjetnosti napravila je još u djetinjstvu kroz glumu i ples. Nakon toga studirala je psihologiju i odnose s javnošću. Desetljećima je stvarala poeziju, sramežljivo se bavila crtanjem i fotografijom. Radi neutažive gladi za izražavanjem, nedavno je ostavila agencijsku karijeru u odnosima s javnošću i u potpunosti se posvetila fotografiji.
Ima vrlo elegantan i delikatan pristup u fotografiranju, ali prepoznatljiv stil upravo po svom mračnijem izričaju. Njezine fotografije nas ostavljaju s upitnicima, a zapravo nose poruku koju treba odgonetnuti. Upoznajte karizatičnu fotografkinju Andreu Mulder!
Kada ste se započeli baviti se fotografijom i otkud ljubav prema toj vrsti umjetnosti?
Fotografijom sam se aktivno počela baviti prije otprilike četiri godine. Od prve crop kamere i jeftinog objektiva do danas nije prošao dan da ne razmišljam o fotografiji. Ljubav.
Otkako sam svjesna sebe, petljam po raznim medijima kreativnosti. U djetinjstvu sam se bavila glumom i plesom. Napisala sam hrpu nikad objavljene poezije, a u planu je i knjiga kad pronađem vremena (koja će, nadam se, biti objavljena). Godinama sam svirala gitaru i pisala pjesme, bavila sam se i slikanjem, a dugo me držala ideja da se bavim modnim dizajnom. Šivala sam ili preuređivala odjeću i crtala. Sve te aktivnosti nisu me toliko obuzele kao fotografija koja je ujedinila sve moje strasti u jedno.
Moj partner je glazbenik i često je radio na vizualima za novu glazbu. Promatrajući njega postala sam znatiželjna i počela se igrati kamerom mobitela. Postala sam toliko opsjednuta kadrovima da je moj partner predložio da probam fotografirati pravim fotoaparatom i od tada fotografija postaje središte mog svijeta.
Kad fotografiram, vrijeme ne postoji
Što za Vas predstavlja fotografiranje i što Vas inspirira?
Život, izražavanje, uzbuđenje, kreativnost, slobodu. Kad fotografiram vrijeme ne postoji, postoji samo sada. Idealno postojanje.
Vjerujem da su moj život i događaji iz prošlosti najbolja inspiracija, ono što me izgradilo i što me tjera da stvaram. Osobe i događaji su manje bitni, kako sam reagirala na njih je ono što me oblikovalo. Kad fotografiram ili obrađujem fotografije nestaju mi misli, zaboravljam tko mislim da jesam i postajem trenutak. Tako da istodobno crpim inspiraciju iz ničega i svega.
Još mi se nije dogodilo da nemam inspiracije. Crpim je iz svega što me okružuje i što je u meni. Koji put me inspirira predmet koji vidim u trgovini pa oko njega složim cijelu priču. Inspiriraju me ličnosti u pop kulturi, lokacije, odjevni predmeti. Inspirira me komad papira koji upravo gledam na stolu, slažem kadar u glavi.
S kojim se izazovima susrećete?
Možda najveći izazov koji imam je taj što sam jako kritična prema sebi, ali radim na tome. Osim toga, ne bih rekla da imam puno izazova jer obožavam fotografiju. Svaki novi trentuak, svaku “promjenu plana”, nepredvidivu situaciju ili osobu koja ne voli pred objektiv. Sve to obožavam. Volim raditi s ljudima, dijeliti ideje, stvarati. Želim još!
Video je nešto u što ću zagrabiti u budućnosti
Koje projekte možete istaknuti u svojoj foto karijeri?
Odradila sam dosta komercijalnih projekata za Adidas, Philips i druge klijente. Nedavno sam odradila kampanju s Mariom Malnarom za njegov Amaranthine nakit i ljetnu kolekciju nanogica. Veliku inspiraciju pronašla sam u komadima mlade modne dizajnerice Ines Bašić i njenom brendu Morphlines. Iako nije riječ o fotografiji, vrlo sam ponosna na glazbeni video koji smo moj partner Blaž Grgić i ja napravili za jedinstvenu glazbenicu Mirnu Škrgatić. Video je definitivno nešto u što ću zagrabiti u budućnosti.
Ipak više volim raditi s modelima ili s osobama koje imaju “to nešto” mračno u sebi. S obzirom na to da praktički postanem druga persona dok sam na setu, volim kad se i model može ukopčati na moju frekvenciju
Kako pristupate fotografiji, koji su Vam najdraži motivi?
Za sebe volim reći da u kadar hvatam atmosferu, raspoloženje, unutarnja stanja. Iz moje perspektive, često kaotična, ali tiha. U fokusu priče najčešće nije samo model već i sve što ga okružuje. Skoro svaki detalj je simbol.
Radite li samo s modelima ili i s ‘običnim’ ljudima? Osjetite li razliku na sceni?
Većinom radim s modelima, ali volim raditi sa svima koji žele stati ispred objektiva. Sve ovisi o tome koja misao stoji iza projekta. U biti, volim izazov kad čujem rečenicu: “Ja se inače ne volim fotografirati i uvijek odvratno izgledam na fotkama”. Obožavam ljudima dokazati da mogu izgledati privlačno. Barem po njihovoj definiciji jer sam jedna od onih koji vide ljepotu u svakome. Naravno, tu je riječ o nekim više komercijalnim projektima. Ako fotografiram svoje projekte, ipak više volim raditi s modelima ili s osobama koje imaju “to nešto” mračno u sebi. S obzirom na to da praktički postanem druga persona dok sam na setu, volim kad se i model može ukopčati na moju frekvenciju.
Važan je svaki detalj
Volite li spontante fotografije ili ih ipak planirate? I zašto odabrano volite više?
Više volim planirati. I to u detalj. O puno varijabli ovisi svaki pojedini projekt. Ponekad ideju gradim prema modelu. Kad vidim lice i cijeli vibe modela, dobijem ideju za temu shootinga. Ipak, najčešće imam već prije razvijenu ideju i temu shootinga koji čekaju realizaciju. Ako radim na novoj ideji, obožavam proces brainstorminga u kojem mi često pomaže stilistica Ana Alagušić s kojom radim.
S obzirom na to da mi je važan svaki detalj u kadru, važna je odjeća koju modeli nose. Sve mora reflektirati vibe koji sam zamislila. Tu super uskače Ana jer imamo slične ideje o estetici, a s obzirom na to da me dobro poznaje, zna u kojem smjeru idem vizualno. Iz istog razloga veoma je važan i makeup jer je definitivno točka na i u mom svijetu u kojem previše razmišljam o najmanjem detalju. Puno sam surađivala s talentiranim vizažisticama Helenom Novosel i Ivanom Lončar koje rade čaroliju šminkom.
Više volim planirati fotografije jer želim izraziti sebe. Pretačem se u svaki detalj i na taj način otpuštam dio sebe koji se želi pokazati svijetu. Kad to ne radim, ne osjećam se potpunom.
Nakon godina rada u toj industriji odlučila sam sve to ostaviti iza sebe i baviti se isključivo fotografijom. Pa kud puklo. Živim na način da se ne zadržavam dugo na mjestima gdje nisam sretna pa barem ostala sama u tome
Da niste fotografkinja, što biste bili?
Uf, ne znam. Ne postoji druga opcija trenutačno.
Imate li neke uzore u fotografiji?
Od ličnosti u čijim fotografijama uživam mogu spomenuti Helmut Newtona i Ansel Adamsa. Od domaćih autora volim škicnuti fotke Dark Indigoa i Filipa Koludrovića.
Vesele me nova poznanstva i suradnje s dizajnerima
Što ste radili prije nego što ste se odlučili u potpunosti posvetiti fotografiji?
Bavila sam se odnosima s javnošću. Uredski posao, priopćenja, izvještaji, eventi, influenceri. Nakon godina rada u toj industriji odlučila sam sve to ostaviti iza sebe i baviti se isključivo fotografijom. Pa kud puklo. Živim na način da se ne zadržavam dugo na mjestima gdje nisam sretna pa barem ostala sama u tome.
Možete li reći nešto o budućim projektima?
Veseli me suradnja s The Green Hub platformom koja se bavi održivim poslovanjem jer obožavam teme koje promiču svijest javnosti o temama ekologije. Osim toga, osjećam potrebu fotografirati druge umjetnike pa vjerujem da ću se uskoro i tome više posvetiti. Do sad sam fotografirala glazbenike, a u dogovoru imam i suradnju s nekoliko likovnih umjetnika. Fasciniraju me umovi, ali i tijela umjetnika. Ljudi koji, poput mene, imaju nezaustavljivu potrebu za izražavanjem. Želim fotografijom kroz njihovu vanjštinu dočarati ono što je unutar tih fantastičnih glava. Kad radim za sebe uvijek u modele stavljam dio sebe, kad fotografiram umjetnike želim u kadar utočiti njihovu esenciju.
Također, vesele me nova poznanstva i suradnje s dizajnerima, želim oživjeti njihove kreacije. Osim toga, na papirima i u digitalnim dokumentima na desktopu imam hrpu budućih projekata i ideja koje ću jednu po jednu odrađivati. Stay tuned.
Fotografije: Andrea Mulder / Photo Art