Okolo je umjetnički projekt posvećen umjetnosti u javnom prostoru i zajednici koji malim umjetničkim intervencijama oživljava niz javnih prostora i pretvara ih u mjesta gdje se umjetnost spontano dotiče svakodnevice grada koji se od 20. do 30. kolovoza održao u Zagrebu.
Postavljajući umjetnost u gradski krajolik, Okolo želi uljepšati lice grada i njegovu svakodnevicu, nabaciti ljudima osmijeh na lice i potaknuti ih na “drugačiju” šetnju Zagrebom u kojoj imaju prilike upoznati grad iz umjetničkog kuta, iznenaditi se i otkriti nešto novo.
Producentice i organizatorice OKOLO festivala koji je zadnjih dana ljeta okupirao Zagreb, dugogodišnje su prijateljice Ana Mikin i Tina Kovačiček, a za Mixer.hr ispričale su kako je došlo do pokretanja ovog atraktivnog projekta, te koje su aktualnosti i budućnost tog projekta.
Zagrebu nedostaje element umjetničkog iznenađenja u javnom prostoru
Kada i kojom inicijalnom iskrom kreće? Što je uvjetovalo ideju nastanka projekta?
Ana: Godinama su me inspirirale razne stvari iz područja umjetnosti koje su me doticale kroz posao, putovanja ili interese. Ali iz svega toga su proizlazili samo djelići ideja koji su nepovezani “visili u zraku”. Sve do suradnje s Rendez-vous festivalom Francuske u Hrvatskoj, koji je u Zagrebu predstavio niz različitih, a opet međusobno povezanih kulturnih projekata, mnoge od njih u javnim prostorima. Tada sam, možda prvi put, doživjela svoj vlastiti grad na jedan skroz drugačiji način i poželjela ne samo još jednom proći nekom ulicom, nego ju i istražiti i u njoj vidjeti nešto novo, pronaći neki novi smisao. Shvatila sam koliko nam nedostaje taj element umjetničkog iznenađenja u našem svakodnevnom okruženju i kako je divno imati priliku kroz umjetnost nanovo otkriti grad u kojem ti se sve čini uvijek isto, možda čak katkada i tmurno i dosadno. To je u meni pokrenulo kreativni proces koji se pak poklopio s Tininim kreativnim procesom i sve se vrlo prirodno oblikovalo u ono što će za koju godinu dobiti naziv Okolo.
Shvatila sam koliko nam nedostaje taj element umjetničkog iznenađenja u našem svakodnevnom okruženju i kako je divno imati priliku kroz umjetnost nanovo otkriti grad u kojem ti se sve čini uvijek isto, možda čak katkada i tmurno i dosadno
Tina: Kao novinar i urednik pratila sam umjetnost i kulturu i uvijek su me oduševljavali različiti umjetnički projekti osmišljeni i izvedeni uvijek negdje drugdje, tamo u nekoj drugoj zemlji. Bile su to ulične intervencije, veće, manje instalacije, prije svega umjetnost koja je bila duhovita, domišljata i događala se spontano na ulici i zbog toga bila dostupna svima. Koncept izlaska iz uobičajenih institucija gdje smo navikli “otići po dozu” umjetnosti mi se svidio, a Zagrebu je, učinilo nam se te 2018. godine, baš to nedostajalo. Sinergija mene i Ane se prirodno nadovezala na naše dugogodišnje prijateljstvo, a na jednoj uobičajenoj kavici u gradu rodila se ideja da stvarno pokušamo realizirati te ideje o kojima smo razmišljale.
Koji je sadržajni koncept projekta i tko se sve ove godine predstavlja?
Ana i Tina: Željele smo stvoriti nove zanimljive situacije i mapirati ih u jednu nesvakidašnju, umjetničku šetnju u kojoj usput možete naletjeti na skulpturu, mural, minijaturu i iznenaditi se, zastati, promisliti, zapitati se ili se samo dobro nasmijati. Najvažnije – doživjeti. S druge strane, željele smo istovremeno i udahnuti novi život u zaboravljene gradske prostore, izmijeniti svakodnevne kontekste u kojima doživljavamo poznata mjesta, pokazati mogući potencijal zanemarenih kutaka… Glavni cilj bio je svakako potaknuti otkrivanje grada na jedan drugačiji način i stvoriti mjesto gdje se baš svatko može spontano, doslovno u prolazu, susresti s umjetnošću. Ta dostupnost i pristupačnost umjetnosti, kao i prožimanje na relaciji umjetnik i njegov rad – grad i njegovi prolaznici – je ono što nas najviše zanima kad je riječ o Okolo.
Zbog svih već poznatih okolnosti, prošle i ove godine Okolo se održalo u nešto smanjenom obimu i bez međunarodnog programa te je u prvi plan stavio lokalne umjetnike i njihov osobni doživljaj i viziju grada. U cijeloj situaciji nekako nam je i bilo potpuno logično i prirodno pružiti podršku lokalnoj umjetničkoj zajednici.
Željele smo stvoriti nove zanimljive situacije i mapirati ih u jednu nesvakidašnju, umjetničku šetnju u kojoj usput možete naletjeti na skulpturu, mural, minijaturu i iznenaditi se, zastati, promisliti, zapitati se ili se samo dobro nasmijati
Kreativna vs. birokratska strana projekta
Što sve produkcijski i realizacijski zahtijeva rad na takvom projektu i koliko je TZ Grada Zagreba pripomogla, te čija je sve nužna uloga bila realizacijski za održavanje projekta?
Ana i Tina: Kao i svaki projekt, i ovaj ima svoju kreativnu, ali i birokratsku stranu. Organizacija jednog ovakvog projekta, koji je usmjeren na javne prostore unutar zaštićene povijesne urbane cjeline, dugotrajan je proces u kojem jako puno toga ovisi o suglasnostima i dozvolama s raznih strana i ne ide uvijek glatko. Uključuje izrazito puno nepredviđenih situacija i prepreka, ali na kraju uvijek daje pozitivne rezultate, i to nas zapravo “drži” i potiče da ne pokleknemo pred birokratskim izazovima. Trenutno smo u zadnjoj fazi pripreme programa za sljedeće izdanje i već polako u suradnji s umjetnicima biramo lokacije i razgovaramo o tome kako da na najbolji mogući način uklopimo njihove radove u javni prostor. Najviše uživamo upravo u tim zajedničkim promišljanjima i idejama koje stalno naviru, humoru koji ćemo donijeti nekim neobičnim izlaskom umjetnosti na ulicu, momentu iznenađenja koji ćemo stvoriti na nekom novom mjestu i činjenici da ćemo ponovo oživjeti neki zapušteni gradski kutak.
View this post on Instagram
Turistička zajednica grada Zagreba je od samih početaka, takoreći prvih draftova, prepoznala projekt i njegovu jedinstvenost i važnost za zajednicu, ali i za razvoj kulturnog turizma te bez njih Okolo doslovno ne bi postojalo. Također, Gradski sektor za komunalne poslove i javne površine je oduvijek bio izrazito kooperativan po pitanju dozvola za postavljanje privremenih instalacija i intervencija na lokacije koje su u njihovoj nadležnosti. No, za realizaciju i razvoj jednog ovakvog projekta koji lokalnoj zajednici donosi značajna kulturna iskustva i sudjeluje u procesu kulturnog oporavka grada, potrebno je razumijevanje i šira podrška gradskih i državnih institucija, poput Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode i Ministarstva državne imovine, bez čijih dozvola je često nemoguće ostvariti program. Također, tu je i Ministarstvo kulture i Gradski ured za kulturu koji zasad još ne podržavaju projekt ili ga podržavaju tek simbolički s nekoliko tisuća kuna, što je za ovakav projekt nedostatno i otežava njegovo planiranje i provođenje.
I dalje je osjetno prisutan konzervativni pogled na namjene javnog prostora i nedostatak razumijevanja većine institucija za ovakvu vrstu projekta, ali još uvijek smo optimistične i vjerujemo da ćemo u jednom trenutku svi zajedno ipak krenuti naprijed s istim ciljem da napravimo nešto lijepo i dobro za naš grad.
Čini nam se, jedino, da je vani prisutna puno veća demokratizacija umjetnosti, da se ulice, parkovi i ostali javni prostori češće pretvaraju u “umjetnička igrališta” i služe zajednici na raznovrsnije načine
Postoje li u inozemstvu neka slična događanja na relaciji komunikacije street arta i publike koja su mogla poslužiti kao uzor ili inspiracija?
Ana i Tina: U svijetu je izrazito puno kulturnih festivala programski posvećenih uličnoj umjetnosti i umjetnosti u javnom prostoru, a svaki ima neku svoju osobnu priču i koncept. Neki u svom fokusu imaju samo murale, neki samo skulpture, neki slave isključivo arhitekturu, neki naglasak stavljaju na izvedbene umjetnosti… Okolo s njima dijeli mnoge zajedničke ideje vezane uz podizanje vizualne i sadržajne vrijednosti javnih prostora, ali istovremeno svaki od tih projekata njeguje potpuno drugačiji pristup i razvija se u svom, jedinstvenom smjeru. Upravo je ta raznolikost koja je svuda oko nas, pa i unutar istog područja djelovanja, najveća inspiracija. Čini nam se, jedino, da je vani prisutna puno veća demokratizacija umjetnosti, da se ulice, parkovi i ostali javni prostori češće pretvaraju u “umjetnička igrališta” i služe zajednici na raznovrsnije načine. Očito je i da tamo postoje veći budžeti kada je riječ o javnoj umjetnosti, no nekad je dovoljno imati samo dobru ideju i podršku institucija jer se i malim intervencijama može napraviti puno!
Neke od najpoznatijih intervencija kojima je Okolo obogatio zagrebačke ulice
Koliko je u dosadašnjim godinama održavanja od 2018. postavljeno zanimljivih umjetničkih instalacije i ako biste mogle izdvojiti vama najdraže…
Ana i Tina: Sad brojimo već preko 50! Sa svakim izdanjem projekta Okolo postavimo barem desetak većih i manjih umjetničkih ili interaktivnih instalacija i obavezno jednu seriju mini uličnih intervencija na više lokacija te napravimo jedan do dva murala. Crveni tepih do Gornjeg grada, kojem smo ove godine udahnuli nove boje čime nastavlja svoj “slavni” život na jednako zadovoljstvo građana i turista kao i 2018. kada smo ga prvi put oslikali u prolazu Zakmardijevih stuba, duhovite i genijalne minijature australca Michaela Pedersona, Pjevajuća šuma Ide Blažičko i Alexa Brajkovića, Vuneno srce koje je postalo simbolom oporavka Zagreba nakon potresa, svjetlosna instalacija Španjolca Javiera Riere u krošnjama parka Ribnjak, mural kumice na stepenicama Dolca Mislava Lešića, spavajući div u Petrinjskoj francuskog dvojca Elle & Pitra, simpatičan street art u igri s urbanim elementima s potpisom Oak Oaka… samo su neke od nama dragih intervencija kojima je Okolo već obogatio zagrebačke ulice.
View this post on Instagram
Koje je projekcija razvoja i perspektiva projekta? Može li prerasti u svojevrsni svehrvatski festival ili se nužno ograničuje samo na Zagreb?
Ana i Tina: Okolo ima veliki potencijal ispričati još veće i ljepše umjetničke priče na zagrebačkoj i hrvatskoj kulturnoj sceni, ali to nikako neće biti moguće bez već spomenute suradnje i podrške gradskih i državnih institucija. U budućnosti se svakako želimo usredotočiti na veće umjetničke projekte i intenzivirati europsku suradnju.
Fotografije: Sanjin Kaštelan i privatna arhiva