Umrla je i Mira Furlan.
Glumica uz čije ime riječ nezaboravna savršeno pristaje. Ona je bila praktična feministica prije nego je oslobađanje žene na ovim prostorima postalo pitanjem sociološkog pokreta borbe za ravnopravnost.
Jedna od onih koja je osamdesete činila godinama i periodom uz koji vežete uspomenu i dugo sjećanje ljepšim periodom života. Jednako tako i svojevrsnim „maverickom“ i oponentom svom bezumlju ispolitiziranih devedesetih kada vlastitom odlukom prestaje biti dijelom ove zajednice, seleći preko Atlantica za nastavkom glumačke karijere u Americi. Osamdesete su bile godine njene vladavine u jugoslavenskom filmu, dočim je odlazak u Ameriku bilo najzdravije što je mogla uraditi ako je zadržati pribranost i zdravlje u okruženju neumnih ljudi.
Upečatljiva karijera
Od diplomiranja glume na zagrebačkoj Akademiji Dramskih umjetnosti do prvih filmskih uloga njeno ukazanje niste mogli ne primijetiti niti ne zapamtiti.
Od ukazanja u adaptaciji Ranka Marinkovića „Kiklopu“ Antuna Vrdoljaka sjećanje na njenu glumu i, ne budimo licemjerni, obnažene grudi, te slobodnije scene strasti, bilo je ono zbog čega je bila izdvojena. Njen „kućni“ redatelj bio je Rajko Grlić u čijim je „Za sreću je potrebno troje“ i „U raljama života“ ostvarila pamtljive uloge dok joj je krunu stavljao i Emir Kusturica davanjem role u „Otac na službenom putu“ čije je postala svojevrsnom nastavljačicom linije kulta Milene Dravić i Nede Arnerić prema Mirjani Karanović kao nekim od najvećih glumačkih ikona eks jugoslavenskog filma. TV drame i serijali Ede Galića „Putovanje u Vučjak“, „Tuđinac“ nešto su po čemu će je TV publika prošlog stoljeća rado zapamtiti.
Ženski pandan Radi Šerbedžiji
Mira Furlan je žena s kojom je krenulo oslobođenje ženskog tijela i figure na ovim prostorima. Ona čija je sjajna gluma činila više za liberalizaciju žene i kao seks ikone i kao vrhunske glumice nego itko prije nje. Da Hrvatska nije izba primitivnih političkih sluga, ova bi žena i za svog života bila slavljena kao ravnopravni odgovor i pandan Radi Šerbedžiji u smislu jedinstvenog glumačkog nerva i prirodnosti glume, kao jedna od najvećih filmskih ikona i legendi ovih prostora. Ali kako je imala puno stava, karaktera i mozga nije se dala impresionirati ni povezivati s ispolitiziranim aparatčicima koje joj je brojilo riječi i činjenicu nepripadanja nacionalističkom šljamu koji je u mnogočemu uvjetovao njenom životu u egzilu.
Odlazak u Ameriku nije značio njen glumački klimaks ali joj je riješio egzistenciju ostatka lagodnog života. Sudjelujući u kultnim TV serijalima među SF fanovima ‘Babylon 5’, a kasnije u ‘Izgubljenima’ njena je prisutnost svedena na sporedne role koje će die hard fanovima značiti puno više nego ljubiteljima filmske umjetnosti i vrhunskih karakternih rola po kakvima smo je upoznavali u kontekstu igranog filma ili TV ukazanja unutar nekih od pobrojenih dijela raspadnute države.
Karakter i osobnost
Ne dajući biti ispolitiziranom u bilo kojem trenu Mira Furlan je značila karakter i osobnost, što su kvalitete koje ovi prostori vrlo rijetko praštaju.
I kao što je napisao njen prijatelj i autor kreator TV serije koja joj je značila ime u svijetu američke TV produkcije 20. stoljeća, Michael Straczynski: „It is a night of great sadness, for our friend and comrade had gone down the road where we cannot reach her. But as with all things, we will catch up with her in time, and I believe she will have many stories to tell us, and many new roles to share with the universe“.
Čast je bila poznavati je i odrastati u vrijeme kad je njeno ime značilo zrcaljenje kvalitete, glumačke, profesionalne i ljudske.
Foto: Press HNK Ivana pl. Zajca Rijeka