Zadnja prilika da švedski igrani film zaigra u kinima tuzemnih multipleksa bila je cca sedamdesetih godina kad su “Šest Šveđanki s benzinske pumpe” punili kina poput zagrebačke Kustošije. Tada, na žalost ili na sreću, već s koje pozicije filmofilstva gledate nije bilo multipleksa ni političke korektnosti i kulturnjačkog licemjerstva, a bilo je erotskih, erm, slobodnijih filmova.
Biografske sportske drame, točnije igrani nogometni biopicovi, rijetko su kada imale adekvatnog i uspješnog predstavnika u svijetu globalne filmske industrije. Na dokumentarnom se planu i na globalnoj sceni posljednji puta pričalo o Kusturičinom viđenju kontroverznog minijaturnog Argentinca Diaga Armanda u “Maradoni”. “Pele” je svojedobno imao solidan predstavni film. Uz sve Beckhamove, Ronalde i ine nogometne superheroje svijeta, dok čekamo dovoljno vješte filmaše da se dosjete ekranizirati život Luke Modrića od čuvanja ovaca do Real Madrida pretvoriti u filmsku priču, jedna je korijenski Balkanac dobio tu čast.
Intrigantan i inspirativan karakter
Naime, Bosanca porijeklom, Zlatana Ibrahimovića znaju ne samo ljubitelji nogometa. On je svoju kljuku i karakter uspio plasirati na šire pop kulturne terene i ne samo kroz YouTube preglede the best offova sa zelenog travnjaka zaintrigirati javnost o kakvom se to intrigantnom i inspirativnom karakteru radi.
“Ja sam Zlatan” je socijalno sportska portretna priča o životu u imigraciji i činjenici kako se bijeg od bijede, potencijalnog siromaštva ponekad izbori sportom. Ponekad borilačkim sportovima, ponekad tenisom, ponekad atletikom, ponekad basketom, a ponekad, ne biste vjerovali i najsporednijom ili najvažnijom stvari na svijetu, nogometom. Zapravo je začuđujuće kako i zašto nema svake sezone, poput filmova o morskim psima, bar jedna biografska drama o popularnim nogometašima obzirom na potencijal publike.
Američki model šminkanja života
Filmska bajka o Zlatanu Ibrahimoviću je prilagođena, romansirana i roamansirana scenaristički na način kako Šveđani zamišljaju i patentiraju američki model šminkanja nečijih života, ali ne razumijevajući korijensku oporost života fetivih Balkanaca. Rađen prema istoimenoj biografiji Davida Lagercrantza o životu i uspjehu bahatog, prgavog, samouvjerenosg, simpatičnog, inspirativnog karaktera – Zlatana Ibrahimovića, čijem je razvoju i sam pridonio, film ima okus autentičnog i to mu je zbiljska vrijednost.
Naime, tanka linija između kriminala i civilnog života u imigraciji uslijed raslojenih obiteljskih prilika Zlatana je jednako kao uspjeha mogla doći i života na ulici, po odgojnim domovima, zatvorima i neimaštini. Njegova neprilagođenost je glavna uloga kao i on sam i tu se pažljivo pratilo zadržati opća mjesta očekivanja i saznanja o njegovom životu dosad.
View this post on Instagram
Ako je mogao – možete i vi
Scenaristički i redateljski posložen prema pitkom razvoju priče, film na leđima kompletno nosi tumač glavne uloge Granit Rushiti kao teenage Zlatan kao i Dominik Anderson Barjaktari kao klinac Zlatan. Od odrastanja u predgrađu Malmoea, imigrantskih problema balkanske radničke klase zaglavljene na nordijskom poluotoku, dječačkih snova, przničnog karaktera, sve do statusa svjetskog superstara iz Juventusa i dalje, najveća vrijednost priče o Zlatanu je stimulativnog karaktera. Naime, ako je mogao on, uz vidnu dozu prkosa, sreće, talenta, tvrdoglavosti i ustrajanja – možete i vi. Sukus je i osnovna stimulativna potka ove sportske drame.
Kako je osobnost i karizma lika od još jednog nogometaša prerasla u svjetski “fuck you” brand koji će prepoznati Ajax, Juventus, Inter, Milan, Barcelona, Paris Saint-Germain, Manchester United i drugi, ono je što dobivate od solidnog biopica lika kojeg ste dosad znali samo preko nogometnih terena i YouTube klipova, a odsad mu možete odškrinuti vrata i pravih i sobnih kina, nije zalud bačeno ni suludo potrošeno vrijeme.
6/10
Naslovna fotografija: iamzlatanibrahimovic