Ponedjeljak, 14 studenoga, 2022

Kritika filma: BLONDE (Andrew Dominik): Intrigantna mitologizacija i eksploatiranje famozne plavuše

'Blonde' je vrsta filma spram koje se morate odrediti – nema sredine. Ili ćete ga voljeti ili pljuvati i pokušati omalovažiti, a to je priznat ćete daleko veća kvaliteta nego ga neprimijetiti

Internet gori nakon netflixovske premijere, nove facts n fiction ekranizacije lika i djela najpoznatije plavuše svijeta – Norme Jean Baker, kroz novelu Joyce Carol Oates iz 2000., pretvorene u Marilyn Monroe. U produkciji Brad Pittove kuće Plan B, biografska fantazija bazirana na rekla kazala glasinama onkraj Hollywooda pedesetih, bazirana je na psihološkim disonancama lomnog karaktera platinaste pin up djevojke pretvorene u najveću potrošnu filmsku zvijezdu trenutka.



Ovisno o traumama iz djetinjstva i muškom pristupu njenoj seksualnosti, nesigurnosti i lomnosti, tako je bila eksploatirana i tretirana. Zvijezda ili kurvetina, tanka je linija, tanja od one koju žele prikazati između lucidnosti, genijalnosti ili ludila. Cijeli je njen život prikazan kao javni mindfuck i proširena interpretacije nečije vizije, temeljene na višestranom kumuliranju izvora, ali zbog “opasne” tematike i umiješanih bitnih stvarnih jednako mrtvih osoba, nužno je bilo istaknuti onaj facts (and fictions) dio.

Norma Jean alias Marilyn je čitav život bježala

Ovisno s koje strane mrtvim poznatim plavušama pristupate kao gledatelji, film izaziva sažaljenje ili ravnodušnost prema plaču. Norma Jean je žrtvovana u korist Marilyn Monroe, javne figure koja nikad nije stvarno postojala mimo svjetala pozornice i kreveta mužjaka kojima je bila servirana kao predmet požude. S naglaskom na predmet, ne osoba. I funkcionirala je isključivo kao utočište i bijeg jednoj zbunjenoj djevojci za koju žele reći kako nije bila intelektualno skromna jer je čitala Dostojevskoj.

Doduše, čitati je daleko od razumjeti i interpretirati. Od paranoidno šizofrene majke koja ju je kao djevojčicu pokušala ubiti do nikad razjašnjenog misterija oca, preko ljubavnika i muškaraca koji su je seksualno oslobađali (sinovi Chaplica i G. Robinsona), tukli (Joe Di Maggio), silovali (filmski producenti), tretirali kao prostitutku (Kennedy) ili pokušali zaštititi (Arthur Miller), Norma Jean alias Marilyn je čitav život bježala. Ovisno o kvaliteti redatelja, njeni bjegovi su rezultirali sjajnim filmovima (npr Billy Wilder – Some Like It Hot) na konto kojih se moglo držati teorije neshvaćenog talenta. Ili joj se moglo pristupati iz mizogine pozicije kao glupave i priproste plavuše kojoj se potrefilo bilo u društvu alfa mužjaka koji su joj dali priliku.

Sve prikazano kroz relativno ogoljeni i inovativni redateljski pristup

“Blonde” je interesantan film. Najlakše će ga statistički klasificirati na temelju površnih stiskača palaca i brojki na Imdb-u, no ako doista volite film i ne robujete dosadnim i stereotipnim ekranizacijama života poznatih, bogatih, slavnih i mrtvih, “Blonde” sve ono što romansirane biografije poput nepodnošljivo ljigavog “Bohemian Rhapsody” nisu.

Riječ je autorskom djelu s potpisom i hrabrim pokušajem iskakanja iz stereotipne, frizirane i uopćene slike jednog privatnog emotivnog rasula koje je svijet želio vidjeti kao nedostižnu vamp bez prava na bijeg od privatnih raskola i želje za mirom. Sve prikazano kroz relativno ogoljeni i inovativni redateljski i montažni pristup i postupke (scene seksa, pobačaja iz perspektive djeteta…) kombiniranje crno bijelog i boje, mijenjanje formata slike, samo su produžena ruka psihologizacije unutarnjeg rastroja i nemira objekta požude. Žene čiji je život bio eksploatacija i podcjenjivanje, vječite sumnje, neuroze i šokovi, pobačaji, žudnja za ljubavlju i normalnom obitelji, bijeg u autodestrukciju kao naučeni obrazac ponašanja. Kod takvog kaosa, jedini pravilni pristup osobi koja je kroz cijelu karijeru komunicirana nestvarnom i na temelju tuđih predodžbi te svjedočenja “bliskih” i upućenih, jeste ponuditi – facts and fiction.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by A N A D E A R M A S (@ana_d_armas)

Autentika je 99%-tna

Sve dosadašnje interpretacije (Ashley Judd, Micjelle Williams, Misty Rowe i druge) u biopic varijantama pratile su slijed redateljskih koncepata, ali sjena originalnog predloška je tolika da niti jedna od njih nikad nije uspjela činiti wow efekt.

Fizička transformacija i prisličenje Ane de Armas Marilyn odgovara postupku kojeg se kričavi i kičasti Bazz Luhrmann držao kod Elvisa s Austinom Bulerom. Ona je odlučila odigrati svoju transformaciju u seks simbol (brojne scene obnaženih grudi, scene felacija predsjedniku Bobbyju J. Keneddyju, threesome s dvojicom odbačenih sinova Charlieja Chaplina i Edwarda G. Robinsona i slična striptizna razotkrivanja intime), no interpretacija Marilyn osim fizičke zamamne sličnosti nije dramski davala puno prostora mimo mijenjanja facijalnih karakternih prilagodbi, a tu je autentika 99%-tna.  

Njen “volim vas sve” stav usmjeren prema svjetini raskrečenih mužjaka koji su u njoj vidjeli predmet svojih želja, bijeg u tabletomaniju i modele autodestrukcije, podcrtan funkcionalnim i nježnim glazbenim scoreom Nicka Cavea i Warrena Ellisa tužna je i hrabra priča koja samo ovisi o vrsti gledateljske otvorenosti prema drugačijem i nepredvidivom u smislu linearnih ispunjavanja očekivanja.

“Blonde” je vrsta filma spram koje se morate odrediti – nema sredine. Ili ćete ga voljeti ili pljuvati i pokušati omalovažiti, a to je priznat ćete daleko veća kvaliteta nego ga neprimijetiti. A ako se regrutirate s ovih prostora posljednjih dekada, imena Suzane Mančić, Tine Katanić, Dolores Lambaša, Severine i sličnih na razne načine medijsko seksualno eksploatiranih TV ili glumačko glazbenih zvijezda o čijim se umjetničkim dostignućima i nikad do kraja razjašnjenim talentima ima prostora raspravljati, približit će i produbiti (ne)razumijevanje slučaja Marilynke, jedne i jedine.

8/10

Pročitajte još...

Kritika filma: BULLET TRAIN (David Leitch) – najzabavniji film godine

Ni trenutaka originalnosti, ali svi dijelovi ubačeni u ovaj rollercoaster profunkcionirali su kao rijetko kada u američkom komercijalnom filmu posljednjih godina. Uz redaljku iznimno raspoloženih glumaca koji su 'Bullet Train', unatoč dvadesetak minuta viška od dvosatnog trajanja, prometnuli u jedan od najzabavnijih filmova ove godine

Kritika filma: LJETO KAD SAM NAUČILA LETJETI (Radivoje Andrić): Šarmantna srpska dječja komedija puna nostalgije

Generacijski sukobi, zaigrani karakteri, dinamična režija, sjajna fotografija, odlične i uvjerljive uloge - sve su to kockice iznimno šarmantnog mozaika, za koji je samo ljeto i korona postfestum uzrok zašto nije u kinima prešišao i 'Južni vetar' i 'Tomu'. Vremena se mijenjaju, ali potreba za dječjim pogledom na svijet ostaje konstantna

Kritika filma: Gray Man (Russo Brothers) – Najskuplje nikad nije jamstvo za najbolje

Dojam nakon gledanja ovog potrošenog hita jest kako ste ulupali više od dva sata u nešto što je moglo trajati dvostruko kraće, ali ni tada ne bi imalo materijala za barem pristojnu ljetnu razbibrigu u maniri akcijskih video igrica

Kritika filma: NOPE (Jordan Peele) – jedan od najzanimljivijih filmova godine!

Daleko od remek djela, ali još dalje od podbačaja, Peele s 'Nope' uvjerljivo drži ljestvicu jednog od najzanimljivih filmova godine čiji je hype bio više nego opravdan

Povezano

Kritika filma: BLACK PANTHER: WAKANDA FOREVER (Ryan Coogler) – Posthumna superherojska oda Chadwicku Bosemanu

Gledate vjerojatno jedan od najvećih akcijskih hitova godine, a za druge društvene i političko sociološke konotacije mimo blockbustera, teško da ćete naći mjesta između redaka

Kritika filma: MARGINALCI (Ljubomir Kerekeš): Pokušaj filma na tragu kasnih nastavaka Žikinih dinastija

Oni rade ono što smatraju da je narodski i populistički i zahodski humor. Tu su da ponude ono što je narodu dobro i zabavno. Jer, ljudima je dosta ozbiljnih tema i treba im nešto za razbibrigu i razonodu

Kritika filma: NOTHING COMPARES (Katherine Ferguson): Sinead O Conor kao revoltna pop ikona ispred svog vremena

Hrabra ili suluda, ambiciozna ili nametljiva, simpatična ili nemoguća, Sinead O Connor je osim sjajne pjevačice i autorice pop komada bila i ostala amblemom prkosa, nepokorenosti i nepokolebljivosti žene koja nije znala, mogla niti htjela pripadati ladicama pop industrije i koja nije pristajala na kockice razbacane po mapi svijeta

Glass Onion: A Knives Out Mystery: Sve što do sad znamo o nastavku popularnog filma

Glumačka postava puna zvijezda prikazuje Daniela Craiga koji se vraća u ulozi pametnog detektiva Benoita Blanca. Glumac je u dobrom društvu, s nekoliko drugih značajnih kolega među kojima su Kate Hudson, Janelle Monáe, Edward Norton, Kathryn Hahn, Leslie Odom Jr., Jessica Henwick, Madelyn Cline i Dave Bautista

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime