Subota, 25 travnja, 2026

Kritika filma by Anđelo Jurkas: Drama – Što je najgore što ste ikad učinili osobi koju voliš?

Ono što 'Drama' radi bolje od scenarija jest postavljanje pitanja koja gledatelji nose kući. Postoji li tajna koja je prevelika za brak? Je li amnestija moguća za nešto što nikad nije ostvareno, ali je zamišljeno, a to zamišljeno je grdo? I što je gore - saznati ili ne saznati?

The Drama počinje kao klasična romantična komedija iz devedesetih u kojima se sreću zgodni Englez i tajanstvena Amerikanka, čije slatko nesporazumijevanje u kafeu preraste u ljubavnu iskru. A onda redatelj Borgli povuče ručnu kočnicu i film krene u sasvim drugom smjeru.
 
Emma (Zendaya) i Charlie (Pattinson) su lijepi, uspješni i zaljubljeni i sve što im nedostaje do kraja rom-coma je samo potpis na vjenčanju da je ljubav zauvječna. No, na intimnoj večeri kušanja vina s mladenkinim kumom i kumom, igra istine preraste u nešto što nitko nije mogao predvidjeti. Emma, u alkoholiziranoj otvorenosti priznaje da je kao tinejdžerica razmatrala, ali zaustavila se prije izvedbe masovnog ubojstva u školi. Ups. Nije twist u klasičnom neočekivanom smislu. I nije rezultat samo momenta in vino veritas
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by The Drama (@thedrama)



Borgli ima dar za nemilosrdni cringe

Smijemo se stvarima za koje nismo sigurni smijemo li se smijati, jer se možda smijemo stravi, zbog čega će dio publike izlaziti iz kina bijesan, što je, priznat ćemo, u današnjem filmskom krajoliku blockbusterske uškopljenosti iznimno rijetko, pa im gotovo hermetički zaštićen žanr crne romantične komedije paše za podjelu prema viđenom. Pattinson isporučuje jedno od svojih najuvjerljivijih glumačkih ostvarenja godinama i njegov Charlie se raspada u intervalima, od scene do scene, dok pokušava pomiriti ženu koju voli s pričom koju je upravo čuo. Zendaya pak gradi Emmu krhkom hrabrošću, ranjivom ali nepokolebljivom, pogledom upravljanim prema oltaru dok se tlo pomiče pod njenim nogama.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by The Drama (@thedrama)

Problem njih dvoje nije gluma, koliko isforsiranost karizme. I jedno i drugo su svoje spotlightove služili serijalima i soap limunadama zbog kojih teško drže magnet catch onima koji su uspjeli svjedočiti daleko boljim glumcima ranijih generacija, a sličnog profila. Ni Zendaya ni Pattison nisu loši glumci, koliko su nemagnetični. Izostanak X faktora ne nadoknađuje niti kupuje medijska prisutnost. 

Drama je djelomično izdramatizirana

Film pati od sindroma koji je zajednički A24 visoko-konceptualnim (čitaj: autorskim) projektima. Uzbuđenje scenarija zbog lansiranja zapaljivih ideja daleko nadmašuje interes za njihovo stvarno istraživanje i realizaciju. Emma i Charlie se bore očuvati ljubav dok streme prema oltaru, greške se rade, a neamer Borgli podigne ruke govoreći: ‘Nije li ljubav grozna, juhuuuuuuu?’. Jest. Kad i ako jest. Ali to smo već znali. Ono što The Drama radi bolje od scenarija jest postavljanje pitanja koja gledatelji nose kući. Postoji li tajna koja je prevelika za brak? Je li amnestija moguća za nešto što nikad nije ostvareno ali je zamišljeno, a to zamišljeno je grdo? I što je gore, saznati ili ne saznati?

Na tragu Nemoralne ponude kad ljubav Demi Moore i Woodyja Harrelsona dođe u pitanje kad im bogati i lijepi Robert Redford ponudi lovu za spavanje s Demi, Drama se motivski muči drugačijim sinopsisom i plotom. Idejno sjajan, izvedbeno traljav i dalje nudi više od hollywoodskog prosjeka koji ovisi o redateljskim odlukama Europljana. 

Borgli je napravio film koji dijeli, provocira i ne osvaja. Kao i njihova ljubav, drama je djelomično izdramatizirana.

Ocjena: 6/10

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

 
 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime