Posljednji redateljski rad Clinta Eastwooda ‘Juror 2’ stiže uz velika očekivanja, ne samo kao labuđi pjev filmskog velikana, već i kao djelo monumentalnog nasljeđa, praćeno prenaglašenim lovorikama filmske kritike, kako po referentnim američkim i svjetskim specijaliziranim medijima tako i nereferentnim domaćim kritičarskim osvrtima koji dug duguju legendi i mitu o čovjeku samom a ne njegovom recentnom i aktualnom djelu.
U 94. godini, legendarni filmaš predstavlja solidnu sudsku dramu koja djeluje intimno, promišljeno i introspektivno, ali koja na kraju ne doseže standarde postavljene njegovim najvećim djelima poput ‘Unforgiven’, ‘Mostovi okruga Madison’, ‘Million Dollar Baby’.
Drama s moralnim dvojbama, ali bez emotivne težine
‘Juror 2’ je solidna sudska drama koja prati moralne dileme Justina Kempa, člana porote koji tokom procesa shvaća kako bi mogao biti odgovoran za prometnu nesreću koja je u središtu suđenja drugoj osobi. Narativ filma istražuje teme krivnje, pravde i osobne odgovornosti, propitujući dokle je netko spreman ići kako bi sakrio tajnu i sačuvao vlastitu ‘nevinost’ ako to znači žrtvovanje drugog čovjeka. Iako je premisa intrigantna, redateljska izvedba se oslanja na Eastwoodovu karakterističnu suzdržanost te na činjenicu kako se radi o vrsti filma koji nastaje van vremena popularnih ekranizacija sudskih drama Johna Grishama (Tvrtka, Vrijeme uvijanja, Slučaj Pelican, …) kad je bilo pitanje prestiža snimiti film čija se dramska okosnica i emotivni klimaksi dešavaju u sudnici. Samim timingom ispada posebnim, no čim zagrebete površinu – vidjet ćete kako tome nije tako.
View this post on Instagram
Kazališna dramaturgija i relativni usporeni tempo ‘Jurora 2’ je promišljen, ponekad do točke zastoja radnje, dotle priča in general nema emocionalnu težinu ili dramatičnost potrebnu za uzdizanje u red Eastwoodovih najboljih djela. Iako je zadovoljstvo vidjeti Eastwooda posljednji put iza kamere, ‘Juror 2’ ne donosi ništa novo. Umjesto toga, tiho se povlači, ostavljajući nas razmišljati o raznolikim vrhuncima njegove karijere nudeći djelo koje nije ‘Unforgiven’ ili ‘Million Dollar Baby’, ali je svjedočanstvo redatelja koji nikada nije prestao istraživati kompleksnosti ljudskog stanja. Obuhvaća suzdržani pripovjedni stil fokusiran na moralnu dvosmislenost dok istovremeno ističe poteškoće s tempom i narativnom dinamikom. Za publiku i kritiku film će vjerojatno imati sentimentalnu vrijednost, više kao posveta Eastwoodovom nasljeđu nego kao samostalno remek-djelo.
Eastwoodov suzdržani oproštaj
Eastwood vrijedan megahvale je onaj koji nudi remek djela obilježena slojevitom emo rezonancom atmosfere, zanimljivim likovima i moralnom kompleksnošću. Onaj kojem je ‘Unforgiven’ (1992.) revizionistički vestern kojim dekonstruira žanr baveći se temama iskupljenja i nasilja. Tjeskobna atmosfera i dramaturška i karakterna težina nedostaju u ‘Juroru 2’. ‘Million Dollar Baby’ (2004.) je srcedrapajućom pričom o ambiciji, žrtvi i tragediji borkinje, boksačice emotivno sirovu elegiju pretvorio u transgeneracijski klasik uvjerljivim izvedbama, poglavito njega samog i genijalne Hilary Swank.
View this post on Instagram
Nasuprot tome, ‘Juror 2’ djeluje emocionalno prigušeno obzirom na glavnog lika, ne uspijevajući izazvati istu visceralnu reakciju. O remek djelu ‘Mostovi okruga Madison’ (1995.) kao nježnoj ljubavnoj drami po sjajnom istoimenom romanu kojim pokazuje Eastwoodovu rijetku ranjivost, nepotrebno je trošiti retke mimo međuigre Eastowwoda s Meryl Streep. Dotle ‘Juror 2’, iako kontemplativan, nema intimnost niti povezanost likova na sličan način.
Posljednjih godina Eastwoodovi filmovi bili su neujednačeni. Primjerice, hvaljeni ‘Gran Torino’ (2008.) ili stoički ‘The Mule’ (2018.), grozomorni ‘Cry Macho’ (2021.) kritiziran zbog nedostatka narativne koherencije i bilo kakvog suvislog razloga za film tog tipa.
Ipak, ne doseže vrhunce Eastwoodovih najboljih ostvarenja
‘Juror 2’ se uklapa sjajno u profil filmova ‘negdje između’ za koje nije potreban ni solidan gledateljski napor, rezultirajući djelom daleko od izvanrednog, ali opet nelošeg. Međutim obzirom na reputaciju i fan bazu od redatelja tipa Eastwooda makar u poznim godinama očekujete naslov ovog tipa. Film koristi Eastwoodovu vještinu i instinktivno razumijevanje vizualnog pripovijedanja. Sudske scene su kompetentno izvedene, a napetost se metodično gradi na kazališni način. Ipak, scenariju nedostaje oštrine kako bi moralne dileme glavnog porotnika učinio istinski uvjerljivima. Gluma, iako solidna, nema magnetsku kvalitetu Eastwoodovih najboljih suradnika poput Morgana Freemana, Hilary Swank ili Meryl Streep.
View this post on Instagram
Kritika je bila blagonaklona prema ‘Juror 2’, možda i previše, iz poštovanja prema Eastwoodovoj monumentalnoj karijeri. Iako je novi film respektabilan doprinos žanru sudske drame, film se više oslanja na Eastwoodovu reputaciju nego na svoje inherentne kvalitete. Dostojanstveni je oproštaj, ali ne i onaj koji će redefinirati njegovo nasljeđe. Eastwoodova sposobnost istraživanja tema odanosti, časti, poštenja, moralnosti, smrtnosti i pravde suzdržana je i suptilno očita. ali film ne doseže razinu njegovih najvećih postignuća. Umjesto toga, služi kao refleksivan, iako suptilan, zaključak karijere obilježene neusporedivim usponima i povremenim posrtajima.
‘Juror 2’ je prikladan, ali neupadljiv epilog Eastwoodove karijere.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube