Obiteljske bajke sa kompjuterski generiranim likovima i životinjama u ljudskom svijetu nisu više novost. Od pionirskih pokušaja sjajnih “Who Framed Roger Rabbit” sve do nedavnih avantura “Medvjedića Paddingtona”, zanemarenog “Timmy Failure: Mistakes Were Made” u kojem je polarni medvjed glavna faca dječakove pažnje, pa do recentnog krokodila koji nema veze s australskom “Crocodile Dundee” komedijom iz 80.-ih, ali ima sa simpatičnom dječjom pričicom Bernarda Webera iz 1965., filmovi ovog profila davali su oduška publici željnoj bezopasne, neobavezne, lako probavljive slapstick komedije zabuna. Još ako se moglo prošvercati pjevačkih mjuzikl partitura gdje više od toga.
Lyleu ipak nešto nedostaje
Lyle, Lyle sve navedene elemente ima. I simpatičnog neživog lika (krokodila koji u mikro varijanti djeluje prilično neuvjerljivo i plastično, dočim se CGI dojam bitno popravi odrastanjem) i Javiera Bardema na početku i kraju filma kao luckastog, ali neodgovornog čarobnjaka i funkcionalnu familiju koja će stati iza klinca i njegova kroka. I zapravo bezopasne poluprijeteće negativce koji nemaju sluha za raspjevanog krokodila u stanarskoj zgradi.
Ono što Lyleu nedostaje je više hrabrosti, spontanosti, autorske originalnosti i kuraža iskakanja iz zadanih motiva ne bi li dramski skok iz sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća u dvadesete godine novog milenija prošao relativno bezbolno što se tiče prilagodbe ne samo “sign on the timesa”.
I činjenice da je rađen prvenstven za specijaliziranu publiku djece do starijih razreda osnovne škole. Za sve druge ciljane populacije film ispada predjetinjastim ili nedovoljno vickastim u pokušajima šarmiranja, premda mu originalnog šarma ne nedostaje. Ali ne na način da sve generacije ravnopravno mogu uživati. Ovdje se uživancija roditelja reflektira tek kad vide kako im se nasljednici smješkaju na krokove avanture. Zanemarite li autopilotnu scenarističku radionicu, ničim izazvane pjevačke scene i dramske trenutke koji su doista samo prebacili centralne motive iz knjige na veliko platno, “Lyle Lyle” neće postati ničiji omiljeni film, ali jednako tako neće vas gristi savjest zbog eventualno izgubljenog vremena. Moglo je to i daleko bolje, ali realno nije ni trebalo sve dobaciti remek djelo status.
6/10