Četvrtak, 23 siječnja, 2025

Kritika filma: Nosferatu: Estetski dojmljiv remake klasika o vampiru u pohodu na tuđu ženu

Eggersov 'Nosferatu' nije samo remake već reinterpretacija s jasnim autorskim pečatom. Iako neće odgovarati ukusu svih gledatelja, film predstavlja značajan doprinos suvremenom hororu

Robert Eggersov recentni ‘Nosferatu’ predstavlja ambiciozan remake nijemog klasika F. W. Murnaua iz 1922., koji je pak bio inspiriran romanom ‘Dracula’ Brama Stokera, a njega se u posljednjem mu spomena vrijednom filmu pak doticao FF Coppola u istoimenom Draculi.



Eggersov pristup filmu zadržava sklonost prema povijesnoj autentičnosti i atmosferičnom pripovijedanju, što je već pokazao u prethodnim djelima poput ‘The Witch’ (2015) i ‘The Lighthouse’ (2019).

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Surface (@surfacefilmss)

‘Nosferatu’ je vizualno impresivan film s izraženim dark noir estetikama i vizualijama. Korištenje tamnih tonova, kontrastnih svjetlosnih efekata i detaljno rekonstruiranih setova doprinosi stvaranju jezive atmosfere dočim Eggersov prepoznatljiv stil daje autentičan izgled ‘vampirskih’ vremena. ‘Nosferatu’ je mračan, prožet gotičkom atmosferom i noir estetikom koja se manifestira u tamnim tonovima, oštrim kontrastima između svjetla i sjene. U impresivnom dizajnu setova uspijeva uhvatiti jezivu, gotovo natprirodnu atmosferu, istodobno odajući počast ekspresionističkoj estetici Murnauova originala.

Film će se svidjeti ljubiteljima gotik horora 

Kamera Jarina Blaschkea, Eggersova stalnog suradnika, igra ključnu ulogu u kreiranju vizualnog identiteta filma. Korištenje uskih kadrova i slow-motion sekvenci pojačava osjećaj klaustrofobije, dok se igranje s teksturama i prirodnim svjetlom oslanja na povijesnu autentičnost, što je Eggersu postao zaštitni znak. Ljubiteljima gotik horora svidjet će se kako suptilno prisvaja Tim Burtonov darkeraj na drugačiji i moderniziraniji način stvaranja relativno napete i uznemirujuće atmosfere, iako je tempom i dinamikom bitno prespor za tradicionalne ljubitelje novog horora.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Nosferatu (@nosferatuthefilm)

Dok je originalni ‘Nosferatu’ iz 1922. bio tehnički revolucionaran i narativno jednostavan, Eggersova verzija donosi slojevitiji pristup. Redatelj ostaje vjeran osnovnoj priči o  opsjednutosti i užasu, ali produbljuje psihološke profile likova. Njegov ‘Nosferatu’ više se oslanja na dijalog i introspektivne trenutke, što ga čini bližim Eggersovim prijašnjim filmovima nego klasičnom nijemom hororu. Estetski dijeli tamni i sumorni ton s ‘The Witch’, ali je vizualno bogatiji i teatralniji, slično ‘The Lighthouseu’. Dok ‘The Witch’ evocira ruralnu tjeskobu i folklornu magiju, a ‘The Lighthouse’ osamljenost i ludilo, ‘Nosferatu’ balansira između ovih elemenata, istražujući egzistencijalni užas i privlačnost zla.

Priča o opsesiji, ljubavi i nadnaravnom užasu 

Eggersov ‘Nosferatu’ prati tragičnu priču o opsesiji, ljubavi i nadnaravnom užasu. Thomas Hutter, mladi agent za nekretnine, putuje u udaljenu Transilvaniju kako bi posjetio zagonetnog grofa Orloka, koji planira kupiti imanje u Njemačkoj. Hutter ubrzo otkriva da Orlok nije običan čovjek, već vampir s mračnim planovima. Istovremeno, Orlok postaje opsjednut Hutterovom suprugom Ellen, čije će sudbinsko suočavanje s vampirom odrediti sudbinu svih uključenih.

Glumački Bill Skarsgård nudi sugestivnu izvedbu, izbjegavajući karikaturalne prikaze vvampira. Njegova interpretacija Nosferatua uspijeva biti jeziva, istovremeno tragična,  čineći ga složenim antagonistom. Korištenjem tjelesne ekspresije i suptilnih gesti, Skarsgård evocira nelagodu koja podsjeća na Maxa Schrecka iz originala, no s pripadajućim neizbježnim modernim senzibilitetom. Depp ulogu Ellen Hutter oblikuje kao istovremeno emocionalno snažan, ali krhak lik čija je borba s nadnaravnim zlom i vlastitom sudbinom srž filma. Njena izvedba drži potrebnu emotivnu dubinu čineći lik uvjerljivim, no u nekim scenama djeluje previše suzdržano. Houltov Thomas Hutter prenosi spektar emocija, od straha do očaja dobro nadopunjujući Deppinu, iako su dijelovi njegova lika scenaristički nedovoljno razvijeni. Kao iskusni karakterni glumci, Dafoe i Taylor-Johnson unose dodatnu slojevitost i težinu sporednim likovima.

U konačnici, Eggersov ‘Nosferatu’ nije samo remake već reinterpretacija s jasnim autorskim pečatom. Iako neće odgovarati ukusu svih gledatelja, film predstavlja značajan doprinos suvremenom hororu kombinacijama vizualne grandioznosti, psihološke izazovnosti protagonista i povijesne autentičnosti čineći ga djelom koje zaslužuje pozornost kako ljubitelja horora, tako i filmskih esteta.

Ocjena: 7/10 

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime