Četvrtak, 2 veljače, 2023

Kritika filma: NOTHING COMPARES (Katherine Ferguson): Sinead O Conor kao revoltna pop ikona ispred svog vremena

Hrabra ili suluda, ambiciozna ili nametljiva, simpatična ili nemoguća, Sinead O Connor je osim sjajne pjevačice i autorice pop komada bila i ostala amblemom prkosa, nepokorenosti i nepokolebljivosti žene koja nije znala, mogla niti htjela pripadati ladicama pop industrije i koja nije pristajala na kockice razbacane po mapi svijeta

Irska pop megazvijezda Sinead O Connor a ka “ćelava pjevačica”, mlada žena prekrasnih kontura glave i blagih crta lica, toplih, ali po potrebi prkosnih očiju, izlazi u rujnu 1990. na nastup u prime timeu Saturday Night Livea i nakon a capella covera Bob Marleyeve stvari “War”, parafraze govora etiopijskog vladara Haile Selassieja pred UN-om iz 1963., dere fotografiju tadašnjeg pape Ivana Pavla II uz direkt pogled u kameru i odjavu s: “Fight the real Enemy”.



Bila je to reakcija na tadašnje aktualne pedofilske skandale Vatikana i katoličke crkve te na konstantna zataškavanja zlostavljanja djece u crkvama u Irskoj. Par tjedana nakon, na obljetničkom koncertu u čast tridesetgodišnje karijere Boba Dylana, Sinead izlazi pred krcati Madison Square Garden odakle biva izviždana i booo povicima ispraćena sa stagea uz zagrljaj Krisa Kristoffersona nakon još jedne a capella izvedbe pjesme “War”. Jer zbog buke u areni nije mogla izvesti planiranu, tihu, šaptalačku gospel klasiku “I Believe In You” u počast Bobu. To je bio tren kad je završila jedna ogromna pop karijera i kad je cancel cultura počela pokazivati bljeskove i zube kad god se krene vrlo argumentiranim mišljenjem oprečnim od lynch moba i kritične mase koja je odraz opinion makerstva vremena u kojem se živilo.

Portretni dokumentarac kojem je za cilj portret

Netom prije radilo se o najvećoj globalnoj zvijezdi trenutka i interpretatorici jedne od najljepših balada svih vremena, Princeove “Nothing Compares 2 U” (čiji joj pravni nasljednici nisu ustupili prava na korištenje pjesme za potrebe ovog dokumentarca). Onoj koja je plakala u spotu i koja je razbila i najčvršća srca otapajući glečere izvedbom i interpretacijom.

U Showtime produkciji na tridesetu godišnjicu tih događaja stiže arhivski, rekapitulirajući i portretni dokumentarac kojem je za cilj portret i objašnjenje bunta i prkosa te prekrasne i premlade žene bačene u žrvanj pop i showbizz industrije, kojem ni na koji način nije željela pripadati. Bar ne po njihovim pravilima.

Od uspjeha do pada

S redateljske strane riječ je o vrlo razgovijetnom filmu koji se bazira na kombinaciji arhivskih snimaka i njene audio naracije s distance. I svjedočenja zrele žene s nekoliko mentalnih slomova u međuvremenu i karijerom već desetljećima u egzilu i marginama. Zajedno s audio ispovijestima njenih publicista, suradnika, svirača, partnera ili pak ljudi koji su itekako imali razumijevanja za njenu potrebu biti vokalnom i glasnom u svijetu površne, ignorantske i potrošačke pop industrije, kao što su Peaches ili Chuck D, prvo grlo legendarnih Crnih Pantera rapa – Public Enemy koji su prepoznali njenu vrijednost i stavove u vremenu prije vremena.

Mozaik je složen narativno vrlo tečno i jasno, dotiče se fragmentarno i rekonstrukcijski prateći timeline, svih bitnih punktova karijere, od zlostavljanja od strane majke u dječjoj dobi, razvoja bunta, početka glazbene karijere u lokalnom bendu, stvaranja breaking pointa debi albuma “Lion & The Cobra” sve do spomenutog svjetskog uspjeha i prepoznavanja njenog glasa kao autentike i vrha vokalnih kvaliteta. I spomenutog pada.

Ostala je – svoja

Hrabra ili suluda, ambiciozna ili nametljiva, simpatična ili nemoguća, Sinead O Connor je osim sjajne pjevačice i autorice pop komada bila i ostala amblemom prkosa, nepokorenosti i nepokolebljivosti žene koja nije znala, mogla niti htjela pripadati ladicama pop industrije i koja nije pristajala na kockice razbacane po mapi svijeta. Feminizam i borba za prava i ideale za koje je živjela bili su joj bitniji od karijere. “Nisam htjela biti pop zvijezda, htjela sam samo vrisnuti i naći mjesto kamo ću pobjeći od zlostavljanja i trauma…”, rekla je objašnjavajući svoje pobude početka bavljenja glazbom.

Njen se tihi vrisak i danas čuje, ovisno samo o ljudima koji su dovoljno spremni rekapitulirati prošlost i vidjeti o čemu se toliko dere i mala Billie Eilish trideset godina poslije kad na rasprodanim turnejama i koncertima viče kako “doesn`t give a fuck” za zakone koji ženama ne dozvoljavaju slobodu biranja što će sa svojim tijelom raditi. Tamo gdje Amy Winehouse nikad nije odlazila Sinead je drugom vrstom autodestrukcije uništila svoju karijeru, ali nije svoj karakter. Ostajući dosljedna sebi i svojim stavovima izabrala je ono što danas prodavači magle jako često vole rabiti – ostala je svoja.

7/10

Pročitajte još...

Kritika filma: CRNI TELEFON (Scott Derrickson): Sve je ostalo na pokušaju

Koketiranje s pedofilijom u ovom je obliku moglo završiti kao ozbiljan pokušaj plašenja i psihološkog trilera s primjesama supernaturalnog. Nažalost, ono što smo dobili na kraju tek je amputacija bilo kakvog uzbudljivog i referentnog bavljenja temom, nauštrb jeftinog pokušaja tenzije misterioznog trilera

Kritika filma: GOODNIGHT MOMMY (Matt Sobel): Remake uništavanje jednog od najboljih trilera desetljeća

Filmofili koji su gledali originalnu verziju bit će užasnuti ponuđenom limunadom, dok će oni koji se prvi puta suočavaju s predloškom moći naći nekoliko zadovoljavajućih momenata zbog kojih film može proći uz puno popusta i razumijevanja te tolerancije za netalentiranost tvoraca američke verzije

Kritika filma: DON`T WORRY DARLING (Olivia Wilde): Ambiciozna zbrka koja je trebala biti remek djelo

Lijepo snimljene scene i vizualna estetika svakako će plijeniti određeni dio gledateljske pažnje do određene minutaže, no nakon toga u vrtlogu izostanka koherentnije dramske strukture gubljenje niti priče će se reflektirati u gubljenju interesa, zijevanju, meškoljenju, pogledavanju na sat ili mobitel

Kritika filma: BROS/BURAZI (Nicolas Stoller): Gay klišeji su i dalje klišeji

Cijeli film se doima MTV-jevskom mainstream verzijom i pokušajem udovoljavanja koktel publici koja je zaboravila kako izgleda kvalitetan gay ljubavni film

Povezano

Kritika serije: THE LAST OF US, III epizoda: Suicid romansa gay para u svijetu bez ljudi

Nick Offerman i Murray Bartlett u ulozi romantičnog para čija uloga više služi kao dokaz budnosti producenata prema LGBTQ zajednici, odrađuju vrlo uvjerljiv glumački posao

Loše vijesti za obožavatelje Bridgertona: Phoebe Dynevor se ne vraća u trećoj sezoni

Na pitanje hoće li Daphne imati pojavnost u trećoj sezoni Bridgertona, Dynevor je rekla: Nažalost, ne u trećoj sezoni. Potencijalno u budućnosti. Ali treću sezonu, samo sam uzbuđena gledati kao gledatelj

Donosimo popis filmova i serija koji dolaze na Netflix u veljači

Što bi moglo učiniti Valentinovo romantičnijim nego sklupčati se s voljenim bićem i uživati u Netflixu?

Kritika filma: MEGAN: Chucky iz Dječje igre je dobio strašnu mlađu sestru

Uz spomenute motive življenja s tugom zbog gubitka voljene osobe, odnosa prema Umjetnoj Inteligenciji, dozvoljenih područja upliva marketinške industrije u privatnost usera, film otvara podosta zanimljivih i referentnih pitanja

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime