Šesnaest godina nakon Fincherova The Social Networka, Aaron Sorkin vraća svijet Marka Zuckerberga, ali ovaj put ne zanima ga toliko kako je Facebook nastao već ono što je postao. The Social Reckoning prati Frances Haugen (Mikey Madison), bivšu zaposlenicu Facebooka koja uz pomoć istraživačkog novinara Jeffa Horwitza (Jeremy Allen White) razotkriva interne dokumente i poslovne prakse koje pokazuju kako je kompanija stavljala angažman korisnika i profit ispred njihove sigurnosti. U fokusu su algoritmi koji potiču mržnju i polarizaciju, dezinformacije te razorni učinci Instagrama na mentalno zdravlje mladih. Zuckerberg, kojega sada glumi Jeremy Strong više nije glavni protagonist nego simbol sustava koji je odavno prerastao vlastitog tvorca.
Mikey Madison igra suzdržanu, inteligentnu i ljudski uvjerljivu interpretaciju zviždačice koja mora birati između profesionalne lojalnosti i javnog interesa, Jeremy Allen White pouzdano funkcionira kao novinar koji zna da je istina vrijedna samo ako je potkrijepljena dokazima. Ipak, najveću znatiželju izaziva Jeremy Strong. Njegov Zuckerberg hladniji je, sporiji i gotovo mehanički odvojen od svijeta koji oblikuje, nema više Eisenbergove nervozne, verbalno eksplozivne energije, sad gledamo čovjeka kojemu moć omogućuje da posljedice tuđih življenja promatra kao statistiku.
View this post on Instagram
Sorkinov scenarij ponovno funkcionira u brzim dijalozima, verbalnim duelima i dramaturgijom razotkrivanja
Njegova je najveća snaga sposobnost složene tehnološke i etičke probleme pretvori u gledljivu “sudsku dramu bez sudnice”. Slabost je što likovi katkad zazvuče kako govore previše kao Sorkin, a premalo kao stvarni ljudi. Za razliku od Fincherove hladno precizne režije prvog filma, Sorkinova je funkcionalnija i manje vizualno intrigantna. Dokazi se nižu, argumenti postaju sve uvjerljiviji, ali iznenađenja je manje jer publika već poznaje skandale koje film dramatizira. The Social Reckoning nije tek nastavak uspješnog filma koliko pokušaj naplate moralnih računa digitalne revolucije. Njegova je aktualnost neupitna, živimo u svijetu u kojem algoritam može biti moćniji od urednika, a korisnička pozornost vrednija od istine. Film je inteligentan, angažiran i vrlo gledljiv, premda povremeno više nalikuje izvrsno napisanoj javnoj optužnici nego vrhunskom filmskom trileru.
Nedostaju mu Fincherova formalna perfekcija i ona neugodna fascinacija kojom je original istodobno zavodio i osuđivao svojeg protagonista, no uspijeva postaviti pitanje važnije od toga je li Zuckerberg dobar ili loš čovjek, što se događa kada sustav nagrađuje naše najgore impulse, a odgovornost raspršuje među milijardama korisnika? S tog aspekta neće promijeniti povijest kinematografije, ali bi mogao pokvariti užitak sljedećeg beskonačnog skrolanja. A to je već više od “ništa”.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube