Onako kako Blade Runner biva pionirskim vizionarskim poduhvatom u kontekstu žanrovskog SF filma, tako “The Creator” unatoč odlične profuturističke ideje o borbi svjetova između ljudske rase i Umjetne Inteligencije, pada na razini nedostatka autorske potencije ne bi li prosječan eksploatacijski film pretvorili u žanrovsko remek djelo.
Super oružje u obliku dječaka je sredstvo oko kojeg se lomi borba između dobra i zla u kontekstu prevlasti postapokaliptičnog svijeta Los Angelesa nakon nuklearnog rata. Kad bi isti pao u ruke darovitijeg redatelja (Gareth Edwards je radio Godzillu i jedan od post new age Star Wars – Rogue nastavaka) i scenarista (Chrisa Weitza) film se ne bi oslanjao samo na specijalne efekte kao glavne adute.
Kao da je film pisao jedan od demo modela
John David Washington opet je pokazao kako nije kapacitet akcijskog superheroja, niti čovjeka koji će naslijediti Denzela Washingtona, niti notornog Willa Smitha. Unatoč dobrog izgleda (bivši ragbijaš) i pristojne filmografije te back upa od strane provjerenih redatelja (Nolan, Spike Lee) u filmovima tipa “Tenet”, “Malcom X”, “Malcom & Marie”, “Black Klansman”, JD Washington ne povlači dalje od služenja formi i kako takav nema karizmu koja će držati drugu glavnu ulogu filma – uz dječaka kao super oružja. Sve ostalo tokom filma je redanje općih mjesta i autopilotna na pokretnoj traci dramaturgija za koju se doima doista da ju je pisao jedan od demo i testnih modela nerazvijene umjetne inteligencije.
Ništa iznad prosjeka u kojem će uživati ljubitelji video igrica kojima sadržaj nije bitan već se zadovoljavaju oniričkim podražajima eksplozija, ideja fantazije, petardi i vatrometa. Zijevanje ima dva oblika i nije nužno impresionizam viđenim.
6/10