Uz potpuno opravdani blockbusterski ovoljetni kino hype Barbenheimera, priključujući “Mission Impossible”, uskoro koncertni doku-tour film Taylor Swift, ovog se ljeta i mimo filmskih kuloara podosta govorilo o pet godina bunkeriranom “Zvuku slobode” s granično funkcionalnim Jimom Caviezelom, pasioniranim Gibsonovim Isusom i dežurnim teoretičarem zavjera, u glavnoj ulozi. Snimljen prema stvarnim likovima, djelomično motiviran i događajima, “Zvuk slobode” tematizira bitnu temu, ali na posve floskularan, stereotipan, anemičan i srednjoškolski sterilan izvedbeni način.
Pitanje razotkrivanja pedofilskog lanca, prostitucije i otmice djece vrišteće je potrebna i potentna tema. Način izvedbe je kronično upitan i nezadovoljavajuć. Od sumnjivo nemuštih redateljskih odluka, produkcijskog šminkeraja, preko sapuničarske dramaturgije, kartonsko ambalažiranog scenarija, produkcijskih uputa kako scenografijom naglasiti “realizam”, sve do “karakterne” glume dotičnog plavookana koja u najmanju ruku svojim facijalnim zabrinutostima dotiče peekove točnije dolove Nicolasa Cagea, sve izvedbene performanse “Zvuka Slobode” više figuriraju k tišini slobode. Kad biste promiješali sastojke “8mm” kriminalnog krimića Joela Schumachera sa spomenutim Nikom Kavezom o klinkama iz snuff filmova i kriminalno kretenskog osvetničkog zadnjeg Ramba kontra narko kartela dobili biste cca “Zvuk slobode”.
Angažiranu krimi dramicu i triler napeticu sklepanu na poluamaterski način s prizvukom hrvatskog ratnog filma devedesetih. Tipični izdanak provincijalno patetične americane ipak je uspio povući od 15 milijuna uloženih $ etiketom “zabranjenog voća” deseterostruko više kino love što je jedina “kvaliteta” koja ga čini vrijednim spomena. Kao i desničarsko propagandni feedback te mašinerija koja se od notornog Trumpa na niže naredala drukajući nad filmom. Na razini površnih online filmofilmskih rasprava mimo pomne analitike (ne)kvaliteta filma o “Zvuku slobode” više se raspravlja kao pamfletu desničarsko provincijski konzervativnog svršavanja nad paketićem za radikalne i ljude dvojbenih estetskih filmskih ukusa. Točnije onih koji će prošetavanje kadrom u većini hrvatskih sapunica zamijeniti glumom.
5/10