“Nastavak” superuspješnog Netflixovog igranog serijala, južnokorejskog dramskog pseudorealityja je britanski “stvarni” reality “Squid Game” sa sufiksom “Challenge”, pri kojem se naturščici stavljaju u situacije izazova popularnih na YouTube kanalima i od njih 456 eliminacijom dolaze do pobjednika koji osvaja 4, 56 milijuna $. Prvih je devet epizoda pušteno na gledanje do dolaska trojice finalista, dok će 06. Prosinca biti emitirana deseta i veliki finale.
Skriptirano ili ne, fejkano više ili manje, produkcijski dirigirano više ili manje, dramsko zaleđe ovog realityja pomiruje koncepte prvih klasičnih Big Brothera i premisa Truman Showa u kojem maskirani upravljaju sudbinama natjecatelja. Obzirom na bitno downdropanje i spuštanje kriterija gledatelja kako u svijetu tako i u nas obzirom na ponudu sadržaja sve jeftiniji paketići zamotani u hype celofan nalaze svoju publiku. Tako je i “Squid Game: Challenge” preinaka i adaptacija spomenute dramske hit serije u reality show već odrađena u verziji popularnog vlogera Mr. Beasta dok ovaj TV format zadovoljava vrlo površne gledateljske standarde gladne i želje dramaturgije soap opera, jeftinih uzbuđenja, prenemaganja aktera, scena zaprepaštenja, emotivnih izazova, potencijalnih sukoba i svih klasičnih laboratorijskih ljudskih ponašanja koja gledate i kojima prisustvujete gotovo svaki dan – ovaj puta u “mistično” dirigiranim uvjetima.
Ovdje nema šok trenutaka
Drama i dramaturija 21. Stoljeća je često kikiriki i kokice za ekipu stasalu i debelu kožu prošlog milenija. S te pozicije sva njihova hvatanja za usta, scene užasa, povezivanja i raskidi prijateljstava uslijed ispadanja – naprosto ne rade posao i ne taggiraju gledatelje na elementarnoj osnovi – brige za likove. Svi su jednako irelevantni, nit simpatični nit antipatični, doslovno sporedni i svejedni. Trenutci suspensa i napetosti postoje na startu svakog izazova i nekoliko eliminacijskih igara od koje su društvene dosjetke na koje se računa scenaristički izvedene solidno, no kad god se uključuje ljudski faktor bitno se saharinski ublažava element napetosti.
Za sve ljubitelje originalnog dramskog serijala ovdje nema šok trenutaka jer smrt i ispadanja natjecatelji, naravno, glume. Reality koji to nije može poslužiti kao produžena ruka socka eksperimenta i laboratorijskog poigravanja ljudima kao štakorima bez spajanja na elektrode ne bi li opazili nešto već nekoliko puta u sličnim formatima prožvakano i viđeno. I prije kraja i “velikog” finala, ovo je roba za ljubitelje najskupljih kobasica na Adventu, što košta da košta, bitno da je pakiranje u svim segmentima, pa tako više govori o publici koja to gleda i hvali ili sadržaju samom. Kao i većina eksploatiranog hit TV sadržaja novog milenija.
6/10